Arheološka istraživanja povodom 700. obljetnice samostana koji je osnovala aragonska kraljica Elisenda de Montcada donijela su niz iznenađujućih otkrića koja dovode u pitanje identitet osoba pokopanih u nekim od najpoznatijih grobnih kompleksa.

Elisenda je 1327. godine osnovala Kraljevski samostan Sv. Marije od Pedralbesa te je on nakon što je preminula postao i njezino posljednje počivalište. Povodom sedam stoljeća postojanja samostana arheolozi su proveli sustavna iskapanja kraljičine grobnice, a ondje su pronašli ono što su i očekivali - skeletne ostatke koji odgovaraju povijesnim podacima o njoj. Kosti su bile položene u srednjovjekovnu drvenu kutiju ukrašenu svilom i metalnim nitima, a analiza pokazuje da je umrla u dobi od oko 70 godina, vjerojatno nakon što je patila od više bolesti kostiju.

No prava iznenađenja stigla su iz drugih grobnica otvorenih tijekom istraživanja. Tako grob za koji se stoljećima vjerovalo da pripada aragonskom vitezu Artauu de Focesu nije sadržavao ostatke nijednog muškarca. Umjesto toga, istraživači su pronašli kosti troje dojenčadi i dviju mladih žena. U jednom od grobova otkrivena je čak i lubanja žene kojoj je djelomično sačuvana kosa.

Još veće iznenađenje dočekalo je arheologe u grobnici koja se pripisivala Elisendinoj nećakinji Francesci Saportelli. Unutra su pronađeni ostaci najmanje devet osoba iz različitih razdoblja, a među njima nije identificirana sama Francesca. Među kosturima nalazila su se četiri muškarca s tragovima ubodnih rana te mumificirani torzo trudne žene.

Voditelji projekta ističu kako nalazi sugeriraju da su pojedine grobnice tijekom stoljeća više puta otvarane i ponovno korištene, zbog čega je izvorni raspored pokopa izgubljen. Istraživanje sada pruža rijetku priliku za proučavanje života, zdravlja i pogrebnih običaja stanovnika srednjovjekovne zajednice povezane sa samostanom.

Povijesni izvori opisuju Elisendu kao izrazito pobožnu vladaricu. Nakon smrti supruga, aragonskog kralja Jakova II. Aragonskog, preselila se u palaču uz samostan te nastavila snažno utjecati na zajednicu redovnica klarisa kojima je ostavila velik dio svoje imovine. Arheološki nalazi potvrđuju da je pokopana u vrlo skromnoj odjeći, vjerojatno povezanoj s monaškim načinom života.

Istraživanja započeta krajem 2024. godine nastavit će se najmanje do 2027., a arheolozi su osim ljudskih ostataka prikupili više od 200 arheobotaničkih uzoraka te tragove DNK kraljice i drugih pokopanih osoba. Znanstvenici se nadaju da će daljnje analize pomoći odgovoriti na brojna otvorena pitanja o identitetu pokojnika, okolnostima njihove smrti i načinu na koji su ih pamtile njihove zajednice.

Sedam stoljeća nakon osnutka samostana čini se da njegove grobnice još uvijek skrivaju mnoge tajne koje tek trebaju biti otkrivene.