Uloga koju je odigralo izraelsko hakiranje iranskih uličnih kamera u likvidaciji vrhovnog vođe te zemlje pokazuje kako su nadzorne kamere i sustavi sve češće meta protivnika u ratnim uvjetima.

Stotine milijuna kamera postavljeno je diljem svijeta – iznad trgovina, u domovima i na ulicama – a mnoge su povezane s internetom i slabo zaštićene. Napredak u umjetnoj inteligenciji omogućio je vojskama i obavještajnim službama da analiziraju ogromne količine snimki i identificiraju mete, navodi AP.

Dana 28. veljače Izrael je, prema dostupnim podacima, pokazao kako se takvi sustavi mogu hakirati i iskoristiti protiv protivnika, kada je locirao iranskog vođu ajatolaha Alija Hameneija uz pomoć kamera iz samog Teherana – unatoč ranijim upozorenjima da su sustavi kompromitirani.

Hakiranje iranskih nadzornih kamera

Korištenje hakiranih kamera u operaciji opisali su za Associated Press obavještajni izvori upoznati s akcijom, uz uvjet anonimnosti.

Iran je u Teheranu instalirao desetke tisuća kamera, osobito nakon prosvjeda, uključujući i one početkom ove godine koji su završili nasilnim obračunom vlasti s prosvjednicima.

Da su kamere kompromitirane nije bila tajna – sustavi su više puta hakirani od 2021., a prošle godine i jedan iranski političar javno je upozorio na sigurnosni rizik.

Stručnjaci upozoravaju da infrastruktura nadzora, koju države koriste za kontrolu stanovništva, može postati njihova slabost.

‘Ironija je da sustavi koje autoritarne države grade kako bi učvrstile vlast mogu njihove vođe učiniti vidljivijima onima koji ih žele eliminirati’, rekao je Conor Healy iz organizacije IPVM.

Sigurnosni stručnjaci godinama upozoravaju na ranjivost kamera. Još 2019. jedan je inženjer pokazao da je moguće hakirati milijune uređaja, a broj nezaštićenih kamera i dalje raste.

Procjene govore o milijardama kamera diljem svijeta, od kojih su mnoge lako dostupne hakerima zbog slabih lozinki ili zastarjelih sustava.

Čak ni sustavi koji nisu povezani s internetom nisu potpuno sigurni, jer je dovoljna jedna kompromitirana osoba iznutra.

Hakiranje u ratu

U ratnim uvjetima ovakvi napadi više nisu teorija. Hamas je 2023. koristio hakirane kamere u napadu na Izrael, a Rusija je pokušavala preuzeti kamere u Ukrajini kako bi pratila ciljeve.

Napredak umjetne inteligencije omogućio je brzu analizu snimki i identifikaciju ljudi i objekata u stvarnom vremenu, što je prije zahtijevalo dugotrajan rad analitičara.

Iran je posljednjih godina više puta bio meta takvih napada. Tijekom ranijih incidenata procurile su snimke iz zatvora i tisuće kamera u Teheranu.

Prema navodima izvora, Izrael je godinama imao pristup prometnim kamerama u Teheranu, što je omogućilo praćenje kretanja ljudi, uključujući i članove iranskog vodstva. Algoritmi su, prema tim tvrdnjama, pomagali u analizi podataka poput ruta kretanja, adresa i sigurnosne pratnje.

Iako Izrael nije službeno komentirao ove navode, stručnjaci ističu da su kamere ključan izvor potvrde identiteta ciljeva prije napada. U međuvremenu, kibernetički napadi na kamere rastu i s iranske strane, osobito u Izraelu i zaljevskim državama, gdje se koriste za praćenje ciljeva i procjenu štete.

Procjenjuje se da je danas u svijetu instalirano više od milijardu kamera, a broj i dalje raste. Stručnjaci upozoravaju da su države tek nedavno postale svjesne da i obične prometne kamere mogu postati vojni alat.

Zbog toga su neke zemlje već zabranile snimanje i dijeljenje videozapisa napada, kako bi spriječile njihovu zlouporabu.

Unatoč pokušajima jačanja sigurnosti, stručnjaci ističu da je riječ o stalnoj utrci s hakerima.

‘To je kao igra udari-krticu – uvijek se pojavljuju nove ranjivosti’, zaključuju.