Prehrana astronauta u svemiru iznimno je skupa – procjenjuje se da po osobi košta košta oko 23.700 eura dnevno. Kako ideja o ljudskoj kolonizaciji Mjeseca i Marsa postaje sve realnija, raste i potreba za održivijim načinima prehrane u svemiru. Većina troškova povezana je s transportom jer svaki dodatni gram u raketi znači više potrošenog goriva i manje prostora za korisni teret. Osim toga, svježa hrana teško može izdržati dugo putovanje, čak i do Međunarodne svemirske postaje (ISS), a kamoli do Mjeseca ili Marsa.

Upravo zato znanstvenici i svemirske agencije širom svijeta traže načine kako proizvoditi hranu tamo gdje se astronauti nalaze umjesto da je sve prevoze sa Zemlje. Jedan od takvih pokušaja nedavno je uspješno testiran - u orbitu je lansiran mini-laboratorij kako bi se ispitalo može li se laboratorijski uzgojena hrana stvarno proizvoditi u svemirskim uvjetima. Prema riječima dr. Rodriga Ledesme-Amara s londonskog Imperial Collegea, eksperiment je ispunio sve ciljeve misije i predstavlja prvi korak prema budućnosti u kojoj će se hrana, lijekovi, goriva i materijali proizvoditi tamo gdje su i potrebni - u svemiru.

Velik korak naprijed

Jedna od tehnologija koja se testira naziva se 'precizna fermentacija' - proces koji već koristimo za proizvodnju piva, kruha i fermentiranih jela. Taj pristup omogućuje stvaranje hrane bogate proteinima i hranjivim tvarima, koristeći mikroorganizme koji su posebno otporni na ekstremne uvjete poput mikrogravitacije i radijacije. Ti mikroorganizmi već preživljavaju na najnepristupačnijim dijelovima Zemlje, od dubina oceana do visokih planina, pa se smatraju idealnima i za svemirske uvjete, piše Sky News.

Zahvaljujući napretku u biotehnologiji, fermentacijom se danas bez krava i mesa mogu proizvesti i kompleksnije namirnice poput mlijeka ili odrezaka. Takva raznolikost ne bi samo osigurala prehranu astronauta već bi pozitivno utjecala i na njihovo mentalno zdravlje. Hrana nije samo gorivo - ona pruža utjehu, osjećaj doma i doprinosi psihološkoj stabilnosti. Imati mogućnost pripreme omiljenog jela, poput kineske hrane, mogla bi biti iznimno važna za moral posade na dugim svemirskim misijama.

Uz fermentaciju, NASA i druge agencije eksperimentiraju i s tradicionalnim uzgojem povrća u specijaliziranim vrtovima poput 'Veggie' sustava na ISS-u. Taj mali svemirski vrt omogućuje uzgoj salate, kelja i drugih biljaka, a koristi posebne jastuke ispunjene gnojivom i glinenim supstratom koji ravnomjerno raspoređuju vodu i zrak – ključna prilagodba za mikrogravitacijsko okruženje u kojem se tekućine ponašaju nepredvidivo.

Naravno, astronauti još uvijek velikim dijelom ovise o tradicionalnoj zamrznutoj i dehidriranoj hrani koju biraju prije misije. U paketu mogu biti i posebna jela poput luksuznih zalogaja koje je britanski astronaut Tim Peake ponio na ISS, uključujući gulaš i pirjane jabuke koje je osmislio poznati kuhar Heston Blumenthal. Međutim, vitamini se u takvoj hrani s vremenom razgrađuju, što dugoročno može dovesti do nutritivnih nedostataka.

Zato se istražuju nova rješenja - kako bi buduće misije, osobito one koje će trajati mjesecima ili godinama, mogle samostalno osiguravati raznovrsnu, svježu i zdravu hranu izvan Zemlje. Budućnost svemirske prehrane očito više ne pripada samo tubama i suhim obrocima, već mikroorganizmima, laboratorijima i malim vrtovima koji rastu među zvijezdama.