U veljači 1953. dvojica znanstvenika ušla su u pub u Cambridgeu i obznanila da su otkrila 'tajnu života'. Nije bila riječ o pretjerivanju. Američki biolog James Watson i njegov britanski kolega Francis Crick upravo su riješili jedan od najvećih misterija moderne znanosti – strukturu i funkciju deoksiribonukleinske kiseline, odnosno DNA.

Njihovo otkriće, koje je otkrilo kako se nasljedne osobine prenose s generacije na generaciju, postavilo je temelje molekularne biologije i svrstalo ih uz bok Mendelu i Darwinu. 'Kad smo ugledali rješenje, morali smo se uštipnuti', rekao je kasnije Watson. 'Znali smo da mora biti točno jer je bilo – prekrasno.'

Za otkriće su 1962. godine dobili Nobelovu nagradu za medicinu i mjesto u panteonu znanstvenih velikana. No, kako se pokazalo, Watsonov život i karijera neće ostati upamćeni samo po briljantnom umu, već i po nizu kontroverznih i često uvredljivih izjava koje su ga pratile do kraja života.

Od dječaka s knjigom o pticama do genetske revolucije

Watson je rođen 1928. u Chicagu, u obitelji koja je vjerovala 'u knjige, ptice i Demokratsku stranku'. Kao tinejdžer bio je povučen, mršav i ne baš popularan, sve dok sa samo 15 godina nije dobio stipendiju za Sveučilište u Chicagu. Isprva je proučavao ptice, ali je životni smjer promijenila knjiga 'What is Life?' nobelovca Erwina Schrödingera, koja ga je usmjerila prema genetici.

Na Sveučilištu Cambridge Watson upoznaje Francisa Cricka, briljantnog fizičara poznatog po glasnom smijehu i neobuzdanoj znatiželji. Zajedno su pokušavali modelirati strukturu DNA koristeći podatke iz difrakcije X zraka.

Ključni trag došao je iz londonskog King's Collegea, gdje su Maurice Wilkins i Rosalind Franklin radili na istom problemu. Franklin je bila vodeća stručnjakinja za difrakciju, ali i žrtva akademskog seksizma – Watson i Crick prema njoj su se često odnosili s prezirom, iako je upravo njezina slavna Fotografija 51 omogućila konačno rješenje.

Na temelju njezina rada Watson i Crick zaključili su da DNA ima dvostruku spiralnu strukturu, poput zavrnute ljestve čije 'prečke' čine baze adenina, timina, guanina i citozina – kod koji nosi sve genetske informacije. Otkriće je otvorilo vrata novoj eri biologije i medicine, ali i raspravama o kloniranju, genetskom inženjeringu i etici stvaranja života.

Franklin, koja je umrla od raka jajnika u 37. godini, nikada nije dobila priznanje koje zaslužuje, jer Nobelova nagrada dodjeljuje se samo živima.

Okrutan i oštar

Watson je kasnije predavao na Harvardu, a potom preuzeo Cold Spring Harbor Laboratory u New Yorku, koji je pretvorio u jedno od najvažnijih svjetskih genetskih središta. Njegova knjiga 'Dvostruka zavojnica' ('The Double Helix') izazvala je burne reakcije jer je bez zadrške opisala osobnosti i sukobe među znanstvenicima, uključujući i njegove predrasude.

S vremenom se i sam Watson počeo ponašati kao da mu geni daju pravo da govori sve što mu padne na pamet. Bio je provokativan, oštar, često i okrutan. U kasnijim godinama Watson je često šokirao javnost izjavama o rasi, spolu i genetici.Govorio je da 'debele ljude nitko ne želi zaposliti' da bi 'žene trebale moći pobaciti dijete ako će biti homoseksualac' te govorio da se ljepota 'može i treba genetski poticati'.

Najviše je zgražanja izazvao tvrdnjom da su 'bijelci inteligentniji od crnaca', nakon čega su mu otkazana predavanja, oduzete počasne titule i funkcije. Znanstvene institucije su ga se javno odrekle.

Ipak, Watson nikad nije odustao od istraživanja i podizanja novca za medicinu. U 2014. prodao je svoju Nobelovu medalju za 4,8 milijuna dolara, navodno kako bi financirao nova istraživanja. Kupac je bio ruski milijarder koji mu je naposljetku vratio medalju. Do kraja života, unatoč povremenim isprikama, Watson nije povukao svoje najspornije tvrdnje. Nakon što ih je ponovio u dokumentarcu 2019., izgubio je i posljednja počasna zvanja.

Watsona će pamtiti kao 'kuma DNK-a', znanstvenika koji je otkrio tajne života, ali i kontroverznog čovjeka koji nije imao filtar između mozga i usta.