Naručite pizzu ili burger, pratite dostavu i zadovoljno zatvorite aplikaciju – iako znate da hrana nikada neće stići. To je ideja novog internetskog trenda poznatog kao 'dopaminske aplikacije', koje milijunima korisnika nude kratkotrajan osjećaj zadovoljstva bez stvarne kupnje. No stručnjaci upozoravaju da takve platforme možda nisu tako bezazlene kao što se čine
Zamislite da u subotu navečer otvorite aplikaciju za dostavu hrane, pregledate restorane, odaberete burgere i pizzu, dovršite narudžbu, pa čak pratite i njezinu 'dostavu'. Jedina razlika u odnosu na stvarne aplikacije jest to što hrana nikada neće stići – i upravo je to smisao cijelog iskustva.
Koliko god zvučalo neobično, riječ je o novom internetskom trendu koji okuplja milijune korisnika. Aplikacije poput FoodNeverComes ili Dopamine Shop korisnicima omogućuju da prolaze kroz cijeli proces kupnje ili naručivanja, ali bez stvarne transakcije, plaćanja ili isporuke proizvoda.
Njihovi autori tvrde da korisnicima pružaju kratkotrajni osjećaj zadovoljstva, odnosno nalet dopamina, bez trošenja novca. No stručnjaci upozoravaju da takve aplikacije mogu imati i neželjene posljedice, piše The Conversation.
Kupujete, ali ništa ne stiže
FoodNeverComes oponaša klasične servise za dostavu hrane: korisnici pregledavaju jelovnike, slažu narudžbu i potvrđuju kupnju, ali hrana nije pripremljena ni poslana.
Sličan princip koristi i Dopamine Shop, internetska trgovina u kojoj možete u košaricu staviti gotovo sve – od kamena za kućnog ljubimca vrijednog 99 centi do Mjeseca procijenjenog na 99 milijuna dolara. Plaćanje se nikada ne traži, a proizvodi se ne isporučuju.
Postoje čak i aplikacije koje simuliraju pušenje. Primjerice, Virtual Smoke prikazuje virtualnu cigaretu koju korisnik može 'pušiti', pri čemu aplikacija obećava osjećaj opuštanja bez nikotina i štetnih posljedica.
Ovakve platforme poznate su kao 'dopaminske aplikacije' ili 'dopaminske stranice'. Dopamin je neurotransmiter koji ima ključnu ulogu u sustavu nagrađivanja mozga te nam pomaže u učenju, motivira nas da ostvarujemo ciljeve i stvara osjećaj iščekivanja nagrade.
Pomoću ovakvih aplikacija korisnik prolazi gotovo cijeli proces kupnje. Najprije istražuje ponudu i očekuje da će pronaći nešto zanimljivo. Zatim sam bira proizvod, čime stječe osjećaj kontrole, a na kraju potvrđuje narudžbu ili kupnju, što mozgu pruža osjećaj da je dovršio zadatak.
Jedino što nedostaje jest posljednji korak – preuzimanje proizvoda. Sličan učinak mnogi su već ranije nesvjesno koristili kada bi punili internetsku košaricu ili izrađivali liste želja, a zatim odustali od kupnje. Ili kada bi na Pinterestu slagali fotografije kuće iz snova i planirali putovanja koja nikada nisu realizirali.
Mogu li postati uvod u stvarnu kupnju?
Budući da su ovakve aplikacije relativno nove, još nema istraživanja koja bi pokazala mogu li potaknuti stvarno kupovanje ili druge oblike ovisničkog ponašanja. Ipak, stručnjaci upozoravaju da postoje određene sličnosti s drugim oblicima digitalne zabave koji su već proučavani.
Primjerice, istraživanje iz 2014. godine pokazalo je da je oko 26 posto ljudi koji su igrali besplatne internetske kasino igre bez pravog novca u šest mjeseci počelo sudjelovati u internetskom kockanju.
Drugo istraživanje iz 2016. godine pokazalo je da je gotovo petina korisnika takvih igara upravo zbog njih počela kockati za pravi novac, a njemačka studija dvije godine kasnije utvrdila je da simulirano kockanje kod tinejdžera povećava vjerojatnost kasnijeg kockanja stvarnim novcem.
Iako se kupnja virtualnih burgera ili odjeće ne može izravno usporediti s time, znanstvenici smatraju da bi ovakve aplikacije mogle predstavljati svojevrsno 'ulazno ponašanje', odnosno prvi korak prema stvarnim navikama kupnje ili konzumacije.
Besplatno ne znači i bez posljedica
Većina dopaminskih aplikacija besplatna je za korištenje i financira se prikazivanjem oglasa. No zato korisnici često plaćaju na drugi način – svojim podacima. Mnoge od tih stranica koriste kolačiće koji prate ponašanje na internetu, a ti se podaci zatim mogu koristiti za personalizirano oglašavanje.
To znači da bi korisnik koji je u virtualnoj trgovini 'kupio' jaknu ili u lažnoj aplikaciji naručio tacose uskoro mogao početi dobivati oglase upravo za takve proizvode ili restorane. Dakle iako ništa nije kupio, njegovi digitalni tragovi mogu postati vrijedan izvor informacija za oglašivače, pa stručnjaci podsjećaju na staru izreku da 'besplatan ručak ne postoji'.