U proteklih nekoliko mjeseci trajali su intenzivni razgovori i pregovori svih glavnih aktera, od gradske vlasti i banaka, preko državnih institucija i više ministarstava, do DORH-a, kako bi se pokušala razriješiti jedna od najsloženijih i najdugotrajnijih pravosudnih trakavica u novijoj hrvatskoj povijesti.

Oni su privedeni kraju značajnim popuštanjem dviju banaka koje su financirale gradnju splitske dvorane i danas su najveći vjerovnici u stečajnom postupku – austrijske Bank Austria i hrvatske Zagrebačke banke – koje bi dobile tek djeličak od svojih golemih potraživanja, a s kamatama se procjenjuju na više od stotinu milijuna eura.

Prekidaju se svi sudski sporovi oko Spaladiuma

S druge strane, ovaj dogovor značit će da se prekidaju i svi sudski sporovi oko Spaladiuma, od kojih su u ovom trenutku još dva aktivna. Grad Split dosad je uspio u svim sudskim postupcima i pravni stručnjaci tumače da ima vrlo velike izglede pobijediti i u preostalima, pa je iznos od pet milijuna eura, moguće je, za pet milijuna eura veći od onoga što bi u stvarnosti trebao platiti.

No za taj novac mogao bi koristiti dvoranu u idućih dvanaest godina, koliko traje pravo građenja, nakon čega ona automatski prelazi u državno i gradsko vlasništvo. Stavila bi se tako u funkciju relativno brzo za koncerte, razne sajmove i sportska događanja.

Ključan faktor za obje strane u ovom sporu jest vrijeme: Spaladium arena je, naime, zbog stečaja zatvorena već nekoliko godina i počela je propadati, a ozbiljnu štetu nanijelo joj je veliko nevrijeme ovog ljeta, kada je počela i prokišnjavati. Kako ne postoje sredstva čak ni za hitne intervencije, krov dvorane saniran je volonterskom akcijom.

Tek treba vidjeti je li skupocjena oprema Spaladiuma nepovratno propala i koliko će sredstava biti potrebno za sanaciju dvorane i njeno ponovno stavljanje u upotrebu, no procjenjuje se da će za to biti potrebno nekoliko milijuna eura.

Šuta zamolio Vladu da se uključi

Kako je za tportal potvrdilo nekoliko aktera, stavovi svih suprotstavljenih strana počeli su se približavati ovog ljeta, uz asistenciju Vlade, koju je novi gradonačelnik Tomislav Šuta zamolio da se uključi. Prethodno je, u složenom stečajnom postupku, na zahtjev banaka Spaladium bio stavljen na javnu dražbu, na kojoj do četvrtog kruga nitko nije sudjelovao. Kada je početna cijena spuštena na euro, javio se Split i ponudio 2501 euro.

Namjera je bila licitirati do otprilike pet milijuna eura, koliko iznosi dug dvorane za komunalnu naknadu, no nije se pojavila druga strana koja bi dizala cijenu.

Kada je dvorana dosuđena Splitu, banke su uložile žalbu pa je sud poništio takvu prodaju uz neobično obrazloženje da bi ona bila 'u suprotnosti s pravilima javnog morala'. Nije sasvim sigurno da bi se ovakva presuda održala na višim instancama, pogotovo uzevši u obzir činjenicu da su upravo banke, koristimo li rječnik ovog suca, postupale u suprotnosti s javnim moralom kada su provodile ovrhe velike imovine zbog malih dugova. Split je već uložio zahtjev za reviziju pred Vrhovnim sudom.

'Čak i da ova presuda ostane na snazi, banke bi u slučaju Spaladiuma mogle izgubiti preostale sporove i ostati sa zatvorenom i propalom dvoranom koju nakon 12 godina ionako moraju predati gradu i državi, pa im je racionalnije uprihoditi pet milijuna eura; gubitak na ovom poslu ionako su odavno provele kroz svoje poslovne knjige, a menadžeri koji su ga sklopili uglavnom više ne rade u tim bankama', kaže jedan od sugovornika tportala.

Pravo građenja stometarskog nebodera

'S druge strane, Split bi za pet milijuna eura dobio dvoranu koja će mu, nakon što bude stavljena u funkciju, generirati prihode i donijeti višestruke koristi. Da, mogao bi uspjeti u preostalim sporovima, ali pitanje je bi li Spaladium do tog trenutka postao nepopravljiv. Također, velika vrijednost je i u pravu građenja stometarskog nebodera i javne garaže neposredno uz samu dvoranu, odnosno dovršetka kompleksa Spaladium: nakon što sve prijeđe u ruke Splita, bez sumnje će biti puno jednostavnije dogovoriti s državom model realizacije ove investicije', dodaje isti sugovornik tportala.

Kako se neslužbeno može doznati, model po kojemu bi se razriješio ovaj slučaj zapravo je jednostavan: banke bi za spomenutih pet milijuna eura prodale Splitu sva svoja potraživanja, uz sporazum o povlačenju svih tužbi i zaključenje svih sudskih sporova. Grad bi vlast potom ta potraživanja izjavom o prijeboju u sklopu stečajnog postupka pretvorio u svoje vlasništvo nad dvoranom i pravom građenja.

Država se, kako također doznajemo, već pisano izjasnila da nema ništa protiv ovakvog razvoja događaja, a sklono mu je i Državno odvjetništvo jer cijenu smatra životnom i ekonomski prihvatljivom kako bi se spasila, a na koncu i dobila vrijedna imovina.

Sudsko ročište, na kojemu bi se dogovor trebao provesti, održat će se, kako sada stvari stoje, u siječnju iduće godine.

Ako se to realizira, Spaladium arena na koncu će se izvjesno pokazati kao odličan posao za Split, grad koji u ovom slučaju nije dozvolio da bude namagarčen. Suprotno uvriježenom mišljenju o 'rupi bez dna', zahvaljujući sjajno sročenom ugovoru o javno-privatnom partnerstvu – čiji je autor nedavno preminuli sveučilišni profesor Dejan Kružić – Split zapravo uopće nije plaćao 'zakup' dvorane i na to potrošio desetke milijuna eura, poput drugih gradova u kojima su se sportski kompleksi gradili te 2009. godine.

Banke se pokušale naplatiti od Splita

Naime zakup se trebao početi plaćati tek nakon što se dovrši gradnja nebodera, trgovačkog centra i garaže, odnosno kompleksa koji je svojim prihodima trebao isplaćivati sam sebe. No tri građevinske tvrtke koje su bile uključene u ovaj posao završile su u predstečaju i stečaju pa investicija nije dovršena, a banke koje su ih financijski pratile pokušale su se naplatiti od Splita, premda nikakav ugovor s Gradom nisu imale i radilo se zapravo o njihovom poslovnom riziku.

Bio je to povod za cijeli niz dugotrajnih sudskih sporova, na kojima je rovovsku bitku protiv banaka vodio spomenuti Kružić, uz asistenciju odvjetnika Kruna Peronje mlađeg, a koji su podršku gradskih struktura počeli dobivati u mandatima gradonačelnika Andre Krstulovića Opare i Ivice Puljka.

Njihovi prethodnici više ili manje otvoreno djelovali su u suprotnom smjeru, a posebno se ističe Ivan Kuret (HDZ) jer je mimo Gradskog vijeća sklopio tajne anekse ugovora kojima je banke pokušao staviti u povoljniju poziciju.

Na sudovima su redom padali i spomenuti aneksi i arbitraža Hrvatske gospodarske komore, kojom su sva potraživanja banaka bila prebačena na građane Splita, na koncu i tužba kojom su zahtijevale ono što su već izgubile kada je sud odlučivao o spomenutoj arbitraži, odnosno navodna potraživanja desetaka milijuna eura, a ona su s kamatama narasla na više od sto milijuna.

Sada bi se trebale zadovoljiti s pet milijuna eura.