Poznata je izreka: 'Ako je nešto besplatno, vi ste proizvod.' U svijetu freemium aplikacija i društvenih mreža ta je tvrdnja postala gotovo neosporiva, a njezine posljedice vidimo u rastućem sustavu poznatom kao kapitalizam nadzora
Kapitalizam nadzora nastao je kad su se dovitljivi softverski inženjeri dosjetili da oglašivači itekako dobro plaćaju za osobne podatke korisnika – a oni se neprestano prikupljaju dok surfamo internetom.
Ti podaci omogućuju oglašivačima da 'razumiju svoju publiku' i 'isporuče relevantan sadržaj', a tijekom godina postali su temelj goleme globalne trgovine podacima, piše Futurism.
vezane vijesti
Trgovina podacima
Društvene mreže poput Googlea, YouTubea i TikToka temelje svoje poslovanje upravo na toj trgovini. U 2022. godini industrija podataka ostvarila je prihod veći od 274 milijarde dolara, a do 2030. godine očekuje se da će doseći gotovo 700 milijardi dolara.
Razvojem tog tržišta razvijala se i tehnologija. Nekoć naivne i pomalo smiješne reklame tipa 'Liječnici ga mrze! Saznajte kako je pomladio svoje tijelo jednim trikom' danas su zamijenjene ciljanim oglasima na društvenim mrežama, dizajniranim za točno određene skupine korisnika. Taj se sustav naziva ciljano oglašavanje na društvenim mrežama.
Kako to funkcionira? Analizira se kombinacija četiri faktora: osnovni osobni podaci (dob, spol), interesi (glazba koju slušate, komičari koje pratite), ponašanje izvan aplikacije (npr. stranice koje posjećujete nakon gledanja videa na YouTubeu), psihografski profil (vrijednosti, stil života, emocionalne sklonosti).
Čak i kad korisnik izrazi otpor prema takvom sustavu – pišući, primjerice, žestoku kritiku kapitalizma nadzora – njegovu frustraciju algoritam ne ignorira, već je pretvara u nove poslovne uvide. Svaka emocija, pozitivna ili negativna, postaje sirovina za profit.
Pratili kada tinejdžerice brišu selfije
U novoj, razotkrivajućoj knjizi 'Careless People' (Bezobzirni ljudi), bivša zaposlenica Facebooka Sarah Wynn-Williams otkriva mračne detalje o načinu na koji je tvrtka usmjeravala oglase. Radila je u Facebooku (danas Meta) od 2011. do 2017., dosegnuvši poziciju direktorice za javne politike.
Već 2017. godine, piše ona, Facebook je razmatrao načine za proširenje oglasa za tinejdžera od 13 do 17 godina – grupi posebno osjetljivoj na probleme identiteta i samopouzdanja.
Iako su Facebookovi algoritmi poznati po netransparentnosti, The Australian je tada objavio da je kompanija sastavila promotivnu prezentaciju u kojoj se hvali mogućnošću eksploatacije 'trenutaka psihološke ranjivosti' korisnika, koristeći pojmove poput 'bezvrijedan', 'nesiguran', 'poražen', 'anksiozan', 'beskoristan', 'poput gubitnika'.
Prema Wynn-Williams, Facebook je čak pratio kada adolescentice brišu selfije kako bi im u tom trenutku servirao reklamu za kozmetiku. Slični su primjeri uključivali ciljanje mladih majki te stvaranje emocionalnih profila prema rasnim skupinama - 'Hispanoamerikancima i Afroamerikancima'.
'Ovakvo praćenje i unovčavanje tinejdžerske nesigurnosti za mene je bio konkretan korak prema distopijskoj budućnosti kakvu su Facebookovi kritičari godinama najavljivali', piše autorica.
'Na to smo ponosni, tako zarađujemo'
Kad su prvi put procurile informacije o ovoj praksi, Facebook se službeno oglasio uobičajenom izjavom: 'Ovo vrlo ozbiljno shvaćamo i činimo sve da ispravimo situaciju.' No, prema Wynn-Williams, prava reakcija unutar tvrtke bila je ravnodušnost. Mlada istraživačica koja je radila na analizi dobila je otkaz, iako je vjerojatno samo slijedila naloge svojih nadređenih.
'Ovo je naš posao, Sarah. Ponosimo se time', rekao joj je tada jedan od glavnih rukovoditelja oglasa. 'Zahvaljujući ovome zarađujemo. A tvoje izjave zvuče kao da radimo nešto sramotno.' Nakon objave knjige Meta je zabranila Wynn-Williams da je promovira, no 'Careless People' postala je bestseler.
Meta nije izravno odgovorila na tvrdnje iz knjige, već je ponovno uputila medije na blog objavljen 2017., u kojem tvrdi da 'ne nudi alate za ciljano oglašavanje temeljene na emocionalnom stanju' te da je analiza bila 'anonimna i namijenjena isključivo razumijevanju korisničkog ponašanja'.
Kapitalizam nadzora donio je cijeli niz distopijskih pojava koje novinari i istraživači neumorno razotkrivaju. No možda najjezivija među njima je – unovčavanje očaja i nesigurnosti. Kao što je talijanski filozof Antonio Gramsci zapisao u fašističkom zatvoru: 'Stari svijet umire, novi se još ne može roditi. A u međuvremenu se rađaju čudovišta.'
