Nije prošlo dugo od spektakularnog svrgavanja s vlasti predsjednika Venezuele Nicolasa Madura da postane jasno da je meta zapravo bila Kina. Naime kineski je režim bio dugogodišnji partner vlasti u Caracasu te je ulagao znatna sredstva u njihova naftna polja i infrastrukturu.

Ali to je samo kap u moru. Naime Peking je desetljećima razvijao svoje trgovinske odnose i financirao projekte u Južnoj Americi da bi poboljšao prometne veze i smanjio troškove energije, usput učvršćujući svoj utjecaj.

Stoga je Madurovo svrgavanje zapravo najglasnija opomena i rezultat želje administracije Donalda Trumpa da iskorijeni kineski utjecaj u Latinskoj Americi. Još u prosincu objavljena američka Strategija nacionalne sigurnosti navodi da je nužno 'uskratiti konkurentima izvan hemisfere' kontrolu nad 'strateški vitalnom imovinom' na zapadnoj hemisferi i 'uložiti sve napore da se istisnu strane tvrtke koje grade infrastrukturu u regiji'.

'Da to nismo učinili, Kina bi bila tamo i Rusija bi bila tamo... ali sada ih tamo neće biti', podsjeća CNN na riječi Donalda Trumpa izrečene na sastanku s direktorima najvećih američkih naftnih kompanija.

Amerika prva!

Još 1823. godine tadašnji američki predsjednik James Monroe upozorio je europske sile da poštuju američku sferu utjecaja na zapadnoj hemisferi, što je u političkoj znanosti znano kao Monroeva doktrina. Sad su desničarski komentatori skovali frazu Donroeva doktrina, a ona jasno aludira na Trumpovu želju za zaštitom interesa SAD-a u obje Amerike, ali i na neki način reflektira njegovu drugu sintagmu: 'Amerika prva!'

Kinezi su itekako svjesni toga da bi ponovna upotreba izravne (vojne) ili neizravne (carine i sankcije) sile mogla učiniti latinoameričke države opreznijima u pogledu suradnje s njima, a to se već počelo događati. Naime visoki sud Paname poništio je ugovore o lučkom transportu koje je desetljećima držala tvrtka povezana s Hong Kongom.

'Američki prelazak na sekuritizaciju infrastrukture, lanaca opskrbe i strateške imovine na zapadnoj hemisferi sigurno će povećati političku cijenu kineskog angažmana u Latinskoj Americi', ustvrdio je Sun Chenghao, suradnik u Centru za međunarodnu sigurnost i strategiju Sveučilišta Tsinghua u Pekingu.

Što se novcem gradi, ne pušta se lako

No jasno je i to da se Kina neće samo tako odreći desetljećima pažljivo građenih odnosa s tridesetak južnoameričkih i karipskih zemalja, a one čine tržište od 670 milijuna ljudi. Naprotiv, one bi mogle postati testni poligon na kojem će se vidjeti može li se SAD izravno suprotstaviti Kini ili ih natjerati da raskrste s Pekingom.

Godišnja trgovina između Kine i Latinske Amerike iznosi pola bilijuna dolara, a alarmi u Washingtonu su se upalili i nakon što je objavljeno da je Peking prošle godine zabilježio rekordan trgovinski suficit od 1,2 bilijuna dolara, pri čemu je pomogao i rast trgovine prema Južnoj Americi od osam posto.

Od 2000. do 2023. godine kineske su kompanije u javnom sektoru, prema podacima istraživačkog laboratorija na Sveučilištu William & Mary u Virginiji, uložile u Latinsku Ameriku oko 302 milijarde dolara, mahom u investicije poput gradnje luka, elektrana, mostova, cesta, vjetroelektrana, solarnih farmi, podzemne željeznice, rudnika... Upravo su rudnici u suvremenoj industriji iznimno traženih bakra u Peruu i litija u Argentini te njihovo širenje na Boliviju oslonac trenutnog kineskog utjecaja na tom području.

Ne treba zaboraviti ni to da kineske elektroenergetske tvrtke posjeduju ili upravljaju dijelovima elektromreža u Peruu, Čileu i Brazilu, a telekom divovi poput Huaweija i ZTE-a, koji su zabranjeni u SAD-u, grade mrežu od 8000 kilometara optičkih kabela kako bi bilo signala i u amazonskoj prašumi. Kineske automobilske kompanije grade pak svoje tvornice na napuštenom zemljištu u vlasništvu američkih i europskih automobilskih divova.

Iako kineski upliv u Latinsku Ameriku nije prošao bez trzavica, omogućio je Xi Jinpingu da pretvori Kinu u lidera među gospodarstvima u razvoju, a bivši dužnosnik State Departmenta Evan Ellis poručuje da je SAD to godinama gledao s 'mnogo oklijevanja'.

'Bili smo žrtve vlastite nesigurnosti, u smislu da su to suverene zemlje i uglavnom komercijalni projekti. Iako smo zabrinuti zbog ovih stvari, možemo li ih zapravo zaustaviti? Imamo li pravo zaustaviti ih?' rekao je Ellis.

Legitimni projekti i suradnja

U Washingtonu su izgleda uočili ogroman sigurnosni propust. U svom inauguracijskom govoru Trump je, doduše izvrćući činjenice, rekao da 'Kina upravlja Panamskim kanalom' i da će ga SAD 'ponovno uzeti'. No to je bilo dovoljno da Panamci izađu iz inicijative Pojas i put, i to svega nekoliko godina nakon što su prekinuli diplomatske odnose s Tajvanom.

Xi nije previše mario za to. No zabrana pristupa hongkonškim tvrtkama da upravljaju lukama na oba kraja Panamskog kanala nešto je delikatniji posao. Naime radi se o djeliću od gotovo četrdesetak luka u Latinskoj Americi koje su povezane s Kinom, a zapravo su infrastruktura dvojne namjene, civilne i vojne, baš kao i svemirska postaja kojom zajednički upravljaju Kina i Argentina u podnožju Anda u Patagoniji.

Ellis tvrdi da su to sve odreda 'legitimni komercijalni projekti ili legitimna kineska znanstvena, tehnološka i druga suradnja s državama'. No 'problem je u tome što Kina dobiva prisutnost, znanje i odnose te stvara mogućnost da ih iskoristi u ratno vrijeme'.

Jedan od takvih primjera je luka Chancay u Peruu. Otvorena je krajem 2024. godine, a njome upravlja zajednička tvrtka peruanskog partnera i južnoameričke podružnice kineskog brodara COSCO-a, za kojeg SAD tvrdi da je u bliskim poslovnim odnosima s kineskom vojskom.

Gledano iz perspektive Lime, luka vrijedna 3,5 milijardi dolara predstavlja veliku ekonomsku pobjedu jer štedi novac i vrijeme smanjenjem tranzita tereta za Kinu za više od tjedan dana. Malo je stoga vjerojatno da će u toj ili okolnim zemljama biti puno interesa za remont brodova, osobito jer Peking i Brazilija planiraju izgraditi željeznički koridor kojim će povezivati ​​Brazil i Peru, omogućavajući izvoz soje i željezne rude preko Chancaya.

Koje su alternative?

Stručnjaci kažu da će zemlje Latinske Amerike imati različite računice kada je u pitanju odgovor na potencijalni američki pritisak na Kinu. Ali ono što će svi tražiti od Washingtona prave su alternative suradnji s Pekingom.

Neki američki diplomati prenijeli su poruku da im ne smeta to što latinoameričke zemlje nastavljaju prodavati svoje proizvode i sirovine Kini, ali ne žele da prihvate ulaganja u infrastrukturu i energiju. No to je praktički poruka da te zemlje trebaju ostati nerazvijene, što je teško prodati njihovim vladama, pogotovo ako se uzme u obzir to da je Kina od 2014. godine u Latinskoj Americi prešišala SAD u omjeru tri prema jedan u smislu službenih kredita i davanja bespovratnih sredstava.

Ipak, SAD je najveći investitor u Latinskoj Americi i na Karibima, nadmašujući Kinu u izravnim stranim ulaganjima, prema podacima Ekonomske komisije Ujedinjenih naroda za Latinsku Ameriku. No kad su u pitanju veliki projekti, stručnjaci sumnjaju da američke privatne tvrtke imaju interes ponuditi protuuslugu bogatim kineskim državnim poduzećima i privatnim tvrtkama koje pomno prate direktive Pekinga.

To je hitno pitanje u Venezueli, u kojoj tek treba vidjeti jesu li američki naftni divovi spremni izdvojiti sredstva i uložiti u nestabilnu zemlju, unatoč pozivima Trumpove administracije da to učine. Zasad prevladava skepsa.

Govoreći o Venezueli, Kina je oštro osudila američku vojnu akciju i pomno prati razvoj situacije. Naime tek treba vidjeti hoće li moći upravljati svojim postojećim naftnim projektima ili nadoknaditi najmanje 10 milijardi dolara duga koji bi se trebao otplatiti naftom.

Pomirljivi potezi Kine

Dok su američke krstarice po Karibima lovile brodove navodno pune droge i zaustavljale tankere kod Venezuele, Kinezi su poslali vojni bolnički brod da bi se prikazali kao dobronamjerni partneri, za razliku od Amerikanaca.

Uz to, nakon već spomenute američke sigurnosne strategije, iznijeli su svoj dokument o politici u Latinskoj Americi, predlažući jačanju suradnju u područjima od zrakoplovstva do provođenja zakona. To ne znači da se kineske tvrtke neće prilagođavati situaciji, već je to znak uvjeravanja latinoameričkih partnera da 'Kina ne traži vojnu prisutnost ili blokovsku konfrontaciju, već dugoročnu razvojnu suradnju i međusobnu ekonomsku otpornost', rekao je Sun, istraživač s Tsinghue.

Peking bi se mogao usredotočiti na sektore orijentirane na razvoj, poput zelene energije, poljoprivrede, industrijskih parkova, javnog zdravstva i logistike, koje je teže definirati kao strateške uske točke, ali i razmatrati kako zadržati prisutnost u susjedstvu sve agresivnijeg SAD-a, jer države bi 'dugoročno mogle tražiti druge mogućnosti, želeći izbjeći to da postanu de facto američke kolonije... i njihova želja za suradnjom s Kinom zapravo će rasti'.