U siromašnoj zemlji, poznatoj u svijetu po proizvodnji i dilanju droge, u kojoj nemate puno prilika, mnogi ogreznu u kriminal iz čistog očaja. Situacija je još gora ako ste žena: društvo vam daje još manje prilika, a sve što želite je osigurati dobre uvjete života svom djetetu.

Gore opisana situacija dobro je poznata brojim ženama u Kolumbiji, južnoameričkoj zemlji u kojoj ih je trenutno više od šest tisuća u zatvoru, a polovica njih zbog trgovanja drogom. No, kako piše britanski The Guardian, preko 200 žena koje su majke oslobođeno je otkako je država uvela javni komunalni zakon (public utility law) koji prepoznaje da su mnoge od njih koje se nalaze u kolumbijskim zatvorima jako siromašne te su u kriminal ušle iz beznađa, nastojeći se skrbiti za svoju djecu. K tome, zbog siromaštva si nisu mogle priuštiti pravnu pomoć.

Prva zatvorenica koja je ugledala slobodu prema odredbama ovog zakona, donesenog 2023. godine, bila je 36-godišnja Chaparro Pernet, a oslobođena je 4. svibnja 2024. godine. Iako je njezin zahtjev bio odbijen tri puta, naposljetku joj se trud isplatio. Prema zakonu, Pernet je oslobođena jer nije počinila više kaznenih djela te je dokazala da je majka s roditeljskim dužnostima i odlučeno je da vrati u zajednicu.

'Bila sam preplavljena emocijama, nisam mogla vjerovati. Mislila sam, Bog postoji, to je čudo', prisjetila se Pernet te je pala na koljena i u suzama odgovarala na pitanja novinara ispred zatvora na dan svog oslobođenja.

Od krađa preko prostitucije do droge

U zatvoru se uzorno ponašala, a iako nije otkrila što je točno počinila, kazala je da je s 15 godina počela krasti i da je, nakon što je postala samohrana majka s 27 godina, bila prisiljena pridružiti se bandi. Zbog toga je dobila 18 godina zatvora, a kazna joj je poslije žalbe naposljetku smanjena na 12 godina. Odslužila je četiri godine.

Nije jedina s takvom pričom. Samohrana majka Cantor odslužila je pet od 10 godina zatvora zbog dilanja droge. Dijete je dobila s 20 godina te se očajna zbog nedostatka prihoda okrenula prostituciji. Kada se posao smanjio, njezin tadašnji dečko uveo ju je u svijet dilera narkotika.

'Pala sam sa 6055 grama kokaina, a zbog tih 55 dobila sam višu kaznu. Da je bilo 6000 ili manje, dobila bih samo četiri godine', prisjetila se Cantor.

Ovim ženama najteže je palo to što su bile odvojene od djece. Pernet se u suzama prisjetila da nije imala kontakt sa svoje dvoje djece, a Cantor je navela da je postala suicidalna jer, u dogovoru s obitelji, nije otkrila djetetu zašto je odjednom nestala.

Izašla iz zatvora s probavnim tegobama

Uvjeti u zatvoru daleko su od idealnih, kažu. Cantor kaže da je bila u ćeliji s još pet žena te je morala spavati na podu jer nije bilo dovoljno mjesta na dva betonska para kreveta na kat.

Dala je ipak sve od sebe da si uljepša taj tmurni dom.

'Zvala sam ga svojim stanom, šivala sam zavjese, ali nisam se mogla odmaknuti zbog manjka privatnosti i užasne hrane. Napustila sam zatvor sa želučanim tegobama', otkrila je Cantor.

'Oduzimanje slobode ne znači da treba oduzeti i dostojanstvo'

Među onima koji su nastojali poboljšati uvjete u ženskim zatvorima je i poznata kolumbijska glumica Johana Bahamón te je osnovala neprofitnu organizaciju Accíon Interna Foundation, čiji je cilj rehabilitirati bivše zatvorenike uz psihosocijalnu i pravnu podršku.

Bahamón se u ovu misiju upustila nakon što je 2012. godine na svoj zahtjev dobila priliku posjetiti ženski zatvor i vidjeti uvjete u njemu. Kako bi pomogla zatvorenicama, organizirala je glumačke radionice, a onda je 2016. omogućila konkretniju pomoć: sudjelovala je u otvaranju javnog restorana u kojem su gostima kuhale zatvorenice, dobivajući tako priliku za zaradu.

Potom je osnovala 'programe za drugu šansu' i pokrenula javne kampanje koje su s vremenom dovele do zakonskih promjena u Kolumbiji.

'Pitala sam upravitelja zatvora mogu li doći u obilazak zatvora da bih vidjela gdje zatvorenice spavaju, što jedu, što rade i pomislila – mogu ti oduzeti slobodu, ali ne trebaju ti oduzeti i dostojanstvo', objasnila je Bahamón zašto se upustila u svoju misiju.

Ogromne prepreke na slobodi: 'Misle samo na svoje obitelji'

Zakon je dobar, ali žene se slažu u stavu da povratkom na slobodu imaju brojne poteškoće. Claudia Cardona, bivša zatvorenica, danas voditeljica kampanje Mujeres Libres (Slobodne žene), sudjelovala je u radu na ovom zakonu. Kako navodi, svaka oslobođena majka za njih je pobjeda, ali ističe da su očekivali znatno veće brojke oslobođenih od njih 200. No pred njima je i pitanje što raditi nakon zatvora.

'Danas se te žene suočavaju s ogromnim preprekama: društvo ih osuđuje i stigmatizira, nemaju pravih poslovnih prilika i financijske podrške, obiteljske veze su im uništene i nemaju pravih osnova za žensku ekonomsku autonomiju. Nastavljaju doživljavati razne oblike nasilja, uključujući u to i institucije. Bez javnih politika za bivše zatvorenice teško je nastaviti osiguravati im zadržavanje slobode i ponovnu izgradnju života', navodi Cardona.

Koliko je situacija drastična, pokazuje i iskustvo bivše zatvorenice koja je radila u zatvorskom restoranu, a pokrenula ga je Bahamón. Nakon što je izašla na slobodu 2019. godine, rekla je glumici i aktivistici da bi se htjela vratiti iza rešetaka jer je tada imala posao.

Ni Pernet ni Cantor nakon zatvora nemaju sigurna primanja, ali nastavljaju polagati tečajeve u glumičinoj udruzi da bi našle stabilan posao. Dok Cantor želi postati frizerka, Pernet navodi da samo želi naći radno mjesto koje će njezinoj obitelji osigurati stalne prihode.

'One su vrlo snažne žene koje se zbilja bore da bi ostavile prošlost iza sebe. Primjer su toga zašto im trebate dati drugu šansu. Misle samo na svoje obitelji i divimo im se', zaključio je direktor komunikacija u toj udruzi Camilo Higuera, i sam bivši zatvorenik.