Golemi kompleks filmskih studija u Playa Visti, zapadnoj četvrti Los Angelesa, pamti svijetle trenutke Hollywooda.

James Cameron je ovdje snimao 'Titanik' i 'Avatar', ovdje su nastajali 'Transformeri', 'Iron Man' i 'Star Trek'. Martin Scorsese ih je koristio za snimanje 'Aviatara', biografije američkog industrijalca, filmaša, avijatičara i konstruktora zrakoplova Howarda Hughesa, a u jednom od najvećih studija četrdesetih je godina prošloga stoljeća ovaj ćudljivi milijarder gradio H4 Hercules, u to doba najveći zrakoplov na svijetu.
Taj hangar od 3.800 četvornih metara, u kojemu je nekada nastajao Hughesov zračni div, odnedavna je pretvoren u snimateljski velesajam, na kojemu šarena gomila neobičnih likova, okupljenih u mnogobrojnim odvojenim boksovima, svaki za sebe snimaju muzičke spotove, skečeve, plesne korake, humorističke serije, bilo što nekome od njih padne napamet. Nisu profesionalni režiseri poput Camerona, nisu zvijezde kalibra Leonarda di Caprija niti iza sebe imaju holivudsku producentsku mašinu, a snimaju samo u digitalnoj tehnici i isključivo za online videostranicu. Profesionalni su samo tehnički uvjeti rada, šminkeri i oprema za specijalne efekte, sve ostalo je po principu uradi sam kako najbolje znaš.

Oni su, naime, krema YouTube online talenata ili, kako ih zovu, 'stvaratelji sadržaja'. Svoje videouratke snimali su u spavaćim sobama, dvorištima, špajzama i garažama, a otkako je Google, od 2006. vlasnik YouTubea, prije nekoliko mjeseci zakupio taj prostor na 11 godina u srcu američke filmske industrije i dao im ga besplatno na korištenje, kreativni amateri mogu raditi u profesionalnim uvjetima. Štoviše, ovdje mogu dobiti i stručnu poduku, nešto kao tečaj kreativnog videopisanja. Tu je kreativna sloboda apsolutna, a jedini kriterij za korištenje prostora je gledanost uradaka na na YouTubeu. To najbolje dokazuje primjer njegovih stalnih korisnika, Freddieja Wonga i Matta Arnolda, 25-godišnjih momaka čiji su nastavci komične web serije 'Video Game Hige School' mjesečno posjećivani 850 milijuna puta.
'Da sam završio filmsku akademiju, ušao u holivudski studio i rekao da želim snimiti ovaj projekt, oni bi ga otkupili i kontrolirali svaki detalj. Naslušao sam se priča o filmašima koji su potratili cijelu karijeru pokušavajući kontrolirati vlastitu kreativnost. A mi je imamo od prvoga dana',  izjavljuje Freddie Wong u Financial Timesu.

Najpopularnija društvena mreža, sazdana na videouracima svojih korisnika, time počinje ulaziti u novu fazu, a spajanjem starog i novog medija Google najavljuje revoluciju u industriji zabave. Zašto? Ova američka multinacionalna korporacija, teška blizu 100 milijardi dolara, zasigurno nije slučajno utukla milijune na obnovu i modernizaciju jednog studija (to je tek početak, kažu) jer računa da će kvalitetnijom proizvodnjom sadržaja YouTube biti zlatna koka koja bi sljedećih šest godina mogla donositi 20 milijardi dolara godišnjega prihoda od reklama.

Kada je Google kupio YouTube godinu dana nakon njegova pokretanja 2005. za 1,76 milijardi dolara, skeptici su tvrdili da je novac bačen u bunar. Bila je to loše organizirana web stranica sa skromnih 30 do 40 milijuna posjeta mjesečno, popraćena kontroverzama oko autorskih prava i s tužbama na vratu zbog njihova kršenja. Danas je to najveća društvena mreža na internetu s milijardu mjesečnih posjeta i šest milijardi sati videa pregledanih svakoga mjeseca. Kompanija tvrdi da YouTube danas posjećuje svaki drugi korisnik interneta, a zahvaljujući bumu pametnih telefona, broj posjeta i dalje raste.

Uz brojne inovacije tijekom sedam godina, uloženo je 150 milijuna dolara u nove online kanale, a pokrenut je i program koji omogućava kreatorima videa da zarade na svom proizvodu, uključujući zaradu od reklama, što za neke poput Freddieja Wonga i Matta Arnolda znači da hobi mogu pretvoriti u profesiju i godišnju zaradu od 800.000 dolara.
Još prije koju godinu oglašivači su se klonili YouTubea, prigovarajući nepredvidljivost sadržaja i lošu kvalitetu, ali u zadnjih 12 mjeseci – piše Matthew Garrahan u Financial Timesu – na njemu su se počeli oglašavati čuveni brandovi poput Unilevera i Dodgea te danas njegov oglasni prostor koristi svih 100 najvećih američkih oglašivača.

Tu 'stratosfersku' eksploziju novoga trenda pokreće publika koju čelnici u YouTubeu zovu 'generacijom C', prema četiri pojma koji je definiraju, a u engleskom počinju tim slovom: connection (povezivanje), creation (stvaranje), community (društvenost), curation (stručnost). Ona sve manje gleda TV, sve više vremena provodi na društvenim mrežama, a YouTube je privlači zbog ideje da u svakom pojedincu čuči kreativac kojega sada svatko može dokazati u svojih pet minuta slave. Stari je mediji pozivaju na pasivno gledanje i slušanje, a novi joj nude da sama kreira i producira, pri čemu joj je dostupna sve jeftinija i sve moćnija profesionalna video i audiooprema po amaterskim cijenama. Iako se računa da je stara između 18 i 34 godine, generaciju C ne određuju godine nego 'stanje uma'. U svijetu pametnih telefona, tableta i PC-ja, C-ovci se stalno prebacuju s jednog na drugi aparat pa je Google došao do podatka da 67 posto korisnika prati YouTube na dva ili više uređaja.

Googleov primjer već su počele slijediti neke druge kompanije, stvarajući sve profesionalnije uvjete za vojsku amaterskih kreatora internetskog sadržaja. Magazin Time nedavno je YouTube nazvao 'video Wal-Martom', tj. američkim video Lidlom - masovno plus jeftino. Generacija C tako kreira demokratizirani sadržaj medija, a kompanija za istraživanje tržišta Nielsen Research Group, tvrdi da će upravo C-ovci znatno utjecati na 500 milijardi dolara, koliko ukupno iznosi godišnja potrošnja u SAD.