Iz video snimke, koja je 11. travnja objavljena na YouTubeu (pogledajte dolje), teško je jednoznačno zaključiti koliko vodeći hrvatski psihijatar uistinu vjeruje u postojanje vraga, duhova i demona bez kojih istjerivanje istih nema puno smisla, a koliko je takav dojam stvoren pitanjima novinara Dražena Miočića i montažom priloga. No nedvojbeno je jedno – da prof. Jakovljević nema ništa protiv liječenja egzorcizmom.

'Nekada su religija i znanost isključivali jedni druge, a danas sve više surađuju na području egzorcizma', rekao je u emisiji čelnik psihijatrije pojasnivši kako smatra da 'onaj koji vjeruje da treba ići egzorcisti, apsolutno može otići egzorcisti'. 'Ako mu to pomogne izvrsno... Vrlo često dobrom suradnjom liječnika, psihijatara, psihologa, teologa odnosno svećenika postiže se daleko bolji rezultat', bio je pragmatičan prof. Jakovljević.

Moguće je da naš stručnjak smatra da je 'bolje išta nego ništa', odnosno da egzorcizam možda može pomoći ljudima kao svojevrstan placebo, no njegovi svjetski kolege uglavnom se ne bi složili.

Znanost i egzorcizam ne idu zajedno!

Činjenica je da su neki duševni bolesnici i sami uvjereni da su opsjednuti. Primjerice ljudi kojima je utvrđen disocijativni poremećaj osobnosti u gotovo 30 posto slučajeva sami sebe smatraju demonima. No prema dokumentima Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders (DSM) koji je objavilo Udruženje američkih psihijatara te International Classification of Diseases (ICD) čiji je autor Svjetska zdravstvena organizacija, opsjednutost demonima nikako se ne može smatrati vjerodostojnom psihijatrijskom niti medicinskom dijagnozom.

Ne treba zaboraviti činjenicu da su se prije razvoja suvremene medicine i mnoge tjelesne bolesti, osobito one čiji uzročnici, poput bakterija ili virusa, nisu bili poznati, smatrale djelima demona pa su se u različitim društvima i religijama liječile egzorcizmima – od šamanskih, preko inkvizicijskih (primjerice u vrijeme kuge), do suvremenih crkvenih i alternativnih kao što je tzv. kanaliziranje. Egzorcizam se počeo napuštati u 18. stoljeću, no u dvadesetom je ponovno stekao popularnost kroz masovne medije, new age i filmove strave i užasa.

Iluziju da egzorcizam funkcionira stručnjaci dijelom pripisuju placebo efektu, a dijelom moćima sugestije egzorcista. Možda bi stoga bilo logično zaključiti da će egzorcizam djelovati i biti koristan za one koji vjeruju u njega, makar i kao placebo. No ozbiljna medicina u kliničkim ispitivanjima lijekova ili terapija nastoji isključiti placebo kroz različite dvostruke slijepe kontrolirane pokuse kako bi razlučila između njihovog stvarnog djelovanja i pozitivnog efekta umišljenog učinka. Konačno, treba postaviti pitanje donosi li vjerovanje u egzorcizam više koristi ili štete.

Opasnosti egzorcizma

Suprotno dojmu koji ostavlja sporni TV prilog, egzorcizam može biti opasan i danas, a ne samo u srednjem vijeku kada ga je obavljala inkvizicija. Prije svega kao i druge pseudomedicinske metode, on može odvratiti bolesnike od provjerenih tehnika liječenja koje su danas sve uspješnije čak i kada su u pitanju teški psihički poremećaji.

Osim toga vjerovanje u opsjednutost duhovima za sobom uobičajeno povlači i ideju o urocima, kletvama, vračanju, sotonizmu i sličnim manipulacijama zlom, a time potiče praznovjerje, strah, nepovjerenje među ljudima pa i lov na vještice i sotoniste koji i danas još uvijek postoji. U listopadu prošle godine seljani su u Indiji ubili 70-godišnju Nunu Devi nakon što su je proglasili vješticom ogovornom za bolest dvoje ljudi.

Konačno u novijoj je povijesti zabilježeno više slučajeva istjerivanja demona koji su završili smrtnim ishodom. Primjerice 2003. godine autistični osmogodišnjak iz Milwaukeeja umro je tijekom egzorcizma koji su provodili pripadnici crkve njegovih roditelja uvjereni da je za bolest dječaka kriv demon. 2005. mlada redovnica u Rumunjskoj umrla je nakon što je svećenik naredio da je vežu za križ i ostave bez vode i hrane danima kako bi demon otišao. Na Božić 2010. u Londonu je preminuo 14-godišnjak Kristy Bamu kojeg su rođaci tukli i potapali u vodu kako bi istjerali zlog duha. 2011. Latisha Lawson u egzorcističkom je ritualu natjerala svojeg dvogodišnjeg sina Jezaiha da pije mješavinu maslinovog ulja i octa. Kada se počeo gušiti, pritisnula mu je snažno usta kako ne bi povraćao i slomila mu vrat. Nasilje manifestirano u spomenutim slučajevima nije rijetkost u istjerivanju duhova. Naime, među egzorcistima je uvriježeno vjerovanje da zlog duha treba natjerati da se osjeća loše u tijelu, a u tu svrhu nerijetko se poseže za nekim oblikom mučenja ili iscrpljivanja.

Znak opsjednutosti: prekomjerna masturbacija

Vatikan je prve službene smjernice o egzorcizmu objavio 1614, a revidirao ih je 1999. Prema dokumentu Američke biskupske konferencije znaci opsjednutosti demonima su, među ostalim, nadljudska snaga, averzija prema svetoj vodici, sposobnost da se govore nepoznati jezici pa čak i pljuvanje, psovanje i pretjerano samozadovoljavanje.

No sociolog i antroplog Michael Cuneo napisao je u knjizi 'Američki egzorcizam' objavljenoj 2001. da niti u jednom od istjerivanja demona, od pedesetak koliko ih je temeljito istražio, nije otkrio baš ništa nadnaravno ili neobjašnjivo, nikakve levitacije, rotiranje glava ili ogrebotine demona, već samo mnogo emocionalno neuravnoteženih ljudi s obje strane rituala.