Albanska kazališna i filmska glumica Anila Bisha više od tri desetljeća gradila je karijeru igrajući snažne i kompleksne ženske likove. Danas se pak suočava s ulogom koju nikada nije prihvatila niti je odigrala. Njezino lice i glas postali su zaštitni znak prve AI 'ministrice' na svijetu - albanske Dielle
Sve je krenulo prošlog rujna kada je albanski premijer Edi Rama uz veliku medijsku pozornost predstavio digitalni avatar nazvan Diella, umjetnu inteligenciju kojoj je povjerena zadaća nadzora javnih natječaja s ciljem suzbijanja korupcije. Ubrzo nakon predstavljanja, virtualna ministrica održala je i govor u parlamentu, u videoporuci koja je obišla svjetske medije.
Problem je bio u tome što je avatar imao lice i glas Anile Bishe, bez njezina pristanka za takvu ulogu, piše Economist Times.
Bisha priznaje da je ranije surađivala s državom, ali u posve drugačijem projektu. Svoj lik i glas dala je za digitalnu asistenticu na platformi e-Albania, koja građanima pomaže u snalaženju među javnim uslugama i administracijom. Prema njezinim tvrdnjama, nikada nije pristala da se isti materijal koristi za politički projekt niti za avatar predstavljen kao član vlade.
Nakon predstavljanja 'AI ministrice', kaže, njezin se svakodnevni život promijenio. Ljudi je na ulici oslovljavaju imenom avatara, a dio javnosti poistovjećuje je s politikom vlade, što je dovelo i do online napada i neugodnih situacija. Zbog toga je pokrenula sudski postupak protiv države, tražeći zabranu daljnjeg korištenja njezina identiteta i odštetu zbog zlouporabe osobnih podataka.
Vlada odbacuje optužbe
Albanske vlasti tvrde da nisu učinile ništa nezakonito te navode da je projekt dio šire digitalne reforme kojom se želi smanjiti politički utjecaj u postupcima javne nabave. Premijer Rama ranije je izjavio da bi umjetna inteligencija trebala pomoći da javni natječaji postanu '100 posto oslobođeni korupcije'.
Diella je prvotno razvijena kao digitalni pomoćnik državnih servisa, no kasnije je dobila simboličnu ministarsku funkciju, potez koji je vlada predstavila kao tehnološku inovaciju, a kritičari kao politički spektakl.
Slučaj Anile Bishe otvara pitanja koja sve češće prate razvoj generativne umjetne inteligencije, a to je tko kontrolira digitalni identitet, gdje završava ugovorena uporaba podataka i može li nečiji lik postati politički alat bez jasnog pristanka. Pravni stručnjaci upozoravaju da bi ova tužba mogla postati jedan od prvih europskih presedana vezanih uz prava na glas i vizualni identitet u eri umjetne inteligencije, području u kojem zakonodavstvo još uvijek pokušava sustići tehnologiju.