Uoči pete godišnjice smrti legende hrvatske glazbe Krunoslava Kiće Slabinca, u Zagrebu je predstavljena njegova biografija 'Kad umjetnost dodirne dušu', koju je napisala njegova bivša supruga Dubravka Bouša. Na promociji su se okupili članovi obitelji, prijatelji i kolege glazbenici, prisjećajući se umjetnika koji je više od pola stoljeća živio za glazbu, pozornicu i emociju
U Zagrebu je, uoči pete godišnjice smrti Krunoslava Kiće Slabinca, predstavljena njegova opsežna biografija. Djelo pod naslovom 'Kad umjetnost dodirne dušu' napisala je njegova bivša supruga Dubravka Bouša, a na promociji su se okupili Kićini sinovi, unuk te brojni prijatelji i kolege iz glazbenog svijeta.
vezane vijesti
Na više od devetsto stranica Dubravka je pokušala dočarati život i stvaralaštvo čovjeka koji je, kako kaže, nosio posebnu energiju. 'Kad bi on ušao i u običnu prostoriju, odmah bi se osjetilo da je stigao netko poseban', prisjetila se autorica za InMagazin.
Ljubav i život s umjetnikom
Dubravka i Kićo bili su u braku dvanaest godina, a u knjizi je detaljno opisala i kako su se upoznali. 'Moja mama i brat poznavali su ga godinama prije mene. Ja sam tada radila kao stjuardesa i upravo sam se vratila iz Londona kad sam s bratom, koji je imao cerebralnu paralizu, otišla na humanitarni koncert koji je organizirala moja majka. Tamo je nastupao Kićo – i tako smo se upoznali', ispričala je Dubravka.
Nakon toga njihovi su se putevi sve više ispreplitali. 'Jednog dana mama i ja pekle smo ajvar, kad je došao Kićin prijatelj i rekao da to mora odobriti pravi Slavonac. Pozvao je Kiću i tako je on došao k nama u kuću', prisjetila se uz osmijeh.
Iako su dijelili snažnu emociju, njihov brak nije izdržao pritisak života s poznatim umjetnikom. 'S genijem je vrlo teško živjeti. Da je bio međunarodna zvijezda, imao bi cijeli tim ljudi oko sebe, a kod nas sam tu ulogu preuzela ja – uz dvoje male djece bilo je doista naporno', priznala je Dubravka.
Na pitanje što je presudilo njihovu braku, iskreno je odgovorila: 'Nije postojao poseban razlog. Jednostavno, oboje se nismo mogli dovoljno ostvariti, pa je bilo poštenije razići se.'
Iz njihova su braka rođeni sinovi Ivan i Pavle, koji danas s ponosom govore o ocu. 'Bio je brižan i dobar. Nikad nije rekao da mora ići raditi – uvijek je tražio i pronalazio vremena za nas', prisjetio se Ivan Slabinac.
Zbog pandemije koronavirusa, nakon njegove smrti 2020. godine nije održana komemoracija. No jučer mu je posthumno dodijeljeno najveće priznanje Hrvatske diskografske udruge – nagrada za najbolji slavonski album u povijesti, Ako zora ne svane.
