Europski sud za ljudska prava (ESLJP) presudio je da je Hrvatska svojoj državljanki povrijedila pravo na pristup sudu, odnosno pošteno suđenje, zbog nepredvidivog računanja zastare u predmetu naknade za oduzeto zemljište koje je u međuvremenu postalo nerazvrstana cesta
Slučaj se odnosio na zemljište u Rijeci na kojem je još 1970-ih godina izgrađena pristupna cesta, koja je 2000. asfaltirana, a 2014. u zemljišnim knjigama evidentirana kao nerazvrstana cesta, odnosno javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Grada Rijeke.
Naknada za zemljište
Time je vlasništvo podnositeljice nad tim dijelom zemljišta brisano, a ona je pokrenula parnični postupak protiv grada tražeći naknadu za dio zemljišta koji je postao nerazvrstana cesta, izvijestio je ured hrvatske predstavnice pred ESLJP-om.
Hrvatski sudovi odbili su njezin zahtjev zbog zastare, smatrajući da je zastarni rok počeo teći još 2000. godine, kada je cesta asfaltirana i stavljena u uporabu, a ne tek stupanjem na snagu Zakona o cestama iz 2011. ili 2014. kada je cesta evidentirana u zemljišnim knjigama kao nerazvrstana cesta.
vezane vijesti
Općinski sud se pritom pozvao i na odluku Ustavnog suda iz 2017. donesenu u postupku ocjene ustavnosti relevantnih odredbi Zakona o cestama.
Pred sudom u Strasbourgu, podnositeljica je prigovorila da takav način računanja zastare nije bio predvidljiv te da joj je onemogućen stvaran pristup sudu radi ostvarivanja naknade za zemljište koje je postalo javno dobro.
Primjena zastare mora biti predvidljiva u konkretnim okolnostima
ESLJP je istaknuo da rokovi zastare sami po sebi nisu protivni Konvenciji o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda jer služe pravnoj sigurnosti i zaštiti od zastarjelih zahtjeva. Međutim, njihova primjena mora biti predvidljiva u konkretnim okolnostima predmeta.
Sud je naglasio da pravni status nerazvrstanih cesta nije bio uređen prije zakona iz 2011. te da je Ustavni sud njegovo pojašnjenje dao tek u odluci iz 2017. nakon što je podnositeljica već pokrenula parnicu. Usto, za to zemljište nikada nije bilo doneseno rješenje o izvlaštenju niti je isplaćena naknada, bilo je upisano kao privatno, a cesta nije bila formalno razvrstana kao javna.
ESLJP je zaključio da podnositeljica, odnosno njena pravna prednica, nije mogla već 2000. predvidjeti da je izgubila vlasništvo i da joj teče rok za traženje naknade. Prema ocjeni suda, ona je to mogla sa sigurnošću saznati tek 2014. kada je cesta evidentirana u zemljišnim knjigama.
Zbog toga je ESLJP utvrdio da je način na koji su domaći sudovi izračunali zastarni rok bio nepredvidljiv te da je podnositeljici time nerazmjerno ograničeno pravo na pristup sudu.
Presudom koja nije konačna dosuđeno joj je 2079 eura na ime troškova i izdataka, dok je preostali dio njezinog zahtjeva za naknadu štete odbijen, izvijestio je ured hrvatske predstavnice pred sudom u Strasbourgu.
