Istraživanje NASA-inih stručnjaka otkriva ključnu unutarnju razliku između bliske (vidljive sa Zemlje) i daleke strane Mjeseca, što bi moglo pomoći u razumijevanju i drugih planeta. Bliska strana se više savija pod utjecajem Zemljine gravitacije – što sugerira razlike u unutarnjoj strukturi, poput različite topline, gustoće ili sastava. Ta unutarnja toplina mogla je potaknuti vulkansku aktivnost samo na jednoj strani dok je daleka strana ostala mrtva
Iako Mjesec već tisućljećima promatramo s tla, tek sada znanstvenici počinju shvaćati zašto njegove dvije hemisfere izgledaju toliko različito. Strana Mjeseca okrenuta Zemlji - takozvana bliska strana - prekrivena je tamnim mrljama, ostacima drevnih vulkanskih erupcija. S druge strane, daleka strana Mjeseca, koju sa Zemlje nikada ne vidimo, neravna je, stjenovita i bez tih tamnih mora.
Nova studija NASA-inih znanstvenika otkriva što se zapravo krije ispod površine i zašto je razlika tako izražena. 'Otkrili smo da se bliska strana Mjeseca više savija pod utjecajem Zemljine gravitacije, što znači da je njezina unutarnja struktura bitno drukčija od one na dalekoj strani', izjavio je za Sky News Ryan Park, voditelj istraživanja iz NASA-inog Jet Propulsion Laboratoryja.
vezane vijesti
Važno otkriće
Otkriće je rezultat desetogodišnje analize podataka iz NASA-ine misije GRAIL (Gravity Recovery and Interior Laboratory), tijekom koje su 2011. i 2012. dvije sonde, nazvane Ebb i Flow, orbitirale oko Mjeseca. Njihov zadatak bio je mapirati kako Mjesečeva gravitacija varira dok se okreće oko Zemlje, a te male varijacije u gravitaciji pomažu znanstvenicima da vide što se nalazi u unutrašnjosti nebeskog tijela.
'Kad smo analizirali podatke, rezultat nas je toliko iznenadio da nismo mogli vjerovati. Zato smo izračune ponavljali mnogo puta kako bismo ih potvrdili. Sveukupno, iza ovog otkrića stoji desetljeće rada', rekao je Park.
Istraživači su otkrili da se bliska strana Mjeseca više savija i toplija je iznutra od daleke strane, što može objasniti zašto su se vulkanske erupcije događale gotovo isključivo na strani okrenutoj Zemlji. To također može objasniti razlike u gustoći i sastavu površine dviju hemisfera.
Iako se istraživanje odnosi na Mjesec, njegove primjene sežu mnogo dalje. Znanstvenici su već koristili tu tehniku kako bi proučavali unutarnju strukturu planeta poput Jupitera te asteroida Vesta. 'U budućnosti imamo brojne prilike primijeniti ovu metodu za proučavanje unutrašnjosti drugih zanimljivih tijela u Sunčevu sustavu', ističe Park.
Postoji li uopće tamna strana Mjeseca?
Takozvana tamna strana Mjeseca dugo se smatrala zagonetkom jer nije vidljiva sa Zemlje. Međutim Mjesečevo naličje nije tamno, iako je legendarni album Pink Floyda 'The Dark Side of the Moon' iz 1973. godine učvrstio takvu ideju u našoj mašti.
Činjenica je da se Mjesec vrti oko Zemlje, ali uvijek okrenut istom stranom. Za puni krug Mjesecu trebaju otprilike četiri tjedna i u tom razdoblju Sunce će obasjati sve njegove dijelove. Tako da trajno tamna strana Mjeseca zapravo ne postoji. Pri punom Mjesecu, ona strana okrenuta Zemlji obasjana je Sunčevim zrakama i nama izgleda svijetla. Kad je Mjesec mlad, Sunce obasjava onu Mjesečevu stranu koju mi ne vidimo.
To se lako može testirati, primjerice, dječjom lutkom čije je lice Mjesec, jabukom koja predstavlja Zemlju i svjetlom koje dopire kroz prozor, odnosno Suncem. Dok lutka kruži oko jabuke, uvijek joj okrenuta licem, njezino će lice jednom biti potpuno obasjano svjetlom što dopire kroz prozor, ali i tjeme također jednom.
