PSG-u je trebao poseban igrač koji bi ga postavio na put osvajanja toliko željenog trofeja Lige prvaka. Nakon razdoblja sumanutog skupljanja najvećih svjetskih zvijezda, klub se okrenuo slaganju momčadi koja će se nadopunjavati vještinama. Napoliju je također trebao poseban igrač koji bi mu donio titulu nakon 33 godine čekanja, jer od Diega Maradone niti jedan od njih nije uspio razgaliti grad pod Vezuvom.

Onda se pojavio čovjek koji je uspio u obje misije. Na prvu je logično pomisliti da taj igrač mora biti glamurozna zvijezda iz najatraktivnijih nogometnih zemalja, ali Hviča Kvarachelija nije takav. Prije svega, četiri je godine ovaj Gruzijac igrao za Dinamo Batumi, tada drugoplasirani klub gruzijske lige.

Hviča je imao neobičan put

Na Kvaradoni, kako će ga u Napoliju prozvati uslijed čarobnih igara, odmah se vidjelo da je elitni talent. Gledatelj nije trebao biti vrhunski stručnjak kako bi primijetio da je krilni napadač fenomenalan nogometaš: driblao je kako je htio i poigravao se suparnicima. Njegov problem, dakle, nikada nije bio talent. Problem je bio u svemu onome što elitni talent mora naučiti kontrolirati: temperament, odabir pravog trenutka, protesti, kartoni i povremena potreba da sve riješi sam. Često je mijenjao klubove, ali nigdje se nije uspio skrasiti i pronaći. Trebalo je vremena da Hviča sazrije, kao i da netko iz njega izvuče ono najbolje.

Nogometni skauti nisu bili naivni; mnogi su se htjeli kockati na Hviču. Tako ga je svojedobno skautirao i Hajduk, a sažetak Marija Brkljače jednako je aktualan i danas: 'Fizički prezentan, tehnički vrlo dobro obučen, izdržljiv, kreativan i hrabar. Ima dobar osjećaj za igru, konkretan je u situacijama jedan na jedan, agilan i s odličnom ravnotežom.'

Međutim njegov prijelaz na najjaču scenu se oduljio. Kada je bio u Rubinu, FIFA je omogućila stranim igračima u Rusiji da jednostrano suspendiraju ugovore do 30. lipnja 2022. godine i potpišu za drugi klub bez posljedica. Kvarachelija je iskoristio tu mogućnost i otišao kući, u Dinamo Batumi. Svi su znali da se ofenzivac u njemu neće zadržati, ali nitko nije bio brži i konkretniji od Napolija.

Gruzijčeve brojke govore za sebe

Luciano Spalletti u Napoliju je prvi pronašao pravu formulu, a Luis Enrique doveo ju je u PSG-u do savršenstva. Obojica trenera dala su mu slobodu unutar sustava. Znali su da igrač takvih kvaliteta naprosto mora imati kreativni ventil, a on je iskoristio maksimum tog povjerenja. Kvaradona je dodao ubojitost pred golom u svoj arsenal, postao je konkretniji i opasniji, a njegovi driblinzi i iznošenja lopte ostali su jednako važni. Uz sve to, nikada nije zapostavio svoje obrambene zadatke.

Kada je Hviča došao 'na svoje', rezultati su bili zapanjujući. Bio je prvi igrač s double-double učinkom u debitantskoj sezoni Serie A, a odmah je i podigao scudetto. Ove sezone postao je prvi igrač s golom ili asistencijom u sedam uzastopnih knockout utakmica Lige prvake, a u svojoj premijernoj pariškoj epizodi osvojio je 'ušati' trofej. Kada se uzme u obzir to u kakvoj je formi, a i njegovi kolege, mnogi s razlogom očekuju obranu ovog trofeja u Budimpešti.

Ono što je zaista impresivno kod njega činjenica je da je najbolji protiv najjačih, a to se vidi u Ligi prvaka. Prošle sezone asistirao je u polufinalu, a zabio u četvrtfinalu i finalu. Ove sezone demolirao je Chelsea u osmini finala s tri gola i asistencijom, a onda je i Liverpoolu 'poklonio' gol i asistenciju. Šlag na kraju došao je protiv 'ovog' Bayerna.

Bayernov veznjak Joshua Kimmich rekao je da je ovo po njemu jača momčad od one koja je osvojila trostruku krunu pod Hansijem Flickom. Mora se priznati, Kimmich ima puno pravo na to mišljenje jer je Bayern pod Vincentom Kompanyjem izgledao kao nemilosrdni stroj. O rekordima koje su srušili može se pisati unedogled, no svi koji su ga ove sezone gledali mogu se složiti da se radi o 'svemirskoj' momčadi. Onda je došao Hviča i u sad već kultnom dvomeču skupio 11 driblinga, 17 osvojenih duela, tri presijecanja, četiri ključna dodavanja, dva gola i asistenciju.

Atipičan nogometaš

Nisu samo brojke u pitanju. Hviča je izgledao apsolutno maestralno, a razina majstorstva koja je potrebna da Bayernovi braniči u gotovo svakom navratu izgledaju kao juniori je nevjerojatna. Teško je zamisliti da bi itko drugi izveo stvari koje je on radio protiv ponajbolje momčadi na svijetu: prodao je 'sombrero' između četvorice suparničkih igrača i bio nadomak postizanja pogotka sezone, a lakoća kojom je to radio je čudesna. Bayern nije izoliran slučaj, Kvarachelija to sada radi na redovitoj bazi.

Jednako je dobar s obje noge, okomit, igrački inteligentan, fenomenalan dribler i apsolutno neustrašiv, a sve do njegove eksplozije bilo je gotovo nezamislivo vidjeti gruzijskog napadača na najvećoj svjetskoj sceni. Osim toga, s imenom i imidžem koji više priliče MMA borcu, povučenosti izvan terena i ljepoti izražavanja na njemu, ovaj krilni napadač donosi nešto drukčije.

Hviča je crna ovca modernog nogometa. Oko njega nema blještavila ni glamura i, za razliku od brojnih zvijezda, zazire od kamere kad god može. Kao svog nogometnog idola izdvojio je Gutija, a na putu do europskog vrha kalio se u Gruziji i Rusiji. Međutim za njega nema razlike gdje god se nalazio. Hviča igra isti nogomet bez obzira je li na suprotnoj strani Ural iz Jekaterinburga ili monstruozni Bayern. I zato će ostati zapamćen.