Ursula i Mark: Početak divnog prijateljstva

Ako je suditi po ovotjednim događajima u Strasbourgu, Europska unija pronašla je novi način proširenja: ne moraš biti u Europi, dovoljno je da si pristojan, demokratski nastrojen i trenutačno pomalo nervozan zbog Donalda Trumpa. Kanada zadovoljava sva tri kriterija.

Priča se kuhala još prije Ursulina govora o stanju Unije. Mark Carney, kanadski premijer izrazito nepopularan u Bijeloj kući, dao je do znanja da Ottawa želi 'jedinstvenu vrstu saveza' s Europskom unijom, ali ne i klasično članstvo, dok se po briselskim hodnicima već vrtjela dotad nepostojeća kategorija 'pridružene članice'.

U srijedu je Ursula von der Leyen stvar podigla na službenu razinu. Pred počasnim gostom Carneyjem najavila je Savez za budućnost: od CETA-e prema puno široj kombinaciji obrambene industrije, energetike, umjetne inteligencije, kritičnih minerala, baterija i kvantnih tehnologija. Drugim riječima, gotovo sve osim nastupa na Eurosongu – a i to će doći.

Dan kasnije Carney je u Europskom parlamentu uzvratio udvaranje. Ponudio je minerale, obranu, AI, energiju, svemir i financijska tržišta, pa čak i kanadsko priključenje Erasmusu. Fali još samo Schengen i apartman na Jadranu. Doduše, kanadski premijer objasnio je i što ne želi: novi globalni blok koji bi pokušao dominirati svijetom, 'samo s boljim manirama'. Vrlo kanadska formulacija geopolitičke ambicije.

Iza tog transatlantskog bromancea ipak je ozbiljna računica. Ottawa traži izlaz iz pretjerane gospodarske ovisnosti o SAD-u, a Europa pouzdane partnere, energiju, sirovine i obrambene kapacitete. Kanada je već u europskom programu SAFE, a CETA znači da ovo nije ljubav na prvi pogled nego veza koja je napokon odlučila definirati status. Problem je samo u tome što 'pridruženo članstvo' u EU-u zapravo još ne postoji.

Bruxelles, čini se, upravo izmišlja geopolitički premium paket: nisi član, nemaš glas za stolom, ali dobiješ trgovinu, obranu, tehnologiju i Erasmus. Pretplata je dogovorena, a uvjeti korištenja još se pišu.

Švedska na prekretnici: Ljevica slavi tijesnu pobjedu, ali pravi rat za vlast tek počinje

Nakon dramatične izborne završnice i prebrojavanja svih glasova, švedske oporbene stranke lijevog centra ostvarile su minimalnu pobjedu osvojivši 176 od ukupno 349 mjesta u parlamentu. Vladajući blok desnice ostao je na 173 mandata, što je dosadašnjeg premijera Ulfa Kristerssona nagnalo da službeno podnese ostavku i otvori put povratku čelnice stranke Socijaldemokrati Magdalene Andersson na vlast.

No ova iznimno tijesna razlika od svega tri mandata tek je prvi, lakši korak u dugotrajnom i potencijalno mukotrpnom procesu sastavljanja stabilne vlade. Politička scena Švedske je fragmentirana pa će Andersson morati pomiriti odista raznolike partnere – od radikalno Lijeve stranke do tržišno orijentiranog Centra. Potencijalne koalicijske partnere već sada dijele neslaganja oko ključnih pitanja kao što su porezi na bogate, izgradnja novih nuklearnih reaktora i buduća migracijska politika.

Jedan od intrigantnijih ishoda ovih izbora jest pad popularnosti desničarskih Švedskih demokrata, koji su osvojili 17,6 posto glasova i pali na treće mjesto. Međutim, kako upozoravaju politički analitičari, njihov stvarni utjecaj nikako ne treba mjeriti samo brojem osvojenih zastupničkih fotelja. Švedski demokrati uspjeli su u svojoj ključnoj namjeri: nametnuli su svoje stavove o sigurnosti i migracijama čitavom političkom spektru, pa tako i sami socijaldemokrati danas zagovaraju strože granice.

Ta promjena diskursa natjerala je dosadašnju vladu na ukidanje stalnog boravka za izbjeglice, smanjenje socijalnih naknada i intenziviranje deportacija. Unatoč porazu svog bloka, Kristersson, premijer na odlasku, još uvijek se potajno nada da bi pregovori ljevice mogli doživjeti krah, što bi mu otvorilo prostor za stvaranje alternativne fiskalne većine.

Analitičari kažu da švedski stranački sustav od osam stranaka stvara pravu lepezu mogućih kombinacija, zbog čega bi pregovori pod pritiskom javnosti mogli potrajati tjednima, pa i mjesecima. No bez obzira na to tko će na kraju zauzeti premijersku fotelju, švedski prozapadni i proukrajinski vanjskopolitički smjer ostaje neupitan. Prava bitka vodit će se isključivo na domaćem terenu, oko modela upravljanja gospodarstvom, socijalne države i sigurnosnih izazova. Pred Andersson sada je divovski zadatak pretvaranja tijesne izborne pobjede u operativnu vladu sposobnu za izglasavanje proračuna.

Saudijski udari na Jemen i napadi na naftovode guraju svijet u novu energetsku krizu

Sukobu na Bliskom istoku ne nazire se kraj. Saudijski borbeni zrakoplovi izveli su zračne napade na položaje hutista u Jemenu. Ta je masovna vojna operacija uslijedila kao izravan odgovor na munjevito napredovanje proiranskih boraca koji iz dana u dan učvršćuju svoje ključne strateške položaje. Proteklog tjedna hutisti su zauzeli ključne jemenske gradove duž obale Crvenog mora i preuzeli potpunu kontrolu nad otocima u tjesnacu Bab el Mandeb.

Vojni glasnogovornik hutista Jahja Sari ustvrdio je da su Saudijci u samo nekoliko dana izveli čak 450 zračnih udara, a objavljene su i snimke zapljene saudijskih oklopnih vozila na bojištu. Hutisti pak tvrde da su uspjeli oboriti saudijski borbeni zrakoplov F-15. Saudijci su u međuvremenu uputili apel Kini nakon nagle vojne ofenzive jemenskih hutista uz Crveno more, a Peking je iza zatvorenih vrata pritisnuo Teheran da iskoristi svoj utjecaj i obuzda tu proiransku skupinu.

Zbog naglog širenja ratne zone i opasnosti od daljnje destabilizacije, SAD je pooštrio upozorenja za putovanja i zabranio svojim službenicima prilazak saudijsko-jemenskoj granici. Situacija je eskalirala nakon što su napadi povezani s hutistima onesposobili ključni saudijski naftovod Istok-Zapad, a on služi kao glavna alternativa za zaobilaženje Hormuškog tjesnaca koji blokira Iran.

Kap koja je prelila čašu za Rijad bilo je presretanje drona hutista južno od Meke, što su saudijske vlasti proglasile prelaženjem 'crvene linije' i ugrožavanjem svetih mjesta. S druge strane, predstavnici hutista odlučno odbacuju optužbe o napadu na Meku, tvrdeći da Rijad izmišlja propagandu kako bi opravdao svoje vojne akcije.

Širenje rata na jemenski teritorij prijeti stvaranjem potpunog kaosa na globalnom tržištu energenata, a ono se već mjesecima ionako bori s posljedicama američko-izraelskog sukoba s Iranom. Trgovci naftom upozoravaju da bi dugotrajno izbacivanje naftovoda Istok-Zapad iz pogona moglo izbrisati čak četiri posto ukupne svjetske opskrbe crnim zlatom.

Dok Rijad grčevito traži alternativne pravce za isporuku nafte prema Aziji i Europi, cijene goriva na svjetskim burzama ponovno lete u nebo. Pritisak na zapadne saveznike raste iz sata u sat jer Bab el Mandeb i Hormuški tjesnac postaju neprohodne zone za trgovačke brodove.

Srbija bira: Vučić, studenti i doktor u političkom trileru

Ako je netko mislio da će prijevremeni izbori u Srbiji 25. listopada biti samo još jedna rutinska Vučićeva izborna operacija, protekli tjedan donio je dosta razloga da izvadi kokice. Jer, kao što znamo, izbori u Srbiji nikad nisu obični izbori – glavni igrači napokon su otvorili karte, oporba se počela prestrojavati, a s boka je uletjela i priča s Rusima, BIA-om, Vulinom i Branimirom Nestorovićem.

Vučićeva lista 'Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija' prva je demonstrirala klasičnu naprednjačku disciplinu, ali i bahatost: predala je više od 200 tisuća potpisa, što će reći da su ih počeli skupljati puno prije službene kampanje, pa ne čudi to da ih je oko 15 tisuća odmah otpalo kao nevažeći.

Nasuprot njoj studenti su u ponedjeljak prošetali do Republičke izborne komisije s gotovo 70 tisuća potpisa i svih 250 kandidata. Na listi su liječnici, profesori, aktivisti i poneka poznata imena, poput Dejana Bodiroge i bivšeg guvernera Narodne banke Dejana Šoškića. Ukratko, s jedne strane poznata Vučićeva postava, a s druge prilično neobična kolekcija profesora, liječnika, sportaša i repera.

Studenti su zatim predstavili program u 11 točaka, s korupcijom, institucijama, obrazovanjem i ekonomijom u središtu, a dogodilo se i nešto za srpsku oporbu gotovo egzotično: netko je odustao od vlastite liste. Koalicija Narodna Srbija povukla je kandidaturu i podržala studente, što su učinili još neki oporbeni akteri (među njima nije Stranka slobode i pravde Vučićeva arhineprijatelja Đilasa), a to je izazvalo poprilično komešanje u Vučićevu taboru.

A onda je stigla priča o Nestoroviću – znate onog doktora koji je koronavirus proglasio 'najsmješnijim virusom' pa postao vlažni san srpske antivakserske i urotničke kaste. Raspad njegove stranke pretvorio se u priču s Vulinom, Moskvom, BIA-om i optužbama za Vučićevo zakulisno upravljanje. Dio vodstva optužio je Nestorovića da pokušava progurati predizborno okupljanje proruskih stranaka nakon njegova puta u Moskvu, a pet članova vodstva izbačeno je iz pokreta; oni su zauzvrat tvrdili da iza svega stoje Vučić i BIA.

Ova je priča bitna jer, iako Vučić već trguje vlastitom pobjedom na Polymarketu, po istraživanjima javnog mnijenja između njega studenata je mrtva trka, a Nestorović bi lako mogao biti, kako Srbi kažu, tas na terazijama. Tako Srbija mjesec dana prije izbora ima dvije jasno profilirane glavne liste, oporbu koja se pokušava zbiti oko studenata i mali ruski roto roman koji bi mogao imati neočekivane posljedice. Kampanja je tek počela, a scenaristi već trljaju ruke.

Thaçi dobio 25 godina, a Balkan novu rundu rata oko prošlosti

Presuda Hashimu Thaçiju trebala je zatvoriti jedno poglavlje kosovskog rata, no na Balkanu, uči nas povijest, poglavlja se uglavnom ne zatvaraju. Samo se ponovno tiskaju, s novim predgovorom.

Atmosfera je bila zapaljiva i prije presude. Na kosovskim trgovima postavljeni su veliki ekrani, tisuće ljudi demonstrirale su u znak potpore bivšim čelnicima OVK-a, a analitičari su upozoravali da bi mogla ozbiljno prodrmati kosovsku politiku i odnose Prištine sa Zapadom.

A onda je stigla. Specijalizirana vijeća Kosova u Haagu nepravomoćno su osudila Thaçija na 25 godina zatvora, kao i Jakupa Krasniqija, dok je Kadri Veseli dobio 18, a Rexhep Selimi 13 godina. Proglašeni su krivima za ratne zločine – nezakonita pritvaranja, okrutno postupanje, mučenje i ubojstva – ali oslobođeni optužbi za zločine protiv čovječnosti. Sud je utvrdio 385 nezakonito pritvorenih, 303 mučenih i 96 ubijenih ljudi. Thaçi je presudu saslušao šutke, a na kraju se kratko (i prilično sarkastično) nasmiješio.

Mnogo manje suzdržana bila je Priština. Tisuće okupljenih skandirale su Thaçijevo ime, neki su plakali, a albanski premijer Edi Rama reakcije 'albanskog svijeta' sažeo je u jednu riječ: 'Sramota.' Nezadovoljstvo se potom prelilo na ulice, uključujući pokušaj prodora prema kompleksu EULEX-a i kamenovanje zgrade kosovske vlade. Ni Haag nije ostao samo kulisa: nakon presude ondje su izbili neredi među Thaçijevim pristašama, uz zastave OVK-a i sukobe s policijom.

Popodne se, očekivano, uključio Beograd. Vučić je ocijenio da presuda nije obuhvatila brojne zločine nad Srbima, optužio međunarodnu zajednicu i susjede za dvostruke kriterije i, jer nijedna regionalna polemika očito ne smije završiti bez Hrvata, uspio u cijelu priču ubaciti Hrvatsku koja se – također – nije baš proslavila izbalansiranošću u reakciji.

Tako je presuda koja se bavila individualnom kaznenom odgovornošću četvorice ljudi očekivano postala regionalni referendum o OVK-u, srpskim žrtvama, albanskoj borbi za neovisnost, Haagu, Zapadu i cijeloj povijesti raspada Jugoslavije. A Thaçijev put od gerilca preko premijera i predsjednika do haškog zatvorenika pritom je dobio još jedan obrat.

Sud je rekao – 25 godina. Regija je u 25 minuta podgrijala rat nakon rata koji vodi 25 godina.

Europska unija objavila rat ovisnosti djece o društvenim mrežama

Pred nama je pravna bitka koja bi mogla zauvijek promijeniti izgled interneta kakav danas poznajemo. Naime Europska komisija poslala je u zakonodavni postupak prijedlog o dobnim granicama na internetu. Prema novim pravilima, djeci mlađoj od 13 godina u potpunosti bi se zabranio pristup društvenim mrežama dok bi oni u dobi od 13 do 15 godina smjeli koristiti račune tek pod strogim nadzorom roditelja. Autonomni profili na platformama postali bi privilegija rezervirana isključivo za mlade koji navrše 15 godina. U sklopu ove reforme, sadržaji za tinejdžere morali bi imati ugrađene rigorozne zaštitne mehanizme, uključujući strogo ograničenje kontakata i vremena na ekranima na najviše sat dnevno. Najmlađoj djeci, u dobi od tri do 13 godina, omogućio bi se pristup samo posebno prilagođenim videouslugama kojima bi u potpunosti upravljali roditelji putem zaštitnih alata.

Predsjednica Komisije Ursula von der Leyen potkrijepila je ovu odluku poražavajućom statistikom po kojoj europska djeca pred ekranima provode između četiri i osam sati dnevno. Naglasila je da su djetinjstvo i pubertet razdoblja predviđena za učenje na pogreškama, a ne za izloženost cyber maltretiranju. Prijedlog zakona nameće ozbiljne obveze za društvene mreže, videoigre i AI chatbotove koji posluju na području Unije te su među ključnim mjerama zabrana beskonačnog skrolanja i potpuno isključivanje geolokacije, kamere i mikrofona na profilima maloljetnika.

Kako bi se spriječile zloupotrebe, platforme će dob korisnika morati provjeravati putem posebne EU-ove aplikacije koja jamči potpunu zaštitu privatnosti bez pohrane biometrijskih podataka. Za već postojeće račune pružatelji usluga morat će procjenjivati starost korisnika na temelju neizravnih pokazatelja, poput povijesti računa i podataka o plaćanju. Najveći tehnološki giganti morat će unaprijed dokazati sudstvu da su njihove platforme u samom startu dizajnirane kao sigurno okruženje za djecu, čime Europska unija daje do znanja da profit tehnoloških divova više ne smije ići na teret mentalnog zdravlja budućih generacija.

Ed, Macklemore i Kraft: Koncert koji je postao kulturni rat

Ed Sheeran krenuo je na turneju s prilično old school poslovnim modelom: napuniti stadione, otpjevati hitove i otići u sljedeći grad. Nekoliko tjedana poslije njegova američka turneja postala je referendum o Gazi, slobodi govora, antisemitizmu, moći milijardera i pitanju smije li pop-koncert biti samo pop-koncert. Odgovor je jasan – ne.

Sve je zakotrljao Macklemore, koji je na MetLife Stadiumu u okolici New Yorka održao angažirani govor za palestinsku kauzu, okončavši ga zvonkim 'Free Palestine'. Nakon reakcija dijela židovskih organizacija stvar se preselila iz kulture u biznis: pojedini vlasnici stadiona poručili su da Macklemore kod njih neće nastupati, a promotor ga je na kraju maknuo s turneje.

Ključni pritisak izvršio je Robert Kraft, vlasnik New England Patriotsa i stadiona u okolici Bostona na kojemu je Sheeran trebao zasvirati nakon New Yorka, a zabranu objašnjava pozivajući se na širu povijest antisemitske retorike Macklemorea, a reper pak odbacuje identifikaciju svoje kritike izraelske politike s antisemitizmom.

Tu je problem za Sheerana tek počeo. Još četiri predizvođača – brat Billie Eilish, Finneas, Aaron Rowe, Lukas Graham i Beoga – povukli su se s turneje, baš kao i Sheeranov prateći bend. Uključila se i Greta Thunberg, poručivši mu da je u cijeloj priči stvarna žrtva palestinski narod, a na palestinskoj strani je i cijela horda kulturnjaka, od Rogera Watersa do Massive Attacka. Sheeran se našao u dosta nezahvalnoj ulozi: tvrdi da Macklemorea nije izbacio on, već promotor nakon pritiska koncertnih prostora, te da svoje koncerte ne želi pretvarati u političku platformu.

A onda je Macklemore napravio potez koji je kulturni rat pretvorio u financijski. Milijun dolara svoje neto zarade od turneje odlučio je donirati organizacijama koje pomažu Palestincima te izazvao Krafta da učini isto. Sheeran je, prema Kraftovoj izjavi, potom milijardera zamolio za dva milijuna dolara humanitarne pomoći.

Kraft je pritom posebno zanimljiv lik ove priče: vlasnik Patriotsa, milijarder, dugogodišnji prijatelj Donalda Trumpa i čovjek kojem je Sheeran svojedobno svirao na vjenčanju. Sada su se našli na različitim krajevima kulturnog rata koji više nitko sasvim ne kontrolira.

I tu je možda najzanimljiviji dio priče. Gaza je odavno prešla granice diplomacije i politike te postala linija razdvajanja unutar zapadne popularne kulture: tko govori, tko šuti, tko nastupa, tko otkazuje i čija se riječ smatra solidarnošću, a čija antisemitizmom. Nekad se turneja raspadala zbog ega, droge ili novca. U 2026. raspadne se zbog geopolitike – a onda doniraju milijune i nastave raspravu na Instagramu.