Američki predsjednik Donald Trump demonstrirao je prošlog utorka svoj novi pristup borbi protiv droge vojnim napadom u kojem je potopljen brod iz Venezuele, za koji je rekao da prevozi ilegalne narkotike. Prema američkim medijima, Trump razmatra mogućnosti za daljnje napade, uključujući potencijalne udare na sumnjive mete u Venezueli, što su analitičari ocijenili kao najavu velike eskalacije na relaciji Washington-Caracas.

Pojedini izvori izvijestili su da je Trumpova administracija naredila raspoređivanje deset borbenih aviona F-35 u zračnoj bazi u Portoriku za operacije protiv narkokartela. Novo raspoređivanje zbiva se uz već snažnu američku vojnu prisutnost na jugu Kariba jer Trump provodi predizborno obećanje o suzbijanju skupina koje krijumčare drogu u SAD. Otkriće o raspoređivanju F-35 uslijedilo je samo nekoliko sati nakon što je Pentagon prošlog četvrtka optužio Venezuelu za provokativne letove borbenih aviona u blizini broda američke ratne mornarice.

Američka administracija nastoji pod svaku cijenu povezati Madurovu vladu s trgovinom narkoticima, što Caracas odlučno poriče. Štoviše, Trump je optužio Madura da predvodi narkokartel Tren de Aragua te ga je Washington u veljači ove godine proglasio terorističkom organizacijom. Maduro je pak porekao bilo kakvu vezu s tom skupinom, ističući da je ona neaktivna nakon provedene racije u zatvoru 2023. godine. Unatoč njegovim uvjeravanjima, SAD nastavlja s vojnim pritiscima na režim u Caracasu.

Da bi demonstrirala svoju moć odvraćanja, venecuelska ratna mornarica rasporedila je prošlog vikenda svoje brze jurišne brodove Peykaap III iranske proizvodnje, a koji su zapravo modificirana inačica sjevernokorejskog torpednog čamca IPS-16. Obavještajni izvor OSINT Warfare objavio je na platformi X snimku koja prikazuje više plovila Peykaap III kako izvode manevre u venecuelskim vodama. Iako snimka još uvijek nije neovisno provjerena, njezino brzo širenje društvenim mrežama privuklo je veliku pozornost obrambenih analitičara zbog strateških implikacija.

Pristigli i iranski protubrodski projektili

Peykaap III je brzo jurišno plovilo koje je razvio iranski Zbor islamske revolucionarne garde, a prilagođeno je za taktiku djelovanja u roju velikom brzinom u ograničenim pomorskim okruženjima. Duljine je 17 metara i sposobno za brzine preko 50 čvorova, odnosno 90 kilometara na sat, što ukazuje na njegovu izuzetnu mobilnost. Može biti naoružano teškim strojnicama i iranskim protubrodskim raketama poput CM-90, maksimalnog dometa 90 kilometara. Ova kombinacija omogućuje Peykaapu III izvođenje napada 'udari i bježi' na veće površinske brodove i kritičnu pomorsku infrastrukturu, što ga čini prijetnjom nesrazmjernoj njegovoj veličini.

Ako se potvrdi, pojava iranskih brodova u venecuelskoj mornarici označava prekretnicu u pomorskoj strategiji te zemlje i njezin prelazak s tradicionalne obalne obrane na agilniju i potencijalno ofenzivnu pomorsku doktrinu. Ova evolucija u skladu je sa širim trendom intenziviranja vojne suradnje između Caracasa i Teherana, a ona je proširena posljednjih godina, unatoč trajnim međunarodnim sankcijama. Valja reći da regionalni obavještajni podaci sugeriraju da se isporuka ovih plovila najvjerojatnije odvila tijekom ljeta 2024. godine, nakon što su Venezuela i Teheran proširili bilateralnu vojnu suradnju.

Operativno raspoređivanje brzih jurišnih plovila opremljenih raketama predstavlja novi izazov za američke snage koje djeluju pod jurisdikcijom Južnog zapovjedništva (SOUTHCOM), smještenog u Miamiju. SOUTHCOM, kao jedno od 11 međusobno povezanih Pentagonovih borbenih zapovjedništava, rutinski provodi misije protiv prijevoza narkotika i patrole radi zaštite slobode plovidbe u vodama u blizini Venezuele, uključujući prilaze ključnim pomorskim uskim točkama na Karibima. Prisutnost brzih jurišnih plovila iranskog podrijetla u tim spornim vodama mogla bi pojačati napetosti tijekom američkih ili savezničkih pomorskih operacija, posebno u scenarijima koji uključuju postupke nadzora, presretanja ili pretraživanja i ukrcavanja.

S operativnog stajališta, glavna prijetnja brodovima američke mornarice u regiji proizlazi iz sposobnosti Peykaapa III da djeluje u rojevima i iskorištava prenatrpano pomorsko okruženje u blizini venecuelske obale. Ovi brodovi mogu koristiti obalnu geografiju da bi prikrili svoje kretanje, brzo se raspršili i napali američke ili savezničke brodove raketama kratkog dometa prije nego što se povuku u zaštićene luke. Njihova velika brzina, slaba radarska vidljivost i potrošna priroda čine ih idealnim platformama za asimetrične taktike uznemiravanja, posebno tijekom zajedničkih misija presretanja ili nadzora, a one uključuju veće američke ratne brodove poput razarača klase Arleigh Burke ili obalnih borbenih brodova.

Rizik za američke desantne snage

U slučaju eskalacije napetosti, ovi brzi jurišni brodovi bi se prema ocjenama vojnih analitičara s portala Army Recognition mogli koristiti za uznemiravanje ili okruživanje američkih pomorskih elemenata tijekom rutinskih patrola, prisiljavajući zapovjednike na obrambene položaje. Takav pristup mogao bi smanjiti američki operativni tempo i povećati vjerojatnost pogrešnih procjena tijekom bliskih susreta na pučini. Prisutnost takvih sustava također povećava rizik za američke desantne snage, helikoptere i odrede malih brodova jer bi mogli postati meta iznenadnih koordiniranih napada pokrenutih sa skrivenih obalnih područja.

U strateškom smislu, raspoređivanje signalizira namjeru Venezuele da uskrati stranim snagama pristup moru koristeći isplative i brze platforme, kojima je teško suprotstaviti se bez kontinuiranog nadzora, zračne podrške i jasnih pravila angažmana. To predstavlja scenarij u kojem nižerazredna pomorska sila, osnažena stranom tehnologijom, nastoji potkopati slobodu plovidbe stalnim poremećajima, a ne tradicionalnim sukobima flota.

Mornarica igra ključnu ulogu u nacionalnoj obrani, obalnoj sigurnosti i teritorijalnom suverenitetu Venezuele. Iako teži modernizaciji, posebno kroz partnerstvo s Iranom, ratna mornarica te zemlje i nadalje se suočava s izazovima u održavanju i spremnosti flote. Njezino nedavno obrambeno raspoređivanje podjednako odražava stratešku namjeru i ograničenja koja oblikuju trenutne operativne odluke. Govoreći pak o njezinim ograničenjima, valja istaknuti da se ona u širem obrambenom smislu i nadalje oslanja na raketnu fregatu Mariscal Sucre, proizvedenu krajem 1970-ih godina u Italiji, te dvije podmornice iz istog doba, a čija je operativna sposobnost upitna.

Uz to, Venezuela ima nekoliko patrolnih brodova klase Guaiqueri i Guaicamacuto te pet topovnjača klase Constitución. Također, Caracasu su u slučaju eskalacije sukoba na raspolaganju logistički brodovi klase Los Frailes i Margarita te desantni brodovi klase Capana. Što se pak obalne straže tiče, trenutno nije sasvim jasno jesu li oni uopće operativni.