Hrvatska i Srbija ubrzano moderniziraju vojske. Hrvatska između ostalog nabavlja 44 tenka Leopard 2A8, haubice CAESAR, kamione TATRA, sustave HIMARS i Chunmoo, a već je uvela Rafale, Bradleyje i Bayraktare te ulaže u protudronsku obranu. Hrvatska je za 18 južnokorejskih sustava Chunmoo izdvojila 435,2 milijuna eura bez PDV-a.

Srbija je također pojačala vojne kapacitete, među ostalim kupnjom 12 Rafalea, kineskih protuzračnih sustava HQ-22 i HQ-17 te izraelskog raketnog sustava PULS. Istodobno razvija vlastitu obrambenu industriju, s domaćim sustavima poput haubice Nora B-52, oklopnih vozila Lazar i Miloš te protuzračnog sustava PASARS.

>>>>Detaljan popis naoružanja koje nabavljaju Hrvatska i Srbija možete pročitati ovdje.<<<<<

'Događa se utrka u naoružavanju'

Koliko je u pitanju regionalna utrka, a koliko dio puno šire promjene sigurnosnog okruženja, komentirao je za 24sata vanjskopolitički analitičar Božo Kovačević.

'Događa se utrka u naoružavanju na lokalnoj razini ovdje, ali to je uvjetovano i raspadom globalnog kolektivnog sigurnosnog sustava, prvenstveno sustav UN-a, a na regionalnoj razini OESS koji očito više ne funkcionira. Problem predstavlja i EU koja svoj status percipira tako da nužno mora biti suprotstavljena Rusiji. OESS je funkcionirao kada su sve strane uključujući i Rusiju, SAD i Kanadu sudjelovali u definiranju europske sigurnosne arhitekture. Negdje od 1999. godine, zapadne zemlje počele su ignorirati Rusiju i polako uspostavljati arhitekturu europske sigurnosti bez Rusije i u sve većoj mjeri protiv Rusije. Tu politiku nastavlja Europska unija', objasnio je Božo Kovačević.

Smatra da povećana ulaganja u obranu nisu izoliran regionalni fenomen te upozorava da bi bez političkog dijaloga jačanje vojnih kapaciteta moglo dodatno povećavati napetosti.

'Sve ove utrke u naoružavanju diljem svijeta su pripreme za rat. Do rata će doći ako se odmah ne počne angažirati diplomacija. Lokalni sukobi mogu prerasti u globalne i zato je diplomacija nužna', rekao je Kovačević.

Sigurnosna dilema između Zagreba i Beograda

Kovačević smatra da se dio današnjeg odnosa Hrvatske i Srbije može opisati kao klasična sigurnosna dilema – jedna država jača svoje sposobnosti zbog vlastite sigurnosti, dok druga takav potez može doživjeti kao prijetnju.

'Pouke iz 90-ih za Srbiju su jasne, pokrenuli su nekoliko ratova i sve su ih izgubili. Danas se Srbija oslanja na Rusiju koja je 90-ih bila slabija nego danas i surađivala je sa zapadom. Problem za njih je da su oni samo instrument za ostvarivanje ruskih interesa, a Rusija koja samu sebe ne može obraniti od ukrajinskih napada ne može biti jamac sigurnosti za Srbiju. Odluka o pokretanju rata je iracionalna, ali to ne znači da srpsko vodstvo ne razmišlja o tome. Kod Hrvatske i Srbije trenutačno vidimo i sigurnosnu dilemu, jedna strana se naoružava kako bi ojačala svoju sigurnost, a druga strana to vidi kao ugrozu svoje sigurnosti pa i ona kreće s naoružavanjem i tako se stvara opasna spirala. Sigurnosne dileme se mogu prevladati uspostavom suradnje i dijaloga, intenziviranjem gospodarske suradnje, turizma, rad na kulturi sjećanja i istodobno intenziviranje sadržajne diplomacije tako da svaka strana da odgovore na goruća pitanja', kaže analitičar.

Kovačević: 'Srpski svijet' je u fazi inkubacije

Kada je riječ o srpskoj politici, Kovačević upozorava i na koncept 'srpskog svijeta', koji smatra posebno važnim u razumijevanju dugoročnih ciljeva Beograda.

'Koncepcija srpskog svijeta je imperijalistička, ona relativizira međunarodne granice. Ta koncepcija može se shvatiti kao najava ponavljanja scenarija s početka 90-ih godina kada je Miloševiću činjenica da Srbi žive i van Srbije bila dovoljna za uporabu oružane sile. Ona je trenutačno u fazi inkubacije i čekaju da se stvore povoljne međunarodne prilike koji bi im dozvolile da ju ostvare', zaključio je Božo Kovačević.

Hrvatska je u međuvremenu čvrsto unutar NATO-a i EU-a, dok Srbija formalno zadržava vojnu neutralnost. No obje države ulažu u borbene avione, protuzračnu obranu, raketne sustave, oklopna vozila i besposadne sustave, pa se njihovi obrambeni projekti sve češće promatraju i kroz prizmu promijenjenog sigurnosnog okruženja u Europi.