Vogue, najpoznatiji modni časopis na svijetu, ima novu modnu urednicu, a to je Chloe Malle, kći poznatih roditelja s impresivnom biografijom i diplomom Sveučilišta Brown
U modnom svijetu ponovno se događaju promjene, a ovaj put nisu vezane uz vrh modnih kuća. Američko izdanje Voguea ima novu urednicu, točnije glavnu urednicu za sadržaj Chloe Malle.
vezane vijesti
Chloe, čiji su roditelji glumica Candice Bergen i poznati redatelj Louis Malle, odrasla je između Los Angelesa i New Yorka, dva svijeta koja su oblikovala njezin senzibilitet prije nego što je na uglednom Sveučilištu Brown studirala književnost. Prve novinarske korake napravila je u The New York Observeru, a ubrzo se istaknula kao autorica tekstova za prestižne publikacije, među kojima su The Times, The New York Times, The Wall Street Journal, Architectural Digest i Town & Country.
O tome što to znači za ovaj ugledni časopis, ali i općenito modni svijet, secirala je za The New York Times poznata Vanessa Friedman, modna novinarka koja piše za ovaj ugledni časopis od 2014. godine.
Anna Wintour 'razvodnila' je osnovne postavke Voguea
Malle je preuzela kormilo časopisa ili, točnije, platforme za stvaranje sadržaja. Anna Wintour, bivša glavna urednica i još uvijek glavna urednica svih Vogueovih izdanja (i dalje je šefica Malle), voli ga nazivati biblijom modne industrije.
No je li to još uvijek tako? Što Vogue danas zapravo predstavlja?
Nekad davno, kada je Arthur Baldwin Turnure osnovao Vogue, a bilo je to 1892., on je trebao bilježiti ono što se opisivalo kao ceremonijalna strana života. Condé Montrose Nast, koji ga je kupio 1909., gradio je Vogue tako da postane ultimativni modni časopis te arbitar ukusa i elegancije. Urednice poput Edne Chase i Diane Vreeland preoblikovale su se u prave modne diktatorice, izdajući dekrete koje su svi slijedili – ili su barem tome težili, čak i ako je to uključivalo određeni esencijalni elitizam koji je po definiciji bio dio paketa.
Kada je Wintour preuzela Vogue 1988., izgradila je carstvo osvajajući sve više teritorija i djelujući kao šahovska majstorica s dizajnerima u pozadini, sve dok sama nije postala popkulturna karikatura. Dokumentarac 'September Issue' iz 2009., redatelja R.J.-a Cutlera, zabilježio je trenutak vrhunca njezina utjecaja za povijest, ali se ispostavilo da je taj film uhvatio i ono što se iz današnje perspektive čini kao kraj jedne ere.
Danas gotovo svatko može doći do nekog dizajnerskog komada, a dizajneri mogu izravno komunicirati sa svojom publikom, bez ovisnosti o modnim časopisima. Vogue, osim toga, nije najprogresivniji časopis – taj prostor zauzimaju indie magazini koji imaju slobodu istraživati granice vizualnog izražavanja – niti je najaktualniji.
PRIVLAČE PAŽNJU
Glamur vlada Venecijom: Pogledajte raskošne haljine s crvenog tepiha
Šireći doseg Voguea i čineći ga pristupačnijim, Wintour je razvodnila njegove osnovne postavke. U to vrijeme društvene mreže oduzele su mu ključni izvor moći: poziciju posrednika između onoga što se događa sljedeće (u modi, kulturi) i onih koji to konzumiraju.
'Sveden je na proslavljeni godišnjak, glamurozni fotoalbum onih koji su zgodni, bogati i dio istog društva. Mislim da ne oblikuje kulturu toliko koliko je potvrđuje pečatom odobravanja', rekao je Bryan Yambao, urednik časopisa Perfect (i bivši bloger poznat kao Bryanboy).
Promjena dinamike moći
Još uvijek je 'odraz svog vremena', smatra Kim Jones, bivši kreativni direktor Diora za mušku modu i Fendija za žensku. No jednako kao što je Vogue pod Wintour označio pomak od modela prema slavnim osobama i uspon celebrity influencera, sada svjedočimo promjeni ravnoteže moći: oni koji su se nekoć borili da uđu među njegove stranice – modne kuće i slavne osobe – više ne ovise o njemu, već je obratno.
To vrijedi za gotovo svaki modni časopis danas, ali Vogue je to najviše osjetio jer je najduže bio dominantan, praktički sinonim za 'modni časopis', postavši simbol njihova klizanja u masovnu kulturu.
Najbolji primjer za to upravo su naslovnice koje su uokvirile eru Wintour.
Njezina prva predstavljala je model Michaelu Bercu nasmijanu na ulici u haute couture jakni Christiana Lacroixa s velikim križem i - Guessovim trapericama. Bio je to prvi put da su traperice osvanule na naslovnici Voguea, što je izazvalo tektonski potres na sceni kao high-low izjava koja nije bila vezana ni za jedan određeni brend.
Naslovnica s Emmom Stone
Najnovija naslovnica prikazuje Emmu Stone, ambasadoricu Louis Vuittona, u jakni i trapericama – kao dio višestraničnog editorijala za koji je nosila isključivo Vuitton, a fotografirao ju je Jamie Hawkesworth, poznat po reklamnim kampanjama tog brenda.
Čak i u trenutku u kojem brendovi traže od magazina total look, iako su odjevni komadi dizajnirani baš za ovo snimanje (a ne za prodaju), činilo se kao da sve više dominira viđenje Vuittona, a ne Voguea. Cilj priče bio je pokazati bliskost Emme Stone i Vuittonova dizajnera Nicolasa Ghesquièrea, čime je dojam bio još više nalik propagandi.
Izazovi i nova prilika
Mnogi su zaključili da su 'Vogueove stranice danas na prodaju'. Tako su brojni reagirali kad se u lipnju Lauren Sánchez Bezos pojavila na digitalnom coveru u ekskluzivnoj priči o vjenčanju, a napisala ju je i uredila Chloe Malle. Premda su elitna vjenčanja obilježje Voguea, gotovo nikada nisu završavala na naslovnici, a Sánchez Bezos nije imala ni potrebnu celebrity ili modnu akreditaciju, kakva je obično bila nužna za to. No imala je profil kakav se traži za idealnog suvoditelja Met Gale, ultimativnog projekta Voguea.
To implicira da je autoritet zamijenjen za pristup.
'U tom smislu to je još uvijek zeitgeist na sjajnom papiru, ali zeitgeist je sam po sebi plići', kaže Yambao, dodajući: 'Vogue je jednostavno slijedio algoritam.' Stvorio je novi kalup, ali ga nije razbio.
Tu leži prilika za Malle.
Sada, kada Vogue nije više, kako ističe Julie Gilhart, 'jedina crkva u gradu', Malle može odlučiti što želi propovijedati.
