Ako bi kapacitet Zemlje za održavanje ljudskog života zbog bilo kojeg razloga naglo opao, mogli bismo svjedočiti drastičnom padu broja ljudi u razmjerno vrlo kratkom razdoblju
Kako globalna populacija raste, klimatske promjene, bolesti, ratovi, pritisak na resurse i druge krize prijete drastično smanjiti Zemljin kapacitet za maksimalan broj ljudi koji mogu održivo živjeti na našem planetu.
Novo istraživanje sugerira kako bismo, ako bi danas došlo do globalne katastrofe, mogli vidjeti brzi pad stanovništva tijekom sljedećih nekoliko desetljeća.
Rezultati, objavljeni u časopisu Chaos, Solitons & Fractals, pokazuju kako bi se - ako bi kapacitet Zemlje za održavanje ljudskog života pao na oko dvije milijarde ljudi - globalna populacija mogla smanjiti za 50 posto do 2064. godine.
Drugim riječima, u roku od oko 40 godina, čovječanstvo bi se moglo smanjiti s projicirane populacije od otprilike osam do 10 milijardi ljudi na četiri do pet milijardi.
Novi model za stari scenarij
Autori su do tog zaključka došli koristeći novi matematički model koji objedinjuje ključne režime globalnog rasta stanovništva tijekom proteklih 12 tisuća godina.
Naglasili su kako nije riječ o prognozi, već ilustrativnom matematičkom scenariju kojim žele pokazati koliko osjetljiva dinamika populacije može biti na nagle promjene u okolišu ili društvu.
Novi model korišten je za ponovno razmatranje scenarija sudnjeg dana, kojeg su predložili Heinz von Foerster i suradnici 1960. U tom radu izračunali su kako bi se globalna populacija približila beskonačnosti do 2026. ako nastavi rasti brzinom kojom je rasla posljednja dva tisućljeća.
To ne znači kako bi na planetu bio beskonačan broj ljudi, već bi se stopa rasta stanovništva kontinuirano ubrzavala, bez ograničenja.
Taj scenarij nije zaživio zbog pada stope nataliteta. No, temeljna matematika nekontroliranog rasta i dalje se može ponovno pojaviti pod određenim uvjetima.
Brzi pad i potencijalni kolaps
Studija modelira različite scenarije za budući rast stanovništva.
Iako izračuni pokazuju kako trenutni globalni trend neće dovesti do 'katastrofalne singularnosti' o kojoj su pisali von Foerster i njegovi kolege, oni također pokazuju kako bi velika ekološka kriza mogla dovesti do brzog pada stanovništva - i, potencijalno, kolapsa.
Izračuni također pokazuju kako se, prema zasebnom scenariju nekontroliranog rasta, globalni rast stanovništva ubrzava prema matematički neodrživoj singularnosti (točki u kojoj rast stanovništva prelazi održive granice) oko 2078.
Model je uspoređen s empirijskim podacima o stanovništvu u različitim povijesnim razdobljima.
Pritom je otkriveno kako uspješno reproducira i 'komprimirane eksponencijalne' faze rasta (poput procvata stanovništva nakon industrijalizacije) i sporiji režim 'rastegnutog eksponencijalnog' rasta koji se odvija od oko 1970.
Nije isključeno kako bi izvanredna katastrofa (poput nuklearne zime, velike pandemije ili ekstremnog klimatskog kolapsa) ili spoj više globalnih kriza mogli smanjiti Zemljin kapacitet nosivosti na dvije milijarde ljudi u relativno bliskoj budućnosti.
Ipak, to je malo vjerojatan najgori mogući scenarij, piše Gizmodo.