Počeci proizvodnje u današnjoj tvornici Katrana na Radničkoj cesti sežu u daleku 1890. godinu, kad je osnovano građevinsko asfaltno poduzeće. Zagreb je tad bio dosta manji, a lokacija pogona bila je na gradskoj periferiji.

S proizvodnjom izolacijskog materijala i katrana krenulo se 1913. godine, dok su većinski vlasnici bili češki i njemački dioničari. U bivšoj Jugoslaviji Katran je bio dio kemijskog konglomerata Chromos-Katran-Kutrilin i to sve do sredine 90-ih, kad je tvrtka privatizirana.

Katran ostao 'nasukan'

Kako su godine prolazile, središte Zagreba se širilo. I dok su ostale industrije pobjegle, većinom istočno, na Žitnjak, Katran je ostao 'nasukan' između modernih poslovnih zdanja i stambenih višekatnica. Njegovi prijašnji vlasnici najavljivali su selidbu još prije deset godina, ali sve je ostalo na riječima.

Lider na domaćem tržištu građevinske hidroizolacije, DRACO preuzeo je Katran prije dvije godine. Akvizicija nije uključivala pravnu osobu Hidroizolaciju Katran, već njezino poslovanje, sve zaposlenike i ono najvrjednije – brend Katran s njegovim prepoznatljivim simbolom, crnim pelikanom.

'Organskim rastom došli smo do krajnjih granica koje nudi tržište u Hrvatskoj. Osim toga, u proizvodnom portfelju nedostajao nam je segment bitumenske hidroizolacije. Ta tehnologija se najduže i najviše koristi u praksi. Tako smo identificirali Katran kao jedan od mogućih ciljeva akvizicije. Pristupili smo vlasnicima i kako je njima interes bio izaći iz tog biznisa, vrlo brzo smo, za svega sedam-osam mjeseci, realizirali posao', kaže vlasnik DRACO-a Igor Drašković.

Preuzimanjem Katrana, osim proizvodnje, dobili su nove prodajne kanale, što je, ističe Drašković, ojačalo pozicije DRACO-a na domaćem i regionalnom tržištu, posebno u Sloveniji i BiH. Posljedično su porasli i prihodi firme: lani su iznosili 16,5 milijuna eura dok se u ovoj godini očekuje rast od 20 do 30 posto.

Tvornica u Jastrebarskom koštat će 10 milijuna eura

'Strateški je akvizicija Katrana pun pogodak', bez ustručavanja kaže direktor Oliver Vuco.

Kako im je želja modernizirati proizvodnju i povećati proizvodne kapacitete, nužna je selidba Katrana izvan Zagreba. Nova tvornica trebala bi biti izgrađena u blizini Jastrebarskog, a vrijednost investicije je oko 10 milijuna eura.

'Zemljište je kupljeno i sad smo u procesu ishođenja dozvola. Plan je do kraja 2026., najkasnije početkom 2027. godine, startati s proizvodnjom na novoj lokaciji. Izabrali smo tehnologiju i sve ostale pripreme oko projekta su odrađene. Nadamo se da će administrativni dio proći bez problema', kaže Drašković.

Kapacitet nove tvornice Katrana kod Jastrebarskog bit će najmanje pet puta veći od pogona u Radničkoj, a ići će se i s novim proizvodima bitumenske tehnologije, što bi trebala biti odskočna daska za DRACO u osvajanju novih tržišta. Izvoz u zemlje regije – Srbiju, Sloveniju, BiH, Crnu Goru i Kosovo – sad im donosi oko 25 posto od ukupnih prohoda, a cilj im je ući u Austriju, Italiju, Češku, Slovačku…

'Parcela koju smo kupili ima 50 tisuća kvadrata. U prvoj fazi za novu tvornicu iskoristit ćemo oko 15 tisuća kvadrata i ostat će nam dovoljno prostora za daljnji razvoj. Razmišljamo dugoročno i planski. U ozbiljnom biznisu nema mjesta stihiji', ističe Vuco.

Preseljenje proizvodnje oduševit će susjede

Odlazak Katrana iz Radničke posebno će razveseliti stanare okolnih zgrada jer su se u više navrata proteklih godina žalili na nesnosan smrad iz tvornice. Zbog teškog mirisa bitumena nisu se otvarali prozori.

'Otkako smo vlasnici pogona, ozbiljno smo pristupali svakoj primjedbi susjeda. U dogovoru s nadležnim inspekcijama napravili smo neke korektivne radnje, konkretno – ugradili smo filtre u samu proizvodnu halu i postavili zavjese na ulaz u pogon da bi se minimizirao protok zraka van. Tehnologija koju imamo u Radničkoj definirana je prije 50-60 godina. Veća ulaganja bila bi neisplativa i zato smo u intenzivnoj komunikaciji s inspekcijama. Redovito se provode kontrole svih važnih parametara vezanih za okoliš i nikad nije bilo negativnog mišljenja za bilo koji aspekt', tvrdi Vuco.

DRACO ima proizvodnu halu u Muću, u zaleđu Splita, gdje pod svojim brendom proizvodi praškaste hidroizolacijske materijale. U potpuno automatiziranom postrojenju, tvrdi Vuco, gotovo nema prašine jer je poseban sustav prikuplja i vraća u proizvodni ciklus. Uložili su i u pogon za obradu otpadnih voda.

'Količina otpada je minimalna, a nastale količine odlažu se u dogovoru s firmama koje su specijalizirane za to. Pogon u Muću praktički nema nikakvog utjecaja za okoliš. Tako će biti i u novoj tvornici Katrana u Jastrebarskom', najavljuje Drašković.

Što će biti sa zemljištem?

Stari pogon na Radničkoj cesti tek je manji dio velikog kompleksa koji se prostire na 55.500 četvornih metara. Preseljenjem proizvodnje nameće se pitanje kakvi su daljnji planovi vlasnika iznimno vrijednog zemljišta u centru metropole. Hoće li ga prodati ili na njemu graditi stanove i poslovne urede?

'Nismo upoznati s tim. Možemo samo nagađati. Kad smo preuzimali Katran, zemljište nam uopće nije bilo u fokusu, isključivo nas zanima biznis. Najveća vrijednost su ljudi koji imaju jako puno iskustva, a neki rade u Katranu preko 40 godina. Naša vizija razvoja tvrtke je dugoročno ulaganje u istraživanje i razvoj te proizvodnju. Tako se ostvaruje najdugotrajnija vrijednost kako za firmu, tako i za društvo u cjelini', kaže Drašković.

Iskreno priznaje da mu je netko prije 15 godina rekao da će imati dvije tvornice i 75 zaposlenih, smatrao bi ga ludim. Priča o DRACO-u kreće s Draškovićevim ocem. Nakon propasti splitske Tehnogradnje 1980-ih, on se kao izvođač počeo baviti hidroizolacijom i sanacijom te je među prvima u Hrvatskoj počeo koristiti suvremene materijale.

Umirovljeni inženjer pomogao oko dobitne formule

Krajem 1997. godine DRACO je osnovan kao distributer tih materijala. U tu vrijeme Drašković mlađi završavao je Ekonomski fakultet u Zagrebu, a povratkom u Split preuzeo je vođenje firme.

'Kao uvoznici i distributeri radili smo puno na edukaciji arhitekata, projektanata i izvođača te smo rješavanjem konkretnih problema promovirali proizvode. Imali smo taj inženjerski pristup koji nas je učinio poznatima', kaže Drašković.

S vremenom se u tvrtki javila ambicija da prijeđu iz trgovine u proizvodnju vlastitih hidroizolacijskih materijala.

'Tada nam je to izgledalo kao let na Mjesec. Nitko od nas nije bio te struke, nismo imali znanja i iskustva u organizaciji proizvodnje. Angažirali smo umirovljenog inženjera iz Zagreba s velikim iskustvom još iz vremena Jugoslavije. On nam je pomogao razviti formulaciju za naš prvi proizvod', prisjeća se Drašković.

Prvi pogon imali su u Dugopolju, da bi se 2018. godine preselili u moderan proizvodni pogon u Muću, u koji su uložili preko tri milijuna eura.

Hrvatsko tržište hidroizolacije, njegova je procjena, vrijedno je oko 60 milijuna eura. DRACO, kao jedina domaća tvrtka kojoj je core business proizvodnja hidroizolacijskih materijala, drži približno 15 posto.

Globalni divovi glavni konkurentni

'Kad držite toliki postotak u građevinskoj kemiji, smatrate se tržišnim liderom. Glavni konkurenti su nam globalni divovi kao što su švicarska Sika i talijanski Mapei. S njima se ne možete boriti velikim volumenima ili uštedama po pitanju ekonomije obujma. Naše oružje je pamet. Želimo razviti što inovativnije proizvode s jednostavnom i brzom primjenom. Tu dolaze do izražaja znanje i iskustvo naših ljudi. Primjerice s Katranom smo dobili know how koji je nevidljiv, ali neprocjenjivo vrijedan', objašnjava direktor DRACO-a Vuco.

Što kad bi neki od tih stranih konglomerata dali ponudu Draškoviću za preuzimanje firme? Bi li je prihvatio?

'Naravno, ne možete to u potpunosti isključiti, ali to nam nije ideja. Dok god imamo viziju daljnjeg razvoja, ne vidim to kao realnu opciju. Želimo izgraditi tvrtku koja će nas nadživjeti. Ovo nije branša koja je atraktivna, kao primjerice IT industrija. Dosta je konzervativna i ljudi su tradicionalni, a mi svojim modernim pristupom možemo napraviti razliku. Da smo na pravom putu, pokazuje to što rastemo iz godine u godinu', zaključuje Drašković.