Nakon borbe koja je traja malo više od 180 minuta kroz dvije utakmice, Rijeka je ipak ispala u osmini finala Konferencijske lige. Poraz od 2-1 na Rujevici te remi u Strasbourgu značio je da u četvrtfinale prolazi ipak jedan od glavnih favorita natjecanja.

Međutim, kao i u prvoj utakmici, Rijeka je i u Strasbourgu pokazala da se s punim pravom mogla nadati prolasku u osam najboljih, te je u ovom dvomeču pružila jednu od najboljih europskih predstava nekog HNL kluba u novije doba u Europi.

Taktički savršena priprema

U Strasbourgu je Rijeka istrčala gotovo s istih 11 kao na Rujevici, no zbog kartona nije mogao zaigrati Ante Majstorović koji bi inače zasigurno zauzeo svoje mjesto pored Stjepana Radeljića. Nažalost po Rijeku, njena dva ponajbolja igrača, Samuele Vignato i Teo Barišić i dalje nisu bili spremni, iako je Victor Sanchez i bacio kocku u posljednjim minutama s Talijanom koji se tek oporavlja.

S druge strane, Strasbourg je zaigrao bez svoja početna dva beka, no kako se radi o momčadi čije dvije zamjene na toj poziciji koštaju kao 60% čitave momčadi Rijeke, jasno je da se to ipak nije osjetilo.

Kroz čitavo prvo poluvrijeme Rijeka je stajala fantastično na terenu. Prema očekivanjima, Sanchez se nije odlučio da kao na Rujevici od prve minute jurne u visoki presing.

Postavio je momčad u srednji ili niski blok koji je donekle prepustio loptu domaćima, ali u kojem su njegov igrači fantastično pratili linije dodavanja i pozicioniranje protivnika, te su iskakali na njih točno onda kada je trebalo.

Osporavani igrač je postao heroj

U toj konstrukciji je fenomenalan bio pomalo i osporavani Merveil Ndockyt kojem je ovo, s obzirom na renome protovnika, bila najbolja utakmica u dresu Rijeke.

Ndockyt nikada otkako je u Rijeci nije bio toliko siguran na lopti, toliko precizan sa svojim dodavanjima, progresivan u trku. No, ono s čime je najviše oduševio je duel igra, gdje je bio gotovo nesavladiv te borba za posjed.

Dva puta je na protivničkoj polovici oduzeo loptu domaćima, a još pet puta je to napravio veoma blizu centra igrališta. Svaki put kada bi to napravio, Rijeka je krenula u akciju koja bi izgledala opasno zbog čega je nevjerojatna šteta da je zbog ozljede morao napustiti teren u 62. minuti jer Strasbourg za njega nije imao lijeka.

Bilo je tu naravno još heroja. Toni Fruk je odigrao još jednu utakmicu za skaut službe europskih velikana. Pogodak, sedam udaraca, 75% osvojenih duela, 100% uspješnost driblinga, sve je to Fruka još jednom predstavilo kao najopasnijeg igrača, i to ovog puta ne samo Rijeke, nego na terenu.

Razlika u rotacijama

Stjepan Radeljić je riješio svaku opasnu situaciju koju je mogao u svojih 16 metara, Tiago Dantas je po tko zna koji put bio nepogrešiv pri dodavanju, Daniel Adu-Adjei je opet namučio stoperski par, Martin Zlomislić je obranio ono što je trebao, dok je Amer Gojak uletio u 16 metara kroz nekoliko igrača i dao loptu za gol Fruka što je bio njegov najjači napadački potez otkako je došao u Rijeku.

Nažalost po Rijeku, u utakmicama gdje jedna momčad vrijedi 260 milijuna eura više od druge, i gdje su odnosi favorita i autsajdera jasno postavljeni, potonjoj ekipi se ne smiju događati učestale greške na individualnoj razini, a upravo se to događalo Rijeci po izlasku Ndockyta.

Iako je nakon ovakve dvije utakmice možda i neumjesno isticati jednog igrača kao dežurnog krivca, činjenica je da se struktura Rijeke u potpunosti promijenila kada je Justas Lasickas zamijenio sjajnog Kongoanca.

Nažalost Lasickas ne samo da nije uspio niti približno replicirati njegov učinak, već je usporio tri kontranapada koje je Rijeka mogla imati, a uz to je bio i jedan od dvojice igrača pored kojih je Valentin Barco ušetao u 16 metara i neometano zabio nakon što mu je dodao Sebastian Nanasi.

Dok je Strasbourg imao tu privilegiju da im s klupe uđe igrač vrijedan 15 milijuna eura, koji je dobrano namučio Rijeku i u prvoj utakmici, Rijeka nije imala niti približan utjecaj od igrača s klupe. Dapače, određeni su igru i unazadili.

To definitivno nije krivica Victora Sancheza koji je morao okušati neke od opcija s klupe, a posebno ga treba i pohvaliti na hrabroj odluci da izvadi oba stopera i ubaci napadača i krilo. Koliko je Rijeka željela napasti nakon primljenog gola je zorno pokazala i jedna ofsajd zamka koju su izveli nakon slobodnog udarca Strasbourga.

Rijeka kao europska sila

U konačnici Rijeka je u zadnjim minutama sabila u 16 metara momčad koja u ligi zna raditi problem jednom PSG-u. Ništa od toga nije bilo na temelju sreće, slučajnosti ili pak loše igre Strasbourga. Francuska momčad je igrala jednako ozbiljno kao što igra svaki od svojih susreta u Ligue 1. A Rijeka je tome parirala.

Kada usporedimo kvalitetu HNL-a i francuske lige, još je fascinantnije da je neki hrvatski klub u dvije utakmice odradio sve što je trebao, bez većih grešaka. Da se još deset puta odigrao isti ovakav dvomeč, sigurno bi negdje i sreća nagradila Rijeku. Ili bi zabila ono što je propustila u prvoj utakmici.

Zbog toga svi igrači i čitav stožer Rijeke mogu biti ponosni. Protiv momčadi koja je bila prva u Konferencijskoj ligi su bili na rubu potencijalnog prolaza. Ne zato jer ih je protivnik podcijenio, ne zato jer su imali sreće, već na temelju izvedbi, taktičke spreme, voljnog momenta i želje. Takva Rijeka može biti ozbiljan europski klub svake sezone.