KORISNI SAVJETI

Što trebate znati ako želite biti razbijač mitova

vanzemaljac

vanzemaljac

Izvor: Guliver/Thinkstock / Autor: Thinkstock

Mitove i teorije urote većini je ljudi teško razlikovati od prave istine, odnosno od točnih činjenica i informacija, a bez njih nema ni istinske demokracije ni prave slobode mišljenja

U umreženom svijetu u kojem živimo ljudima su dezinformacije postale dostupnije no ikada prije jer podaci danas ne moraju nužno prolaziti kroz nikakav filtar odgovornosti kakvi primjerice postoje u svakom ozbiljnom svjetskom mediju. Nažalost, unatoč činjenici da često znaju biti vrlo štetni i opasni, mitovima nas nerijetko hrane čak i državni mediji, što je u Hrvatskoj očito već i iz samog programa HRT-a. Primjerice, emisija 'Na rubu znanosti', koja je pravi glasnik teoretičara urote i krojača mitova, još je uvijek dio znanstvenog programa naše nacionalne kuće iako su protiv toga prosvjedovali brojni ugledni znanstvenici.

Tajne draži teorija urote

Teorije zavjere temelje se na ideji da složene događaje pokreću moćne, skrivene sile. Prema uglednom politologu Michaelu Barkunu tajna njihove privlačnosti krije se u trima čimbenicima: Kao prvo, one tvrde da mogu objasniti ono što institucionalne analize ne mogu, pa se često čini da otkrivaju smisao u zbunjujućem svijetu. Kao drugo, one to čine na jednostavan i privlačan način tako da svijet jasno dijele na sile tame i sile svjetla te gotovo redovito otkrivaju 'pravi identitet' zavjerenika i mreže njihovih suradnika. Kao treće, teorije se najčešće predstavljaju kao posebno, tajno znanje koje običnim ljudima nije dostupno. Naime, prema teoretičarima zavjere mase su uglavnom krda ispranih mozgova, a njihova je uloga da im poput kakvih gurua otvore oči za pravu istinu.

Prema nekim stručnjacima širenju teorija urote značajno su doprinijeli masovni senzacionalistički mediji tako da su one krajem 20. stoljeća postale pravi kulturni fenomen, osobito u Sjedinjenim Državama.

Antroplozi Todd Sanders i Harry G. West ističu da velika većina Amerikanaca danas vjeruje barem u neke od teorija i mitova koliko god oni bili daleko od istine ili čak nebulozni. Istraživanja pokazuju da se dezinformacije mogu duboko ukorijeniti u zajednicu, osobito kada su uključeni osobni interesi ili vjerske koncepcije.

Razbijanje mitova je složen posao

Smanjenje utjecaja neke dezinformacije teška je i složena zadaća, puno sofisticiranija i zahtjevnija nego što se može činiti na prvi pogled. Profesori John Cook, s Global Change Institutea na University of Queensland i Stephan Lewandowsky sa School of Psychology na University of Western Australia stoga su napisali online vodič nazvan 'Priručnik za razbijanje mitova' koji može biti vrlo koristan svim ljudima koji žele sudjelovati u tom procesu, a osobito novinarima i urednicima u medijima.

Kako autori ističu, česta je predrasuda da ljudi imaju krive percepcije zbog manjka znanja što se lako može riješiti pružanjem dodatnih informacija. 'Taj model je pogrešan: ljudi ne obrađuju informacije na način na koji tvrdi disk pohranjuje podatke. Razbijanje mitova uključuje i bavljenje složenim kognitivnim procesima. Da bi se uspješno prenijelo znanje, treba razumjeti kako ljudi obrađuju informacije, kako mijenjaju stečeno znanje i kako njihovi svjetonazori utječu na njihovu spremnost da razmišljaju razumno', pišu u priručniku Cook i Lewandowsky.

Priručnik je odnedavno dostupan i na hrvatskom jeziku na ovom linku, za što je zaslužno Društvo za promociju znanosti i kritičnog mišljenja. Preveo ga je Aleksandar Gavrilović, revidirala Ivana Roglić-Relac, a grafički obradio Ivan Kraljević.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi