Misija Artemis II označila je povratak ljudske posade u duboki svemir nakon više od pola stoljeća, no njezin stvarni značaj daleko nadilazi sam prolazak pored Mjeseca. Kako u razgovoru za tportal ističe hrvatski astronom Ante Radonić, riječ je prije svega o ključnom tehnološkom testu koji treba otvoriti put trajnom povratku ljudi na Mjesec. 'Ovdje nije bio toliko važan let pored Mjeseca. Bitno je bilo prvi put s ljudskom posadom testirati novu veliku raketu nosač Space Launch System i svemirski brod Orion', objašnjava Radonić
Više od pola stoljeća nakon posljednje misije programa Apollo čovjek se vratio u neposrednu blizinu Mjeseca. Misija Artemis II donijela je povijesni trenutak: prvi let ljudske posade oko Mjeseca poslije 1972. godine. Tijekom misije postavljen je i novi rekord – najudaljeniji let ljudi od Zemlje, na više od 406 tisuća kilometara, čime je nadmašen rekord misije Apollo 13 od oko 399 tisuća kilometara.
U fokusu misije nije bilo prikupljanje uzoraka ili spektakularna otkrića, nego provjera funkcioniranja sustava koji će u budućnosti omogućiti složenije operacije u lunarnom prostoru, tumači hrvatski astronom Ante Radonić u razgovoru za tportal. To uključuje održavanje života u svemirskom brodu, rad pogonskih i navigacijskih sustava, ali i sposobnost preciznog manevriranja u orbiti oko Mjeseca.
vezane vijesti
Upravo ti elementi ključni su za iduće faze programa, posebno za planirano spajanje s letjelicom za slijetanje tijekom budućih misija. 'Raketa i svemirski brod trebaju omogućiti let u orbitu oko Mjeseca da bi se u misiji Artemis IV tamo ostvarilo spajanje s budućim brodom landerom za spuštanje astronauta na Mjesec', ističe.
Iako je prelet iza Mjeseca privukao veliku pozornost javnosti, Radonić upozorava da slična iskustva nisu potpuno nova. 'U programu Apollo 24 astronauta su gledala drugu stranu Mjeseca. Jedan dio tada je bio u mraku jer je na tom dijelu bila noć. Sada su astronauti prvi put gledali i taj dio druge strane Mjeseca', kaže.
Astronauti su tijekom leta imali zadatak promatrati i snimati površinu Mjeseca iz drugačije perspektive, nadopunjujući postojeće podatke dobivene satelitskim misijama. Osobito je važna i procjena izloženosti radijaciji jer ona predstavlja jedan od ključnih izazova za dugotrajnije misije u dubokom svemiru.
'U misiji Artemis II najvažnija je tehnička provjera da bi se kasnije omogućilo spuštanje na Mjesec', naglašava Radonić. Kaže i da ova misija označava početak nove faze istraživanja u kojoj cilj više nije samo dolazak, nego i ostanak. 'Na Mjesec se ljudi vraćaju da bi tamo ostali.'
Slijetanje, odnosno kontrolirano spuštanje u ocean, planirano je za 10. travnja u Tihom oceanu, gdje će posadu preuzeti američka mornarica.
Simbolička uloga i povratak na Zemlju
No sam let oko Mjeseca imao je i svoju simboličku ulogu. 'Za javnost i za političare sadašnji let pored samog Mjeseca bio je dovoljno atraktivan da se skrene pažnja javnosti i da se time opravda rad svemirske agencije. Ali prave stvari tek dolaze', kaže.
Jedan od najzahtjevnijih dijelova misije tek slijedi – povratak na Zemlju. Ulazak u atmosferu odvija se pri brzinama od oko 40.000 kilometara na sat, uz ekstremna opterećenja i visoke temperature.
'Povratak u atmosferu brzinom od 40 tisuća kilometara na sat jedna je od opasnih etapa', pojašnjava Radonić. 'Potreban je precizan kut ulaska u atmosferu, ali dosad s time nije bilo problema. Prenagli kut ulaska značio bi uništenje kapsule. Preblagi kut značio bi prolaz kroz gornje slojeve atmosfere te time promašaj i katastrofu.'
Kada je riječ o širem kontekstu, Radonić smatra da je ova misija prije svega tehnički nužan korak, ali i dio veće geopolitičke slike. Sjedinjene Države žele zadržati vodeću ulogu u svemirskim istraživanjima, no pritom se suočavaju s ograničenjima. 'Za SAD važan je prestiž. Žele biti prvi i ovom prilikom', kaže Radonić.
No upozorava pritom i na paradoks: 'NASA nije dobila veći budžet. Budžet agencije već desetljećima stagnira i nije bio onako velik kao u doba programa Apollo.'
O budućim istraživanjima
Nastavno na budžet, Radonić kaže da mu nije jasno zašto SAD stalno govori o svemirskoj utrci s Kinezima i kako žele biti ispred njih, a onda ne pruže NASA-i odgovarajuću financijsku podršku. 'To ne mogu objasniti', kaže naš sugovornik.
Unatoč izazovima, Radonić je pozitivan kada je riječ o budućnosti istraživanja Mjeseca. 'Optimističan sam u pogledu gradnje baze na Mjesecu. Tim prije što će se sve to raditi u međunarodnoj suradnji', ističe Radonić. Podsjeća i da će u projektima sudjelovati Europa, Japan i Kanada, a Kina razvija vlastiti međunarodni program s partnerima poput Rusije i drugih zemalja.
Mjesec se pritom promatra kao ključna stepenica prema daljim ciljevima. 'Mjesec je važan i neophodan poligon da bi se testirala i razvila tehnologija za putovanje na Mars', kaže.
Iako procjene govore da bi slanje ljudi na Mars moglo biti moguće u idućih desetak godina, najveći izazov ostaje povratak. 'Pitanje je kad će biti spremni sustavi za povratak s Marsa. Možda ćemo dva desetljeća čekati na povratno putovanje', zaključuje Radonić, naglašavajući da je riječ o dugoročnom procesu u kojem je važno pitanje vremena, a ne mogućnosti.
