Pravo na obrazovanje, zdravstvenu skrb, igru i podršku neka su od temeljnih prava djece, a sve njih propisuje Konvencija o pravima djeteta. Dokument potpisan 20. studenog 1989. godine najbrže je i najšire prihvaćen sporazum na području međunarodnih ljudskih prava u povijesti pa se upravo tog datuma obilježava Svjetski dan djece. Položaj najmlađih danas je bitno bolji, no nasilje, humanitarne krize i opasnosti u digitalnom okružju predstavljaju najveće izazove, otkriva u razgovoru za tportal Luisa Brumana, predstojnica Ureda UNICEF-a za Hrvatsku.

Obilježavanjem Svjetskog dana djece prisjećamo se usvajanja Konvencije o pravima djeteta. Važan je to dokument, no koliko je, prema vašem mišljenju, unaprijedio položaj djece – kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj?

Od usvajanja Konvencije postignuti su impresivni rezultati, a globalna stopa smrtnosti djece mlađe od pet godina smanjila se za 60 posto. Prema UNICEF-ovom izvješću 'Stanje djece u svijetu 2024'., očekuje se porast očekivanog životnog vijeka i predviđa se da će gotovo 96 posto djece završiti barem osnovno obrazovanje do 2050-ih, u usporedbi s 80 posto 2000-ih. Izvješće iz ove godine pokazuje da je stopa djece koja žive u ekstremnom siromaštvu globalno pala za trećinu, s troje od petero djece u 2000. na dvoje od petero u 2023. godini. Ipak, izazova je i dalje mnogo. Svijet se suočava sa značajnim političkim promjenama i nestabilnošću, ratnim zbivanjima i humanitarnim krizama koje ugrožavaju milijune djece. U svijetu tisuće djece mlađe od pet godina i dalje svakodnevno umiru od sprječivih uzroka, poput upale pluća, proljeva, malarije i komplikacija prijevremenog poroda. Djeca se danas suočavaju i s novim izazovima zbog demografskih promjena, klimatskih i ekoloških kriza te opasnosti u digitalnom okruženju.

Od usvajanja Konvencije u Hrvatskoj je svijest o dječjim pravima bitno napredovala, a puno se učinilo da bi se zaštitila ta prava. Hrvatska pripada među najrazvijenije zemlje prema općim pokazateljima dobrobiti djece. Tu ubrajamo brigu o novorođenčadi i nisku stopu smrtnosti djece mlađe od pet godina, kao i izuzetno niske stope zastoja u razvoju djece te smrtnosti žena tijekom trudnoće, poroda i postporođajnog razdoblja. Sva javna rodilišta postigla su status 'Rodilišta prijatelji djece' i po tome je Hrvatska među najboljima na svijetu. Stopa upisa u osnovne škole gotovo je 100 posto, a stopa djece u riziku od siromaštva značajno se smanjila u posljednjih desetak godina.

S druge strane, stopa upisa djece u predškolski odgoj i obrazovanje još je ispod prosjeka EU-a. Još postoje velike razlike kada je riječ o pristupu uslugama za djecu ovisno o tome gdje žive i uvjetima u kojima odrastaju. Djeca s teškoćama u razvoju, kao i ona iz najsiromašnijih obitelji, osobito u ruralnim područjima, često nemaju priliku pohađati vrtić i nemaju isti pristup specijaliziranim zdravstvenim uslugama i terapijama. Djeca koja već žive u lošijim socioekonomskim uvjetima trebaju snažnu podršku da bi imala jednake prilike u ostvarivanju potencijala.

Koje su najveće prepreke i problemi djece u Hrvatskoj? Na čemu UNICEF intenzivno radi?

UNICEF radi na unaprjeđenju sustava podrške djeci s teškoćama u razvoju, usluga socijalne i zdravstvene skrbi te obrazovanja. Naš je cilj osigurati kvalitetnu skrb te povećati dostupnost usluga u zajednici za djecu i obitelji.

Djeca s teškoćama u razvoju, djeca bez adekvatne roditeljske skrbi, djeca u institucionalnoj skrbi, djeca u udaljenim ruralnim područjima, djeca romske nacionalne manjine izložena su najvećem riziku da budu 'izostavljena i zaboravljena', da ostanu u začaranom krugu nepovoljnog položaja jer se suočavaju s brojnim preprekama te nemaju potrebne uvjete u kojima se mogu razvijati i odrastati kao ravnopravni članovi društva. Prevencija nasilja nad djecom također je jedan od naših prioriteta. Prema našem nedavno provedenom istraživanju, u Hrvatskoj je u posljednjih 20 godina došlo do bitnog smanjenja korištenja nasilnih odgojnih postupaka, ali tjelesno i psihičko kažnjavanje i dalje su stvarnost za mnogu djecu. Većina roditelja ima negativne stavove prema korištenju nasilja u roditeljstvu, no jače vjerovanje u nenasilno roditeljstvo ne prenosi se još uvijek u potpunosti u roditeljsku praksu – u posljednjih godinu dana jedno od dvoje djece doživjelo je neki oblik tjelesnog kažnjavanja, a 60 posto djece psihičko kažnjavanje.

Želimo potaknuti i podržati roditelje u korištenju nenasilnih odgojnih pristupa jer su najbolji za razvoj njihovog djeteta i odnose u obitelji. Djeca koja dožive nasilje češće i sama postaju nasilna u odgoju vlastite djece, čime prenose nasilje na iduće generacije i doprinose nasilju u društvu. Ulaganje u nenasilni odgoj djece temelj je za prevenciju nasilja u društvu.

Vršnjačko nasilje i slabiji socioekonomski položaj dijela djece u Hrvatskoj u javnosti se nameću kao glavni problemi. Kako na to gledate?

Već u osnovnoj školi najmanje jedno od četvero djece doživljava neki oblik nasilja. Ono je složen društveni problem, a za mnogu djecu vršnjačko nasilje nastavak je nasilja koje doživljavaju kod kuće, u školi ili u susjedstvu. Nasilje ostavlja dugotrajne posljedice na djecu: utječe na njihovo samopouzdanje, samopoštovanje, učenje, odnose s drugom djecom i u obitelji. Izloženost nasilju može uzrokovati probleme mentalnog zdravlja te dovesti do rizičnog i nasilnog ponašanja. Odrasli su nerijetko jako usmjereni na pomoć djetetu koje trpi nasilje, ali treba imati na umu i to da kada se dijete ponaša nasilno prema drugome – to je poziv u pomoć. Djeca koja su nasilna prema drugima, ako nisu dobila adekvatnu pomoć, vrlo vjerojatno će nastaviti s takvim ponašanjem i u kasnijoj dobi. Moramo uspostaviti bolju komunikaciju i odnose među djecom, učiteljima i roditeljima o tome zašto su djeca nasilna i kako napraviti pozitivne promjene. Potreban je sveobuhvatan pristup te on uključuje prevenciju, rano prepoznavanje rizika i intervenciju, osnaživanje djece i mladih te dostupnost kvalitetnih usluga zaštite mentalnog zdravlja.

Važan je angažman roditelja te kontinuirana edukacija svih učitelja i nastavnika. Škole imaju važnu ulogu u prevenciji kao mjesta u kojima možemo stvarati drugačije svakodnevne odnose. Grad Zagreb, Centar Luka Ritz i UNICEF rade na pilot-provedbi prilagođenog programa 'Za sigurno i poticajno okruženje u školama', a on je od 2003. do 2012. godine pomogao smanjiti vršnjačko nasilje u osnovnim školama u Hrvatskoj. Veća pojavnost nasilja također je povezana s težim socioekonomskim položajem obitelji. UNICEF radi i na jačanju usluga podrške za obitelji koje žive u najtežim socioekonomskim uvjetima i koje su u riziku od razdvajanja. U suradnji s lokalnim zajednicama i Vladom RH, od 2020. do 2023. godine provodili smo pilot-program 'Europskog jamstva za djecu', koji je financirala Europska unija, s ciljem smanjenja dječjeg siromaštva i socijalne isključenosti pružanjem pristupa zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju i podršci obiteljima najugroženije djece. Nastavljamo podržavati daljnje korake u implementaciji Nacionalnog akcijskog plana, s ciljem dosega sve djece u potrebi u godinama pred nama.

Nažalost, često su kršena i prava djece s teškoćama unatoč zakonodavnim okvirima. Kako to komentirate?

Obitelji s djecom s teškoćama u razvoju suočavaju se sa specifičnim izazovima te trebaju sveobuhvatnu sustavnu podršku, ali i razumijevanje društva. Još uvijek samo jedno od osmero djece s teškoćama u razvoju koristi potrebne usluge rane intervencije, ključne za napredak i kvalitetu života, a sve zbog nedostupnosti usluga. Djeca s teškoćama, posebno u manjim sredinama, često nemaju priliku pohađati vrtić i nemaju isti pristup specijaliziranim zdravstvenim uslugama i terapijama. UNICEF u Hrvatskoj godinama provodi brojne aktivnosti usmjerene na podršku djeci s teškoćama u razvoju, uključujući edukacije stručnjaka, dostupnost potpomognute komunikacije te opremanje kabineta za senzornu integraciju za djecu u dijelovima Hrvatske u kojima takve usluge nisu bile dostupne.

Ljudi često kažu da djeca imaju prava, ali i obveze. Kako na to gledate u ovim izazovnim vremenima?

Konvencija o pravima djeteta predstavlja obećanje i dogovor cijelog svijeta da je djeci nužno osigurati zaštitu od nasilja, obrazovanje, zdravstvenu skrb, prehranu i sve drugo što svako dijete treba i zaslužuje kako bi moglo živjeti sigurno i razvijati se bez diskriminacije. Odgojem djecu trebamo voditi i usmjeravati, učiti ih poštovanju prema drugima, postavljati im jasne granice, učiti ih da preuzimaju odgovornost, u skladu s njihovom dobi i stupnjem razvoja. Pri tome je važno aktivno slušati i komunicirati s djecom te ih odgajati primjerom – bez tjelesnog i psihičkog kažnjavanja.

I u svijetu svjedočimo ratnim zbivanjima, a dio djece i dalje ima otežan pristup obrazovanju i osnovnim potrebama. Kakvom smatrate trenutačnu situaciju? Postoji li podatak o tome koliko djece i dalje nema, recimo, pristup obrazovanju? Jesu li posrijedi samo ruralni dijelovi i Afrika ili toga ima i u Europi?

Oko 460 milijuna djece živi u zonama sukoba i ključni izazov u globalnom kontekstu dječjih prava je osigurati mirna i sigurna djetinjstva. Svjedočimo najvećoj izbjegličkoj i migrantskoj krizi nakon Drugog svjetskog rata, kao i dugotrajnim humanitarnim krizama. Procjenjuje se da 272 milijuna djece ne pohađa školu, a s obzirom na velike rezove globalnog financiranja obrazovanja, do kraja 2026. godine taj broj mogao bi porasti na 278 milijuna, od čega je trećina u okruženjima humanitarnih kriza. U subsaharskoj Africi živi gotovo 30 posto sve djece koja ne pohađaju školu u svijetu, a u zemljama središnje i južne Azije oko 20 posto njih ne pohađa osnovnu ili srednju školu. Prema podacima Europske komisije, 4,6 posto 16-godišnjaka u EU-u 2023. godine nije bilo uključeno u obrazovanje, a napuštanje školovanja povezano je s osobnim ili obiteljskim problemima, socijalnom isključenošću i siromaštvom, pri čemu su djeca s teškoćama u razvoju te ona iz manjinskih etničkih skupina i migrantskog podrijetla izložena većem riziku.

Siromaštvo je i dalje jedna od najtvrdokornijih prepreka obrazovanju. Djeca koja žive u ekonomskoj i političkoj nestabilnosti, sukobima ili su ugrožena prirodnim katastrofama imaju veću vjerojatnost da će biti odsječena od školovanja, kao i djeca s teškoćama u razvoju ili etničke manjine. U nekim je zemljama obrazovanje za djevojčice vrlo ograničeno. Primjerice, isključivanje djevojčica i obrazovna kriza u Afganistanu doprinose porastu broja djece izvan škole na globalnoj razini s procijenjenih 7,8 milijuna djece izvan škole. Obrazovanje, posebno u kriznim okruženjima, često za njih znači prehranu, zaštitu i priliku da pobjegnu od siromaštva te izgrade bolji život. Bez obrazovanja se suočavaju s golemim preprekama i manje je vjerojatno da će moći utjecati na stvaranje bolje budućnosti za sebe i svoja društva.

Tijekom karijere puno ste vremena posvetili osiguranju humanitarne pomoći i jednakih prilika. Što vas je motiviralo na ovakav put?

Nakon što sam diplomirala medicinu, pridružila sam se UNICEF-u u Angoli za vrijeme rata 1998. godine, što je bila jedinstvena prilika za stjecanje iskustva u kontekstu humanitarne krize. Kada sam vidjela kako djeca i dalje umiru od uzroka koji se mogu spriječiti te koliko je doprinos UNICEF-a ključan za njihov opstanak i dobrobit, shvatila sam da je to ono što želim raditi cijeli život. UNICEF mi je pružio priliku da to ostvarim u različitim kontekstima – od humanitarnih kriza do razvijenih zemalja poput Hrvatske, gdje je naš rad usmjeren na smanjenje nejednakosti te unaprjeđivanje dostupnosti i kvalitete usluga koje su potrebne djeci, s naglaskom na one najranjivije.

Puno smo se toga dotakle, no imate li neku poruku za kraj povodom ovogodišnjeg Svjetskog dana djece?

Od donošenja Konvencije o pravima djeteta svijet se promijenio i djetinjstvo se promijenilo. Dugotrajni sukobi, migracije, digitalna revolucija, svijest o ekološkim problemima – brojni su razlozi zbog kojih moramo potvrditi svoju predanost obećanju koje je svijet dao djeci prihvaćanjem Konvencije prije 36 godina. Djeca su naša najveća vrijednost i naša budućnost, zato trebaju biti i naš najvažniji posao. UNICEF-ova misija ostaje ista: nastavljamo zajedno graditi bolju budućnost za djecu. Pozivam sve građane i tvrtke da nam se pridruže i da nas podrže u tome.