Dok svijet čeka vidjeti hoće li sastanak specijalnog američkog izaslanika Stevea Witkoffa s iranskim predstavnicima uroditi plodom ili će američki predsjednik Donald Trump doista ući u punokrvni sukob s Iranom, i Europska unija ima svoje trzavice s tom bliskoistočnom zemljom.

Podsjetimo, prošlog četvrtka europski ministri vanjskih poslova dogovorili su da se Iranska revolucionarna garda (IRGC) stavi na popis terorističkih organizacija, a zauzvrat je Iran sve vojske zemalja članica Europske unije proglasio terorističkim organizacijama. Jesu li posrijedi samo teške riječi ili Europi stižu nove obavještajne, hibridne i terorističke opasnosti, pitali smo bivšeg veleposlanika Hrvatske u Rusiji te vanjskopolitičkog analitičara Božu Kovačevića.

Na osnovi svojeg diplomatskog iskustva, Kovačević navodi da ovakva proglašenja mogu dovesti do konkretnih trzavica u bilateralnim odnosima, u prvom redu kada je riječ o vojnim atašeima.

'Ovo doista može rezultirati time da se ti atašei, ako se utvrdi da su pripadnici Revolucionarne garde, proglase personama non grata, i ako to učini jedna strana, sasvim sigurno će to učiniti i druga. Evo, ovo je primjer toga kako rat riječima može dovesti do stvarnog povećanja napetosti, a mislim da bi riječi i diplomatske vještine ponajprije trebale biti korištene za deeskalaciju. Nažalost, i Europska unija i cijeli kolektivni Zapad sve su češće raspoloženi silom rješavati probleme u sustavu međunarodnih odnosa. Takav odnos prema drugim državama samo povećava izglede za neki opći rat i taj trend treba promijeniti ako želimo da rat ne zahvati i Europu', upozorio je Kovačević za tportal.

Kovačević: Pitanje iranske vlasti treba prepustiti Irancima

Naš sugovornik istaknuo je da SAD pokazuje ozbiljne namjere za napad na Iran te smatra da se Europa sada tome pridružila, makar samo na verbalnoj razini.

'Jasno je da je Revolucionarna garda počinila mnoge zločine braneći iranski režim, ali je jasno i to da bi pitanje vlasti u Iranu trebalo prepustiti Irancima. Treba se sjetiti da je sadašnja teokratska vlast u Iranu došla potpomognuta iz inozemstva, a isto tako je šah početkom 50-ih godina inauguriran nakon rušenja demokratski izabrane vlasti intervencijom iz inozemstva. Vidimo da tako instalirane vlade redovito vode politike koje nemaju veze s interesima građana. Ova vrsta podizanja napetosti sigurno ne vodi tome da će pitanje režima u Iranu biti vrlo brzo riješeno. Europska unija želi biti na pravoj strani povijesti, ali čini mi se da bi trebalo tražiti druge načine rješavanja tog problema', procijenio je Kovačević.

Dodao je i da ne bi bilo normalno da SAD napadne Iran jer općenito nije normalno da jedna država napadne drugu te se nada da se takav scenarij ipak neće ostvariti. Ako dođe do toga, bivši veleposlanik ne dvoji: 'Nadam se da Europska unija neće pozdraviti napad na Iran.'

Ni vojno ni hibridno: 'Ne vjerujem da Iran može napasti Europu'

Međutim postoje li konkretne akcije koje Iran može poduzeti protiv Europske unije? Teheran je u slučaju američkog napada zaprijetio odmazdom u vidu raketiranja Izraela te američkih baza na Bliskom istoku. Kovačević ipak smatra da se ne moramo bojati raketa koje bi letjele na europski teritorij, čak ni na sam rub EU-a, gdje je, među ostalim zemljama, smještena i Hrvatska.

S druge strane, postoji li opasnost da Iran ima ćelije u Europi koje mogu izvoditi manje napade? Što je s hakerskim napadima i online ratovanjem?

'Ne vjerujem da Iran raspolaže sposobnostima koje bi mu omogućile da napadne Europu. Pretpostavljam da su njihove zalihe uglavnom potrošene u ratu s Izraelom i da je to zapravo dio uzroka sadašnjih nemira. Što se tiče Iranaca u Europi, koliko ja razumijem, većina tih ljudi pobjegla je pred teokratskim režimom i sumnjam da bi mu mogli biti potpora ili instrument koji bi koristio taj režim. U hibridnom ratovanju prednjače zapadne zemlje, koje su se prve osposobile za taj vid ratovanja, a o tome se sve češće govori jer su i njihovi suparnici u sustavu međunarodnih odnosa stekli sposobnosti za vođenje takvih ratova. Iran, međutim, zaostaje za Zapadom pa, generalno gledajući, mislim da u najnaprednijim oblicima hibridnog ratovanja ne može učiniti bog zna što', smatra Kovačević.

Terorističke mreže u Europi?

Dok je naš sugovornik uvjeren da Europi ne prijeti velika opasnost izravno iz Irana, oprezniji je kada je riječ o iranskim terorističkim mrežama. One su bile aktivne na Bliskom istoku te su sada prilično oštećene u izraelskim napadima i drugim sukobima u posljednjih nekoliko godina. Također, Europa je dosad bila meta sunitskih islamističkih napada, a ne šijitskih (razlika između ove dvije grane islama odnosi se na neslaganje oko toga tko je trebao naslijediti proroka Muhameda, prim.aut.). Ipak, rizik od individualnih terorističkih napada, pa tako i onih povezanih s Iranom, uvijek je prisutan.

'Terorizam je s jedne strane instrument režima kakav je iranski, ali je s druge strane i sredstvo kojem pribjegavaju očajnici koji više ne vide nikakav način za afirmaciju svojih stavova i rješavanje problema. Ako bi kolektivni Zapad napao Iran, postojali bi motivi za takve očajničke napade. No postoje li organizirane iranske terorističke mreže u Europi, to ne znam niti se sjećam da se o toj opasnosti govorilo u relevantnoj literaturi', naveo je Kovačević.

Hoće li građani podržati europske lidere oko Irana?

Dok Iran, po svemu sudeći, ne može ozbiljnije zaprijetiti europskim zemljama, u demokratskim državama Europske unije građani znatno slobodnije i bez straha prosvjeduju protiv odluka svojih vlada te izražavaju neslaganje i nezadovoljstvo politikama koje ne podržavaju. To se ranije, a osobito od 2023. godine, vidjelo na prosvjedima potpore Palestini te osudi izraelskih napada i okupacije Gaze. Kako će europski građani reagirati na ozbiljan rat protiv Irana?

'Dođe li do napada na Iran, to će biti dio američkih pokušaja eliminiranja glavne sigurnosne prijetnje Izraelu. To bi ujedno bila akcija u korist arapskih sunitskih režima jer smatraju Iran svojevrsnom konkurencijom u islamskom svijetu. Čak i ako takav rat dovede do promjene režima, on neće donijeti trajan mir ni Iranu ni regiji. Riječ je o onesposobljavanju glavne prijetnje Izraelu, ali se ni na koji način ne doprinosi rješavanju uzroka nestabilnosti, a to je pitanje palestinske države i palestinskih izbjeglica. Podrži li Europa takvu politiku ugnjetavanja i istrjebljenja Palestinaca, logično je da će u demokratskim državama doći do iskazivanja nezadovoljstva takvom, zapravo neoimperijalnom, kolonijalnom i genocidnom politikom', zaključio je Kovačević u razgovoru za tportal.