Riječ je o projektu SeaClear2.0, financiranom iz EU fondova, koji koristi umjetnu inteligenciju i naprednu robotiku za prepoznavanje i uklanjanje otpada s morskog dna. Sustav je već testiran u marini u Marseilleu i u Njemačkoj, a nova testiranja planirana su i u Veneciji, Dubrovniku i Tarragoni.

Projekt je dio šire europske inicijative Mission Restore our Ocean and Waters, čiji je cilj do 2030. godine prepoloviti količinu morskog otpada, piše Euronews.

Većina otpada u morima ne pluta na površini, nego tone na dno, gdje ostaje skriven od pogleda. 'Ogromna količina otpada završava u moru, a velik dio toga završi na morskom dnu', upozorava Bart De Schutter, profesor na Tehnološkom sveučilištu u Delftu i koordinator projekta.

Za razliku od većine inicijativa koje se fokusiraju na površinski otpad, SeaClear cilja upravo ono što je najteže vidljivo i što je najteže ukloniti. Problem dodatno otežava činjenica da se plastika s vremenom razgrađuje u mikroplastiku, koja postaje praktički nemoguća za uklanjanje i sveprisutna u okolišu.

Kako rade 'podvodni čistači'

Tradicionalno čišćenje morskog dna oslanja se na ronioce, koji ručno prikupljaju otpad. Za veće predmete potrebno je pričvrstiti užad kako bi se izvukli na površinu, što je skupo i rizično. Nova tehnologija nastoji to promijeniti.

Sustav uključuje besposadne površinske brodove koji dolaze na ciljano područje, nakon čega se koriste dronovi za lociranje otpada. Roboti, uz pomoć umjetne inteligencije, mogu prepoznati i razlikovati predmete poput boca, guma ili metalnih dijelova od stijena i morskog života.

Nakon identifikacije, roboti prikupljaju otpad hvataljkama ili usisnim sustavima. Za teže objekte koristi se pametna hvataljka spuštena s dizalice. U testnim fazama već su uklonjeni automobilske gume, metalne ograde i dijelovi brodova. Dodatno se razvija i autonomna barža koja funkcionira kao 'plutajući kamion za smeće', prikuplja otpad i transportira ga na obalu.

Iako su rezultati ohrabrujući, stručnjaci ističu da sustav još treba doraditi prije završetka projekta, planiranog za kraj 2026. godine. 'Nismo još točno tamo gdje želimo biti, ali smo blizu. Sada je fokus na optimizaciji tehnologije', kaže Yves Chardard, direktor francuske tvrtke Subsea Tech, jednog od partnera u projektu.

Osim uklanjanja otpada, istraživači razmatraju i dodatne primjene tehnologije. Jedna od njih je detekcija neeksplodiranih mina na morskom dnu, zaostalih iz ratova, što bi ovom sustavu dalo i važnu sigurnosnu dimenziju. Cilj je da do kraja godine sustav bude spreman za suradnju s lokalnim vlastima diljem Europe.