Nema onkološkog bolesnika koji se tijekom liječenja, ma koliko ono bilo uspješno, nije suočio s morem savjeta kako prolaziti kroz bolest, pa i kako je se riješiti, ili pak bio upućivan na bezbrojne internetske poveznice koje će mu 'sigurno' i univerzalno pomoći, premda je svaki pacijent i svaki oblik raka po mnogočemu jedinstven
I ne bi to bio problem kad je u pitanju želja ljudi da pomognu oboljelom, no u ogromnom broju slučajeva more je dezinformacija o načinima liječenja, nuspojavama terapija, čudesnim ozdravljenjima... A posljedice mogu biti vrlo ozbiljne, poput odluke oboljelih da odgode ili čak prekinu tretmane koji im mogu spasiti život ili razvijanja nepovjerenja u medicinske profesionalce.
vezane vijesti
Kako pokazuju studije koje je skupio portal The Conversation, sve te dezinformacije lako se i brzo šire ponajprije jer njihovi autori i promotori igraju na ljudske emocije i uobičajeno razmišljanje o zdravlju. Kad je netko suočen s onkološkom dijagnozom, uobičajena je reakcija to da zbunjenost i želja za preuzimanjem nadzora nad bolešću tjeraju ljude na traganje za nečim što će im pružiti nadu, makar dolazili iz sumnjivih izvora koji ne nude dokaze.
I onda se lako nalaze jednostavni, utješni odgovori, suprotni složenosti medicine čije je načine izlječenja ponekad teško shvatiti i prihvatiti. Lažne tvrdnje o raku, ukratko, čine se uvjerljivima jer eliminiraju sigurnost hoće li određeni tretman pomoći ili će se rak vratiti. A kad u tu jednadžbu uključite društvene mreže i brzinu kojom se tamo takve informacije šire, sve će se činiti još uvjerljivijim nego što jest, čak i kad dolazi od raznih influencera ili 'stručnjaka' koji često profitiraju od širenja kvaziznanosti.
Online 'stručnjaci' i lažna upozorenja
Najveću ulogu, piše The Conversation, igra to kako je poruka sastavljena i kakav ton ima. Studije tako pokazuju da ljudi radije reagiraju na poruke fokusirane na ono što bismo mogli izgubiti ili propustiti nego na koristi koje možemo imati. Stvar je u ljudskoj prirodi, koja obično ima tendenciju straha od gubitka, jačeg od procjene dobitaka.
I upravo na tu stranu ljudske prirode pucaju online 'eksperti', bilo zbog financijske koristi, bilo zato što im se sviđa dokazivati da, recimo, i vlasnici autoservisa znaju više od liječnika specijalista. Ili ponekad kombinacije tih dvaju razloga. Znaju da će strah od potencijalnog gubitka zdravlja, udobnosti, pa i života, biti shvaćen kao hitniji i osobniji od potencijalnog dobitka liječenjem koje može donijeti preživljavanje ili bar bolju kvalitetu života.
Takva lažna upozorenja govorit će o opasnostima nuspojava liječenja, skrivenim rizicima, pa i urotama liječnika i farmaceuta kojima je jedini cilj ugroziti ljudsko zdravlje zbog većeg profita. Sve će to zatitrati osjećaje ionako psihički osjetljivih pacijenata, pa će često sasvim nekritički dijeliti takve informacije, najčešće neistinite. Posljedice mogu biti strašne, a posebno tvrdnje da kemoterapija ne liječi rak, nego čak pogoduje njegovom širenju i ugrožavanju pacijenta, može lako izazvati otpor prema tom obliku liječenja. To će svakako privući veću pažnju nego istinita poruka da kemoterapija ima nuspojave, ali značajno povećava šanse za preživljavanje.
Razdoblje nakon dijagnoze raka iznimno je nabijeno emocijama i donosi velike uloge. Zato se kod tih pacijenata češće i događa prihvaćanje informacija i savjeta koji mogu utjecati na način liječenja. Može neko racionalno objašnjenje imati koliko hoćete ispravnih medicinskih informacija, ali vrlo često će emocijama opterećena informacija o obično nerealnim opasnostima prije naći plodno tlo.
Potrebna je edukacija ljudi
To psihološko načelo da je loše snažnije od dobrog (takozvana negativna pristranost) može biti objašnjenje zašto će netko prije prihvatiti ono što ga čini uplašenim ili anksioznim nego neku poruku koja, temeljena na dokazima, može probuditi nadu. U nesigurnim vremenima i okolnostima negativne informacije imaju jači utjecaj.
Jedan od djelotvornijih načina za pomoć takvim žrtvama dezinformacija jest edukacija ljudi da prepoznaju pogrešne poruke prije nego uhvate korijena i odupru im se. Posebno se to odnosi na prepoznavanje taktika koje se koriste da bi se pacijenti zavarali ili zastrašili, pa ih je onda lakše i odbiti. To se odnosi na poruke u kojima se rizici preuveličavaju ili se nude čudotvorni lijekovi bez utemeljenja u znanstvenim dokazima ili se pak lažiraju statistike kojima se podupiru lažne tvrdnje.
Sva istraživanja pokazuju: kad ljudi uspiju shvatiti strategiju koja stoji iza dezinformiranja, manje je vjerojatno da će takve tvrdnje prihvatiti kao istinite. Zastanite, postavite sami sebi nekoliko logičnih pitanja ili zatražite savjet i mišljenje neke uistinu kvalificirane osobe.
Za početak, valja se prisjetiti izreke velikog popularizatora znanosti Carla Sagana: 'Iznimne tvrdnje iziskuju iznimne dokaze.' Ako vam se učini da za neku tvrdnju takvog dokaza nema, sasvim je sigurno lažna.
