Ovih dana alžirske zračne snage postale su prvi korisnik nevidljivih lovaca pete generacije u Africi i arapskom svijetu, ali i globalno. Prema službenim navodima iz Alžira, isporuka najnovijih lovaca dio je šireg, ubrzanog programa modernizacije usmjerenog na uspostavljanje regionalne zračne nadmoći. Zasad je poznato da je ta država naručila 14 primjeraka aviona Su-57E, a bit će stacionirani u zračnoj bazi Um el Buagi.

Riječ je o višenamjenskom borbenom avionu sposobnom za presretanje, zračnu borbu, ali i kopnene i borbene napade. Njegove ključne značajke su prikrivenost, sposobnosti supermanevriranja i superkrstarenja, a ima i integriranu modernu avioniku te velik kapacitet korisnog tereta. Prema nekim ocjenama američkih vojnoobavještajnih krugova, Felon će biti sposoban nositi nuklearno oružje u obliku nadolazeće rakete slične Kinžalu, o čemu smo već pisali.

Predstojeći projektil je minijaturna hipersonična raketa, dizajnirana tako da stane u unutarnji odjeljak aviona kako bi se održale njegove stealth sposobnosti. Inače, Rusi taj projektil nazivaju mini Kinžal, a pored varijante s nuklearnom bojnom glavom, postoje derivati za precizne udare dugog dometa na ciljeve poput zračnih luka, zapovjednih središta i druge strateške infrastrukture.

Udar na američke nosače zrakoplova

Prvi prototip Su-57 poletio je 2010. godine, ali je program prošao kroz dugotrajan razvoj zbog brojnih strukturnih i tehničkih problema koji su se pojavili tijekom testiranja, a početni neuspjeh kulminirao je padom prvog aviona u proizvodnom nizu i to netom prije isporuke domaćem naručitelju. Očekuje se da Su-57 naslijedi lovce tipa MiG-29 i Su-27 u ruskom ratnom zrakoplovstvu, a Alžirci će njime zamijeniti supersonične presretače MiG-25.

Valja reći da je Alžir od Rusa kupio i višenamjenske lovce Su-35, isprva namijenjene Egiptu. Pored već postojećih modela Su-30MKA i MiG-29M/SMT, ova sjevernoafrička zemlja nabavlja jurišne avione Su-34ME, namijenjene zamjeni zastarjele flote Su-24. Prema procjenama, Alžir ima 601 aktivni zrakoplov, što ga svrstava među 20 najbolje opremljenih zračnih snaga u svijetu. Uz to, njegove zračne snage smatraju se jednim od najjačih i najnaprednijih u Africi i arapskom svijetu te su često rangirane kao druge na Crnom kontinentu, odmah iza Egipta.

Kakve su geopolitičke potrese izazvale navedene nabave, ponajviše govori reakcija Washingtona: američki State Department najavio je moguće sankcije Alžiru jer njegove poslove s Rusijom, vrijedne milijarde dolara, smatra prijetnjom regionalnoj stabilnosti i zapadnim interesima. Na strateško naoružavanje Alžiraca osobito je upozorio Robert Palladino, šef Ureda za bliskoistočne poslove State Departmenta, tvrdeći da bi SAD u slučaju nenametanja sankcija mogao dopustiti da osovina Moskva-Teheran-Peking zauzme Sredozemlje kao ključnu pomorsku poveznicu kojom zasad dominira NATO.

Stručnjaci poput Aminea Ajuba, konzultanta za rizike u Sjevernoj Africi i suradnika portala The Times of Israel, smatraju da je sporazum Rusije i Alžira o prodaji aviona Su-57 financijski spas za Moskvu, osmišljen za održavanje montažne linije u radu unatoč iscrpljivanju zbog rata u Ukrajini. Analitičar pak posebno ukazuje na to da se alžirski Su-57 oprema sustavom za elektroničko ratovanje L-265VE Hibini-U i hipersoničnim raketama, čime dobiva sposobnost napada na skupine nosača zrakoplova i ključnu europsku infrastrukturu na koju aktualna NATO-ova obrana na Mediteranu nema odgovora.

Iranska veza u Zapadnoj Sahari

Autor podsjeća da Rusija preko Alžira već godinama ima relativno sigurno utočište na Sredozemlju. O kakvim je vezama riječ, govori nedavno potonuće ruskog broda između Alžira i Španjolske. Premda je u tovarnom listu pisalo da prevozi građevinske dizalice, španjolska tajna služba otkrila je da su među teretom pronađena kućišta nuklearnih reaktora VM-4SG, namijenjena sjevernokorejskom programu balističkih raketa lansiranih s podmornica.

Također, Alžir već desetljećima dopušta ruskim flotama u sjeni da isključe transpondere i pronađu sigurnu luku u njegovim lukama kao što je Mers el-Kebir. Pružajući 'radarsku sjenu', zapravo je postao sudionik u globalnoj mreži krijumčarenja oružja koja povezuje Moskvu, Teheran i Pjongjang. Alžirske veze s potonjim dijelom tročlane osovine razotkrivene su nakon što se ispostavilo da Teheran pokušava u Maroku transformirati Front Polisario, pokret koji se bori za neovisnost Zapadne Sahare od te države, i to u sjevernoafričku varijantu hutista, što Alžir podržava.

Obavještajni dokumenti sugeriraju da su agenti Polisarija dobili iranske dronove, ali i obuku Iranske revolucionarne garde u kampovima u Siriji. Prema ocjenama Ajuba, poticanjem ovog separatističkog pokreta Alžir ne samo da uznemirava Maroko, već poziva vodećeg svjetskog državnog sponzora terorizma u NATO-ovo dvorište. Stoga ne čudi to da Washington namjerava proglasiti Polisario terorističkom organizacijom.

S druge strane, Alžir želi učvrstiti svoju ulogu kao glavnog vojnog aktera u sjevernoj Africi, naročito nakon što je 2025. godine osjetio izolaciju zbog UN-ovog priznanja marokanskog suvereniteta nad Zapadnom Saharom. U sklopu ove strategije zapravo koristi demonstraciju sile kao sredstvo odvraćanja, nastojeći izbjeći izravan rat, ali pripremajući se za najgore scenarije u kontekstu stalno napete situacije u državama Magreba i ostalih dijelova sjevera Afrike.