U novom broju publikacije 'Osvrt Instituta za javne financije' autorica Matea Cvjetković analizira razinu i strukturu ulaganja u umjetnu inteligenciju u državama članicama Europske unije i Hrvatskoj, s posebnim naglaskom na sektorsku raspodjelu i dugoročne učinke takvih ulaganja, navodi se u priopćenju
Prema podacima iz analize, Hrvatska je 2023. godine u umjetnu inteligenciju uložila nešto više od milijardu eura. Međutim, struktura tih ulaganja pokazuje određene slabosti. Najveći dio sredstava usmjeren je na podatke i opremu, dok su ulaganja u razvoj vještina te istraživanje i razvoj ispod prosjeka Europske unije. Takva raspodjela, upozorava autorica, može ograničiti dugoročne učinke jer se postojeća infrastruktura ne može u potpunosti iskoristiti bez odgovarajućih znanja i istraživačkih kapaciteta.
Na razini EU-a ukupna ulaganja u umjetnu inteligenciju u 2023. procjenjuju se na oko 257 milijardi eura. No, riječ je o izrazito neravnomjernoj raspodjeli među državama članicama. Četiri zemlje – Njemačka, Francuska, Nizozemska i Italija – zajedno čine gotovo 60 posto ukupnih ulaganja, odnosno oko 149 milijardi eura. Samo Njemačka ulaže oko 59 milijardi eura.
vezane vijesti
Gledano po stanovniku, prednjači Irska s više od 1.600 eura ulaganja, dok se Nizozemska, Litva i Danska kreću između 1.300 i 1.400 eura po stanovniku. Hrvatska se, s oko 320 eura po stanovniku, nalazi pri samom dnu ljestvice, znatno ispod prosjeka EU-a koji iznosi 574 eura.
Analiza pokazuje i razlike u prioritetima ulaganja. Na razini Unije najveći udio imaju ulaganja u vještine (41 posto) te u podatke i opremu (37 posto), što zajedno čini gotovo 80 posto ukupnih ulaganja. U Hrvatskoj, međutim, podatci i oprema čine gotovo 45 posto ulaganja, dok vještine sudjeluju s 34 posto. Ulaganja u istraživanje i razvoj dosežu tek osam posto, u usporedbi s 13 posto na razini EU-a. Takva struktura upućuje na to da Hrvatska veći naglasak stavlja na infrastrukturne projekte, uz relativno slabija ulaganja u znanje i razvojne kapacitete.
Razlike su vidljive i u sektorskoj raspodjeli. U Europskoj uniji privatni sektor financira oko 73 posto ukupnih ulaganja u umjetnu inteligenciju, dok javni sudjeluje s 27 posto. U Hrvatskoj je udio javnog sektora nešto viši, oko 33 posto, dok privatni sektor sudjeluje s približno 67 posto. Pritom se značajan dio ulaganja u digitalnu infrastrukturu i umjetnu inteligenciju financira iz europskih fondova, što otvara pitanje njihove dugoročne održivosti nakon završetka aktualnog Višegodišnjeg financijskog okvira EU-a za razdoblje 2021. – 2027.
U tom kontekstu, autorica ističe važnost pravodobnog planiranja domaće fiskalne strategije kako bi se izbjegao pad ulaganja nakon 2027. godine. Također upozorava na potrebu što skorijeg donošenja Nacionalnog plana za razvoj umjetne inteligencije do 2032., kojim bi se sustavno definirali prioriteti i usmjerila javna ulaganja.
'Hrvatska se tako suočava s dvostrukim izazovom: povećati ulaganja u umjetnu inteligenciju i istodobno ih bolje usmjeriti prema vještinama te istraživanju i razvoju', zaključuje Cvjetković.
