Na to upozorava rumunjski eurozastupnik Siegfried Mureșan, član Europske pučke stranke (EPP) i suizvjestitelj Europskog parlamenta za novi Višegodišnji financijski okvir (VFO) za razdoblje 2028. – 2034., u razgovoru za transeuropski think tank Osservatorio Balcani e Caucaso Transeuropa (OBCT).

Prema Mureșanu, prijedlog koji je predstavila Europska komisija zasad ne zadovoljava očekivanja Europskog parlamenta.

Ističe da je dokument predstavljen bez dovoljno transparentnosti te bez odgovarajuće dokumentacije unaprijed dostavljena eurozastupnicima. Osim toga, smatra da predloženi proračun ne odražava rastuće izazove s kojima se EU suočava.

Iako se na prvi pogled čini da će na raspolaganju biti više novca, velik dio tog povećanja zapravo proizlazi iz prilagodbe inflaciji i otplate zajedničkog duga nastalog kroz program Next Generation EU (NGEU). Zbog toga, upozorava Mureșan, stvarna dodatna vrijednost za korisnike europskih fondova ostaje vrlo ograničena.

Po njegovu mišljenju, prijedlog također nosi opasnost slabljenja europske dimenzije proračuna jer potiče proces koji bi mogao dovesti do svojevrsne renacionalizacije ključnih politika, uključujući koheziju i poljoprivredu.

Strah od pretvaranja europskog proračuna u 27 nacionalnih planova

Jedan od glavnih razloga za zabrinutost jest ideja o uvođenju tzv. nacionalnih i regionalnih partnerskih planova.

Prema tom modelu, različiti fondovi – od kohezijske politike i zajedničke poljoprivredne politike pa sve do sredstava za migracije, sigurnost i upravljanje granicama – mogli bi se objediniti u jedinstvene nacionalne pakete.

Mureșan upozorava da bi takav sustav mogao pretvoriti europski proračun u skup od 27 nacionalnih strategija.

Danas se europski fondovi planiraju sedam godina unaprijed i raspodjeljuju prema jasno definiranim kriterijima koji vrijede za cijelo razdoblje, a takva struktura omogućuje korisnicima stabilnost i predvidljivost.

Ako bi se sredstva dodjeljivala primarno na temelju odluka nacionalnih vlada, postoji rizik od fragmentacije jedinstvenog tržišta i stvaranja novih neravnoteža među državama članicama.

Dodatni problem mogao bi nastati i zbog političkih promjena jer bi nove vlade mogle mijenjati postojeće planove, što bi korisnicima fondova smanjilo sigurnost na koju se trenutačno oslanjaju.

Slabljenje uloge Europskog parlamenta i regija

Europski parlament osobito zabrinjava prijedlog da Komisija odobrava nacionalne planove provedbenim aktima, čime bi eurozastupnici bili isključeni iz procesa donošenja odluka.

Takav pristup, upozorava Mureșan, potkopao bi demokratsku odgovornost i oslabio zakonodavnu ulogu europskih institucija.

Istodobno bi, tvrdi, povećana centralizacija odlučivanja u samoj Komisiji – osobito u područjima poput vanjske politike i konkurentnosti – još više marginalizirala regionalne vlasti.

Rezultat bi mogao biti proračun koji je manje europski i manje demokratski.

Kohezijska politika u središtu rasprave

Posebno osjetljivo pitanje u pregovorima jest sudbina kohezijske politike.

Mureșan upozorava da bi njezino uklapanje u šire nacionalne planove moglo dovesti do gubitka zasebnog proračuna i pravne osnove, a u tom slučaju postoji opasnost da kohezijska politika postane tek jedna od stavki u širem nacionalnom okviru.

To bi značilo da se sredstva raspodjeljuju prema nacionalnim prioritetima, a ne prema zajedničkim europskim ciljevima smanjivanja regionalnih razlika i poticanja razvoja.

Europski parlament stoga inzistira na tome da kohezijska politika ostane zasebna politika EU-a, s vlastitim pravilima, upravljanjem i jasno definiranim prioritetima.

Rizik za slabije razvijene regije

Promjena sustava mogla bi najviše pogoditi manje razvijene i perifernije regije.

Ako se naglasak prebaci na nacionalne planove, postoji opasnost da takve regije izgube izravan pristup europskim sredstvima ili da budu potisnute u korist prioriteta koje određuju nacionalne vlade.

To bi, upozorava Mureșan, moglo oslabiti europsku dimenziju kohezijske politike i ugroziti dugoročan cilj smanjenja razvojnih razlika u Uniji.

Ipak, u prijedlogu Komisije, kaže, postoje i određeni pozitivni elementi.

Planirano je da oko 180 milijardi eura bude namijenjeno manje razvijenim regijama, što je otprilike na razini financiranja iz razdoblja 2021.–2027. Ta bi sredstva dolazila kroz instrumente poput Europskog fonda za regionalni razvoj (ERDF) i Europskog socijalnog fonda plus (ESF+).

Predviđena je i dodatna potpora regijama na istoku Europe, osobito onima koje graniče s Ukrajinom, Rusijom i Bjelorusijom, zbog njihove povećane geopolitičke izloženosti.

Novi izvori prihoda i obrana kao nove teme proračuna

U pregovorima bi se moglo krenuti i od nekih elemenata prijedloga koje eurozastupnici smatraju pozitivnima.

Europska komisija, primjerice, ponovno je otvorila raspravu o uvođenju novih prihoda EU-a. To bi pomoglo Uniji da otplati zajednički dug i financira nove prioritete bez smanjivanja sredstava za tradicionalne politike poput kohezije i poljoprivrede.

Kao potencijalni izvori prihoda spominju se različiti instrumenti povezani s javnim politikama, uključujući 'zelene' poreze te one povezane sa zdravstvenim ciljevima.

Komisija je također predložila povećanje izdvajanja za obranu s ciljem razvoja snažnije europske obrambene unije.

No Europski parlament upozorava da takvo povećanje ne smije doći na račun kohezijske politike ili poljoprivrede jer ih smatra temeljnim stupovima europskog proračuna.

Ovaj članak nastao je u okviru projekta EuSEE, koji sufinancira Europska unija. Izneseni stavovi i mišljenja su, međutim, isključivo stavovi autora/autorica i ne odražavaju nužno stavove tijela koje je dodijelilo autorski doprinos te se Europska unija ne može smatrati odgovornom za njih.