Druga runda mirovnih pregovora između Sjedinjenih Američkih Država i Irana započela je u sjeni novih napada na tankere u Hormuškom tjesnacu te američke blokade iranskih plovila na toj ključnoj ruti.

Budućnost prometa kroz ovaj strateški prolaz, kao i ograničenja iranskog nuklearnog programa, u središtu su pregovora nakon što su pritisak ili onemogućenje plovidbe kroz tjesnac povisili cijene energije.

Iranski plan da naplaćuje do dva milijuna dolara po tankeru izazvao je zabrinutost da bi 'teheranska naplatna kućica' mogla dugoročno povećati cijene nafte, analizira Guardian.

Što Teheran traži?

Prema izvješćima, Iran u sklopu mirovnog plana želi pravo naplate do dva milijuna dolara za svaki brod koji prolazi kroz tjesnac, uz obrazloženje da bi se novac koristio za obnovu. Plan podrazumijeva da bi siguran prolaz bio moguć samo pod nadzorom iranske vojske, što je izazvalo oštre kritike iz Washingtona.

U praksi bi tankeri morali dostaviti podatke o teretu i vlasništvu te platiti najmanje dolar po barelu. Za tipičan tanker to znači oko dva milijuna dolara po prolasku, uz plaćanje u juanima ili kriptovalutama. Nakon toga bi ih kroz tjesnac pratila plovila Islamske revolucionarne garde.

Je li to zakonito?

Takav sustav suprotan je Konvenciji UN-a o pravu mora, kojom se jamči slobodan prolaz kroz međunarodne tjesnace. Iako Iran i SAD nisu njezini potpisnici, Washington osporava pravo Teherana na kontrolu prolaza. Dodatni problem su sankcije koje bi zapadnim kompanijama praktički onemogućile plaćanje takvih naknada.

Plaćanje dolara po barelu značilo bi prihod od oko 20 milijuna dolara dnevno, odnosno oko sedam milijardi godišnje, što je relativno mali iznos u globalnom kontekstu.

No stvarni trošak bio bi veći: skuplji prijevoz, više osiguranje i veće plaće za posade u rizičnom području. Ključno je to da bez normalnog prometa kroz tjesnac nema ni povratka cijena na razine prije krize.

Utjecaj na cijene nafte

Zatvaranje tjesnaca, kroz koji je dnevno prolazilo oko 20 milijuna barela, prepolovilo je izvoz i podiglo cijene, a ona je za naftu Brent skočila s manje od 70 na oko 119 dolara, dok su fizičke isporuke dosezale gotovo 150 dolara. Analitičari upozoravaju da bi iznosi mogli ostati na oko 100 dolara dulje vrijeme, pa i do 2027. godine.

Razlozi su ograničeni alternativni pravci, oštećena infrastruktura i sigurnosni rizici koji odvraćaju kupce.

Što to znači za Iran?

Prihodi od tih 'naplatnih kućica' omogućili bi Islamskoj revolucionarnoj gardi jačanje vojske i pomogli gospodarstvu pogođenom sankcijama.

Kontrola tjesnaca osigurala bi im nastavak izvoza nafte, ključnog izvora prihoda. Prema dužnosnicima, milijuni ljudi izgubili su posao zbog gospodarske krize, a dodatne gubitke uzrokuju ograničenja poput internetskih blokada.

Koliki je globalni učinak?

Ekonomisti iz Bruegela procjenjuju da svjetsko gospodarstvo 'gotovo ne bi ni primijetilo' samu naplatu jer bi većinu troška snosili proizvođači iz Perzijskog zaljeva.

Cijena nafte porasla bi tek neznatno, no problem je presedan. Naime kontrola međunarodnog plovnog puta mogla bi dugoročno destabilizirati tržište.

Čelnik Međunarodne agencije za energiju Fatih Birol situaciju je opisao kao 'apsurdnu, ali stvarnu' te upozorio na najgoru energetsku krizu u povijesti.

Daljnja eskalacija mogla bi gurnuti svijet u recesiju, upozorava Međunarodni monetarni fond.