Suočena s naglim porastom broja starijih osoba koji žive same i ujedno s alarmantnim podacima o njihovom mentalnom zdravlju, Južna Koreja posegnula je za neuobičajenim rješenjem - u domove starijih uvodi plišane AI robote koji razgovaraju i pružaju emocionalnu potporu
U južnokorejskim domovima sve se češće mogu vidjeti male plišane figure s velikim očima, istaknutim ušima i glasom koji zvuči poput vedrog sedmogodišnjaka. Nose ružičaste haljine ili plave košulje s leptir-mašnom, ali nisu unuci, nego roboti izrađeni od pamuka i metala, osmišljeni kao odgovor na rastuću krizu mentalnog zdravlja među starijom populacijom.
Usamljenost, financijski pritisak, osjećaj tereta...
Prema izvješću objavljenom u lipnju u Journal of the Korean Medical Association, u Južnoj Koreji svakoga dana oko deset starijih osoba počini samoubojstvo, što odražava zabrinjavajući i dugotrajan trend prisutan u mnogim dijelovima istočne Azije. Japanske i hongkonške statistike već godinama bilježe visoke stope samoubojstava među starijima, no u Južnoj Koreji situacija osobito zabrinjava jer zemlja ima jednu od najviših stopa među razvijenim državama i najvišu u OECD-u.
Stručnjaci ukazuju na to da je Južna Koreja staro društvo s više od deset milijuna stanovnika preko 65 godina, a oni čine petinu ukupne populacije. Sociologinja Othelia E. Lee navodi da se ta transformacija dogodila toliko brzo da sustav javne potpore nije mogao pratiti demografske promjene, a starije se osobe danas suočavaju s nedostatkom financijske i socijalne sigurnosti.
Brza modernizacija zemlje dovela je do raspada tradicionalnih obiteljskih struktura, smanjenja broja višegeneracijskih kućanstava i osjetnog pada obiteljske skrbi, stoga sada jedna od tri starije osobe živi sama. Posljedice su izražena usamljenost, financijski pritisak i osjećaj tereta, čimbenici koji su izravno povezani s većim rizikom od depresije i samoubojstva.
Robot povezan s mobilnom aplikacijom
Zdravstveni i socijalni sustav teško prati povećane potrebe starije populacije pa se država sve više okreće tehnološkom sektoru kako bi nadomjestila nedostatak radne snage u socijalnoj skrbi. Među novim rješenjima istaknuo se Hyodol, platforma za zdravstvenu skrb i pametni dom, a u njenom središtu nalazi se robot nalik lutki, namijenjen osobama koje žive same.
Robot je povezan s mobilnom aplikacijom i web platformom dostupnom članovima obitelji ili skrbnicima te im omogućuje praćenje svakodnevnih aktivnosti starije osobe, poput obroka ili uzimanja lijekova. Osim funkcionalne potpore, Hyodol pruža emocionalnu interakciju, a najjednostavnija gesta, kao što je pozdrav kada se korisnik vrati kući, ujedno je najutjecajnija.
Uređaj je dizajniran kao mekana lutka, visoka između 38 i 50 centimetara, koja reagira na dodir, a ugrađen AI generira glazbu, razgovor i jednostavne kognitivne vježbe. Izvršna direktorica tvrtke Jihee Kim objašnjava da je naglašeno 'sladak' izgled ključan za stvaranje povjerenja i lakše usvajanje tehnologije među vremešnijim korisnicima jer se oni često suočavaju s digitalnim barijerama. Do studenog je u domove starijih osoba diljem zemlje putem državnih i javnih programa raspodijeljeno više od dvanaest tisuća ovih robota, a oko tisuću dodatnih kupile su obitelji. Najnoviji model košta oko 763 eura.
Emocionalna povezanost i etika
Jedna od socijalnih radnica opisuje slučaj teško depresivne korisnice koja je često razmišljala o samoubojstvu. Nakon što je dobila robota, navodi, emocionalno stanje starije žene znatno se popravilo, a osjećaj usamljenosti i beznađa se smanjio. Slični primjeri zabilježeni su u istraživanjima koja pokazuju da korisnici često nazivaju robote nadimcima, odijevaju ih u dječju odjeću i pokrivaju noću.
U studiji iz 2024. godine Lee je izvijestila da su oni koji su šest tjedana redovno koristili Hyodol imali smanjene simptome depresije i poboljšane kognitivne rezultate, a kod osoba s blagim kognitivnim oštećenjem zabilježena je i odgođena institucionalizacija.
Istodobno je emocionalna povezanost s robotima otvorila pitanja o etičnosti. Zabrinutosti se odnose na mogućnost prevelike ovisnosti i osjećaj infantilizacije, osobito zbog dizajna koji podsjeća na dječje igračke i mogućnosti neprestanog praćenja. Kim priznaje da je riječ o tehnologiji koja ne odgovara svima i ističe slučaj korisnice koja je, nakon što je robotu dala ime svoje preminule kćeri, počela izbjegavati ljudski kontakt. Oni koji su tjelesno i mentalno sposobniji često ga smatraju bučnim i napornim, a prosječna dob onih koji ga prihvaćaju iznosi 82 godine.
Robotski suputnici kao globalni trend
Tu su također i pitanja privatnosti, no tvrtka navodi da su podaci anonimizirani te da se glasovne snimke koriste isključivo za interne potrebe treniranja sustava, piše CNN. Šire gledano, robotski suputnici postaju globalni trend; studija objavljena 2020. godine u Journal of Alzheimer’s Disease bilježi rast njihove upotrebe kao pratitelja za osobe s kognitivnim poteškoćama, ali i upozorava na izostanak jasnih etičkih smjernica, posebno u domeni informiranog pristanka i potencijalne obmane.
U Japanu je prihvaćen drukčiji pristup te se izbjegava dodjeljivanje ljudskih osobina robotima, stoga je u toj zemlji velik uspjeh postigao PARO, robotska beba tuljana koja djeluje kao terapijski ljubimac bez verbalne komunikacije. Njegov tvorac, profesor Takanori Shibata, navodi da se korisnici osjećaju sigurnije kada robot ne razgovara, a PARO se pokazao boljim za osobe s demencijom, veterane s PTSP-om i djecu s razvojnim teškoćama. Danas se koristi u više od trideset zemalja, a slična međunarodna ekspanzija planira se i za Hyodol.
Procjene pokazuju da će globalno tržište robotskih pratitelja za starije do 2030. godine dosegnuti vrijednost od 7,7 milijardi dolara, što sugerira da će ovakvi uređaji postati sve uobičajeniji dio skrbi za stariju populaciju.