Ponavlja li se povijest, samo s većim ulozima? U samo godinu dana deset najvećih AI startupa, iako posluju s gubicima, povećalo je svoju tržišnu vrijednost za gotovo bilijun dolara. Investicijska euforija koja se širi Silicijskom dolinom podsjeća na dot-com eru, a sve je više pitanja jesmo li pred novim tehnološkim balonom koji će kad-tad puknuti. Istovremeno se Hrvatska suočava s trenutačno većim problemom - propuštenim prilikama u Europi
Ovih dana svjetske burze bilježe pad zbog pritiska na tehnološki sektor. Taj je pad uglavnom posljedica strahovanja da su cijene dionica velikih tehnoloških kompanija došle do previsokih razina, pa su ulagači odlučili povući dio zarade s tržišta. Sve više analitičara upozorava na previsoke valuacije, iz čega proizlazi to da prije ili kasnije mora doći do ispuhavanja balona. A proteklih je tjedana u fokusu - AI balon. Je li pred pucanjem?
Deset tehnoloških startupova koji razvijaju umjetnu inteligenciju, iako posluju s gubicima, povećali su svoju vrijednost za gotovo bilijun dolara u samo godinu dana. Euforija oko OpenAI-a, Anthropica i xAI-a Elona Muska potaknula je val ulaganja kakav svijet nije vidio još od dot-com ere. Procijenjene vrijednosti spomenutih tvrtki više puta su se povećavale u proteklih 12 mjeseci, a i manji timovi koji razvijaju AI aplikacije doživjeli su eksplozivan rast, no etablirani startupovi dodatno su skočili nakon što su prigrlili umjetnu inteligenciju.
Što se zapravo događa s AI balonom, ali i AI tvornicama u Europi, upitali smo domaće stručnjake – ekonomskog analitičara Ivicu Brkljaču i profesora Marka Horvata s FER-a.
'Bojim se da investitori trče pred rudo'
Ekonomski analitičar Ivica Brkljača upozorava da se povijest možda ponavlja i da smo, unatoč tehnološkoj revoluciji, vrlo vjerojatno ponovno u balonu. Upozorava da su ulaganja u AI 'stotinu puta veća od stvarnih prihoda'.
'Investitori su apsolutno ispravno prepoznali da je AI najveća tehnološka revolucija još od pojave interneta. Umjetna inteligencija će postati – i za mnoge već djelomično jest – dio našeg svakodnevnog života i rada. No, kako to obično biva kad se pojavi ovako nešto uzbudljivo kao što je AI, čije su mogućnosti i potencijalne primjene na svim poljima praktički nezamislive, bojim se da mnogi investitori ipak trče pred rudo', kaže Brkljača za tportal.
U ovom trenutku se stotine milijuna, pa i milijarde dolara ulažu u AI startupove s potpuno nerealnim projekcijama, često po valuacijama višima i stotinu puta od njihovih stvarnih prihoda. U mnogim slučajevima riječ je o tvrtkama koje još nemaju ni gotov proizvod, a kamoli jasnu strategiju monetizacije, tumači analitičar.
'OpenAI neće uprihoditi ni 20 milijardi dolara, a vrijedi pola bilijuna'
'Čak i najveće AI kompanije, one s najboljim proizvodima, najvećim brojem korisnika i/ili najvećim tržišnim udjelom, poput OpenAI-a ili Anthropica, imaju enormne valuacije temeljene na nekoj dalekoj i samo potencijalno blistavoj budućnosti za njih. ChatGPT koristi već 800 milijuna korisnika, no OpenAI ove godine neće uprihoditi ni 20 milijardi dolara, a trenutačna valuacija mu je pola bilijuna dolara.
Unatoč odličnom proizvodu, sama monetizacija je izazovna zbog goleme konkurencije, a u slabije razvijenim zemljama nude se i osjetno jeftinije pretplate. O ostvarivanju dobiti uopće ne govorimo: to je tek na dugom štapu i ona se niti ne planira u narednih nekoliko godina', kaže Brkljača.
Slična je situacija, dodaje, i kod Anthropica, tvrtke koja zauzima sve veći tržišni udio, ali ove godine neće doseći ni pet milijardi dolara prihoda, a njezina vrijednost nedavno je procijenjena na gotovo 200 milijardi. 'Njihovi će prihodi svakako snažno rasti u narednom razdoblju, no taj spektakularan rast morat će potrajati godinama da opravda trenutačne valuacije, a do tada će se 'spržiti' još tko zna koliko desetina milijardi dolara. Jer onaj tko stane ulagati, gotovo sigurno gubi utrku', pojašnjava analitičar.
'Netko će izgubiti fenomenalnu količinu novca'
Brkljača podsjeća da je sličan scenarij već viđen u povijesti i da se visoko postavljena očekivanja na kraju uvijek plaćaju.
'Tu su još desetine drugih, također bogato valuiranih kompanija i praktički je nemoguće da većina njih opravda visoka očekivanja. Gubitnika će stoga svakako biti, a time i velikih gubitaka investitora. Uostalom, to je rekao i Sam Altman, izvršni direktor OpenAI-a, koji i sam vidi koliko su očekivanja u sektoru preoptimistična te je nedavno izjavio: 'Netko će izgubiti fenomenalnu količinu novca.' Praktički istu stvar rekli su i David Solomon iz Goldman Sachsa, Jeff Bezos te mnogi drugi', upozorava Brkljača.
Stoga je, kaže, velika vjerojatnost da se investicijski gledano doista nalazimo u AI balonu. No istodobno upozorava da to ne znači da se precjenjuje sam utjecaj umjetne inteligencije na društvo i gospodarstvo.
'AI će ući u sve pore našeg života i poslovanja, na načine koje vjerojatno još ne možemo ni zamisliti. U tom smislu je sličnost s dot-com mjehurom velika: investitori su tada apsolutno dobro 'nanjušili' kakvu će revoluciju donijeti internet, no danas znamo da su trčali pred rudo s prevelikim očekivanjima u kratkom roku. Previsoko postavljene valuacije mnogima su tada došle glave', kaže.
Brkljača podsjeća i na primjer Amazona, koji je u dot-com eri izgubio više od 90 posto vrijednosti dionice, unatoč tome što je kasnije postao jedna od najvećih kompanija na svijetu: 'Dakle previsoko postavljane valuacije prije ili kasnije dođu na naplatu, stoga očekujem da će slično biti i ovoga puta.'
IT ekosustav temeljen na ekonomiji pažnje
Ponavlja li se doista scenarij iz dot-com ere? Prema izv. prof. dr. sc. Marku Horvatu s Fakulteta elektrotehnike i računarstva (FER) u Zagrebu, sličnosti su očite, ali današnji kontekst mijenja pravila igre. Horvat pritom ističe da današnji tehnološki val pokreće ekonomija pažnje i masovna proizvodnja digitalnog 'smeća'.
'Da, euforija i astronomske valuacije izrazito podsjećaju na dot-com eru. Međutim postoje dvije fundamentalne razlike koje potencijalno mijenjaju cijelu ekonomsku jednadžbu', kaže Horvat u razgovoru za tportal. 'Kao prvo, za razliku od kasnih devedesetih, kada poslovni modeli često nisu postojali, danas imamo IT ekosustav temeljen na ekonomiji pažnje. Tada, u vrijeme dot-com buma, fenomen doomscrollinga, beskonačnog vertikalnog skeniranja sadržaja po društvenim mrežama, nije postojao.
Danas je on dominantan poslovni model, pogotovo za oglašivače. Drugo, sada postoje iznimne količine korisnički generiranog sadržaja, ne samo teksta, već i videa. To pridonosi raznolikosti i svatko može pronaći nešto što će mu zaokupiti pažnju i prikovati ga uz računalo ili uređaj', pojašnjava profesor.
Pod pojmom AI-a u današnjem investicijskom kontekstu primarno se, kaže Horvat, misli na generativnu umjetnu inteligenciju, čija je ključna sposobnost masovna proizvodnja sadržaja kolokvijalno nazivanog 'AI smeće' (AI slop): 'Taj sadržaj, bio on tekstualan ili multimodalni, predstavlja savršen materijal za platforme koje svake sekunde trebaju ogromne količine novih informacija da bi zadržale korisnike u ciklusu skeniranja.'
'Tradicionalne metrike vrednovanja gube smisao, kupuje se strateška pozicija'
Upravo je to, ističe, srž današnjeg ulaganja: investitori ne kupuju nužno prihod, nego poziciju u opskrbnom lancu pažnje. 'Tradicionalne metrike vrednovanja ovdje gube smisao. Investitori u ovom trenutku ne kupuju pet milijuna dolara prihoda; oni kupuju stratešku poziciju u opskrbnom lancu ekonomije pažnje. Ako startup može isporučiti tehnološki rezultat koji omogućava generiranje ogromne količine sadržaja jeftinije i brže od konkurencije, on postaje ključan za opstanak platformi koje žive od doomscrolinga.'
No taj model ima i svoju tamnu stranu. Horvat upozorava na pojavu tzv. AI uredskog otpada (AI workslop), generiranih e-mailova, dopisa i izvještaja niske kvalitete koji smanjuju produktivnost i povećavaju kognitivno opterećenje zaposlenika.
Poziva se pritom na studiju Harvard Business Reviewa, prema kojoj se 40 posto uredskih radnika susrelo s ovim problemom, trošeći dva sata po incidentu na ispravke i popravke, što u prosjeku košta 186 dolara po zaposleniku mjesečno. 'To stvara izravan financijski trošak, ali i reputacijski, jer polovica ispitanika smatra kolege koji šalju takav sadržaj manje sposobnima i kreativnima', tumači Horvat.
Dodatni sloj pesimizma donosi podatak MIT-a da 95 posto korporativnih AI pilot-projekata propadne. 'Postaje očito da su astronomske investicije u AI uvelike odvojene od realnih, mjerljivih poboljšanja produktivnosti u korporativnom svijetu.'
Znak zrelosti sektora
Horvat definira dva moguća znaka zrelosti sektora: 'Signal prelaska u zrelu industriju bio bi trenutak u kojem prihodi ostvareni od monetizacije 'AI smeća' premaše astronomske troškove generiranja tog sadržaja. Makar je to loše za društvo, bilo bi znak održivosti.'
No naglašava da postoji i bolja mogućnost: 'Volio bih vidjeti drugačiji signal zrelosti, kada bi se industrija pomaknula od masovne proizvodnje sadržaja prema rješavanju stvarnih problema, primjerice u edukaciji, znanosti ili industriji. Kada AI zaista pomaže ljudima da rade efikasnije i kvalitetnije, tada ćemo moći reći da je umjetna inteligencija doista sazrela.'
Tko će prvi osjetiti udar?
Na pitanje o realnom tehnološkom napretku, Horvat odgovara da su stvarni pomaci i spekulacije neraskidivo povezani. 'Stvarni tehnološki napredak u generativnim modelima od studenog 2022. godine i pojave ChatGPT-ja neupitan je, ali je istodobno omogućio financijsku spekulaciju. Investitori trenutno kupuju i stvarnu vrijednost i obećanje. No čini se da je cijena koju plaćaju temeljena na narativu o revoluciji, a stvarna implementacija još je uvijek u fazi u kojoj stvara više problema nego što ih rješava', kaže profesor.
Pa tko će prvi osjetiti udar ako se preokrene tržišni ciklus? Naš sugovornik predviđa da će prvi na udaru biti startupovi koji žive od proizvodnje 'AI smeća' bez jasnog puta do profitabilnosti. 'Odmah nakon njih udar će osjetiti i etablirane kompanije koje su nekritički usvojile AI alate. Trošak 'AI uredskog otpada' već se mjeri u izgubljenim radnim satima i padu morala. Ako se pokaže da je AI samo skup alat za generiranje kaosa, doći će do masovnog otrežnjenja, isto kao u dot-com eri', pojašnjava profesor.
'Europa gradi AI tvornice, Hrvatska ostaje slijepo crijevo'
Kada je riječ o geopolitičkoj dimenziji, Horvat ističe da AI razvoj danas predvode privatne kompanije, a ne države, no resursi koji ga omogućuju postali su pitanje nacionalne sigurnosti.
'Dominantan pokretač AI ulaganja je profit, ali istodobno se s pravom postavlja pitanje o tehnološkoj suverenosti. Dostupnost specijaliziranog sklopovlja potrebnog za njihovo učenje smatra se strateškom nacionalnom prednošću', tumači Horvat.
No postoji i veći problem, barem za Hrvatsku: propuštene prilike da se uključi u AI projekte EU-a, zbog čega se u tom području našla na začelju.
Propuštene prilike za Hrvatsku
Europska komisija pokrenula je inicijativu 'AI tvornice' ('AI Factories'), mrežu superračunalnih centara namijenjenih treniranju, testiranju i validaciji velikih modela umjetne inteligencije, čime se resursi stavljaju na raspolaganje startupovima, malim i srednjim poduzećima te široj istraživačkoj zajednici. >>Pročitajte više OVDJE<<
'I tu dolazimo do vrlo poražavajućeg odgovora na pitanje gdje po pitanju AI-a stoji Hrvatska. Prema službenim planovima Europske komisije, za financiranje 19 takvih 'AI tvornica' u razdoblju 2025.-2026. Hrvatska ne samo da nije dobila takav centar, već je svrstana u skupinu zemalja, s Crnom Gorom i Albanijom, koje nemaju nikakvu predviđenu ulogu u ovoj ključnoj infrastrukturnoj inicijativi.
Taj nas podatak stavlja u izrazito nepovoljan strateški položaj. Dok nama susjedne države poput Slovenije dobivaju vlastitu AI tvornicu, a čak i države nečlanice poput Srbije i Sjeverne Makedonije stječu status pridruženih članova, Hrvatska ostaje infrastrukturno slijepo crijevo.
Bez pristupa snažnoj superračunalnoj infrastrukturi, naša akademska zajednica i naši startupovi bit će u potpunosti ovisni o skupim komercijalnim sustavima američkih tehnoloških divova, čime gubimo bilo kakvu razvojnu suverenost. Dok naši susjedi grade vlastite strateške kapacitete, mi smo, prema ovim podacima, u tom pogledu propustili osigurati svoju poziciju.
Superračunala u Hrvatskoj, npr. Supek i Bura, imaju daleko slabije performanse i nisu dovoljna za održavanje koraka u području industrijske primjene generativne umjetne inteligencije.'
Dakle Hrvatska je propustila sva EU-ova financiranja vezana uz AI i ostala - na začelju.