KAZALIŠNA KRITIKA

'Vječni malograđanin' u ZKM-u: Iznimno važna predstava o opasnosti od ljudi bez stava, ideoloških kameleona i kalkulatora

  • Autor: Nina Ožegović
  • Zadnja izmjena 15.10.2019 09:26
  • Objavljeno 11.10.2019 u 15:20
tportal

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: ZKM/Marko Ercegović

Politički aktualnom, a scenski vrlo atraktivnom i suvremeno postavljenom predstavom 'Vječni malograđanin' u režiji Grka Anestisa Azasa, koja je nastala prema motivima istoimenog romana kozmopolitskog pisca Ödöna von Horvátha, Zagrebačko kazalište mladih dalo je svoj teatarski doprinos vrućem pitanju Europe što je iznimno značajno u današnje vrijeme kad kojekakvi populistički i ultradesničarski pokreti pokušavaju ugroziti njezin opstanak.

Treba li kazalište promovirati društveno angažirane teme i opredjeljivati se za određene političke opcije pitanje je koje se godinama provlači kroz kazališnu zajednicu Hrvatske, a većina kazališta uglavnom se odlučuje za politiku 'nemiješanja' ili svoja gledišta izražava na gotovo neprimjetan način. Srećom, Zagrebačko kazalište mladih ne spada u tu kategoriju, a to je potvrdilo i najnovijom, komornom premijernom predstavom 'Vječni malograđanin' u režiji grčkog gosta Anestisa Azaza, koja je premijerno izvedena u četvrtak u ZKM-u. U toj predstavi se ZKM kao član Europskog ansambla izravno i nedvosmisleno, a opet kazališno inovativno i uzbudljivo, založio za očuvanje projekta Europe što je u današnje vrijeme, kad predgrađima europskih gradova sve više i sve češće haraju konzervativci, nacionalisti, populisti, ultradesničari, rasisti i politički demagozi iznimno važno i potrebno.

Predstava 'Vječni malograđanin' nastala je prema manje poznatom istoimenom romanu austrougarskog 'nezavičajnog' pisca Ödöna von Horvátha iz 1930. godine gdje taj kozmopolit i politički osviješten anticipator fašizma donosi priču o mladom bezveznjaku Alfonsu Kobleru, varalici i lijenčini, koji kreće vlakom za Barcelonu gdje se održava Svjetska izložba s ciljem da tamo pronađe bogatog mecenu, po mogućnosti ženu, koja će ga izdržavati. U tom burnom vremenu između dva svjetska klanja, kad se u svakidašnjem životu osjeća strava gospodarske krize, Kobler na svom putovanju Europom susreće predstavnike različitih radikalno desnih i lijevih ideologija - talijanske policajce, fašiste, naciste, idealiste, kapitaliste, doušnike i angažirane Europljane, a on sam iskazuje beskičmenjaštvo par exelance: kad je oportuno, izjašnjava se kao fašist, a kad mu odgovara postaje paneuropljanin. Kobler ima samo jedan cilj – obogatiti se i ništa ne raditi, a da ga postigne spreman je na kalkuliranje pod svaku cijenu. Zvuči poznato?

  • +7
  • +4

Vječni malograđanin

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: ZKM/Marko Ercegović

Grčki redatelj Anestis Azas i dramaturg i adaptator romana Armin Kerber donose na scenu priču Ödöna von Horvátha kao 'poliglotski i ritmičko-glazbeni road trip kroz Europu, koji čini osjetnima raznovrsna isprepletanja tadašnjice i današnjice'. On vrlo živopisno i slikovito, gotovo u polumraku (izvrsno korištenje svjetla Aleksandra Čavleka), uz pomoć kamere, videa (Lovro Mrđen), glazbenih elemenata (Alen i Nenad Sinkauz) i dojmljive scenografije Igora Pauške, te mikrofona, oživljuje na sceni atmosferu predfašističke Europe između dva rata. To postiže nizanjem kratkih i upečatljivih scena, kojima ilustrira likove, susrete i događaje, a među njim posebno nezaboravne su scene militantnog fašističkog stupanja, zatim energičnog i bučnog korištenja stolica, te pozivanje publike na zajedničko pjevanje Marseljeze. Kako predstava odmiče, raste napetost i dramatičnost. Primjerice, gledatelji se suočavaju s iznimno potresnom ispovijesti poljske glumice o mreži ilegalnih izvršitelja pobačaja u Poljskoj, a tu je i neslana crtica o Židovima, živopisna slika prostitucije (kostimografija Marta Žegura), no istodobno mogu uživati i u vizualno atraktivnim slikama poput suvremene 'skulpture', sazdane od stolica i stolova na Svjetskoj izložbi u Barceloni. Dakle, dojmljiv, suptilan, djelomično i satiričan kazališni prikaz uspona fašizma i komešanja različitih ideoloških skupina u tridesetim godinama prošlog stoljeća, ali opet dovoljno eksplicitan da se nametne usporedba s današnjom Europom i njenim nedovoljno aktivnim stavom prema širenju populističkih i neofašističkih ideja.

U predstavi uz Adriana Pezdirca glume mladi glumci iz Hrvatske – Tina Orlandini te Poljske i Njemačke (Jaśmina Polak, Jan Sobolewski, Tenzin Kolsch i Claudia Korneev) koji, premda dolaze iz različitih društvenih, ekonomskih i kulturnih sredina, donose radost i užitak glumačke igre i kazališnog zajedništva.

Inače, Anestis Azas je umjetnički voditelj Eksperimentalne scene u Grčkom nacionalnom kazalištu u Ateni, a osim što postavlja klasike i suvremene tekstove, bavi se i dokumentarnim teatrom. Tako je taj redatelj mlađe generacije postavio kazališne projekte o grčkim emigrantima u Njemačkoj, zatim o izbjeglicama u Egejskom moru, a posebno je aktualan bio 'Clean City', kritički portret Grčke iz perspektive imigrantica čistačica.

Jedna od najdojmljivijih scena predstave odnosi se na monolog Adriana Pezdirca u kojem taj mladi i iznimno talentirani glumac strasno i energično interpretira Europski manifest, napisan 1924. godine (autor Richard von Coudenhove-Kalergi). U tom manifestu iznesene su prije gotovo stotinu godina ideje o 'spajanju svih demokratskih država Europe u političko i gospodarsko udruženje', o 'Paneuropi kao jedinom spasu od prijeteće katastrofe'. U jednom trenutku Pezdirc grmi, izražavajući pitanjima krucijalnu europsku dilemu, koja je itekako aktualna i danas, kao da Europa u međuvremenu nije doživjela Dva svjetska rata, holokaust, gulage, slom socijalizma, pad Berlinskog zida, raspad Sovjetskog Saveza, Srebrenicu, (ili baš zato?), koja se svodi na alternativu: Rat ili mir, anarhija ili organizacija, utrka u naoružanju ili razoružavanje, konkurencija ili suradnja, slom ili savez. Njegovu aktualnost potvrđuje i manifest, odnosno dramatični apel tridesetero pisaca, intelektualaca i dobitnika Nobelove nagrade koji su se početkom godine obratili europskoj javnosti zalažući se za očuvanje osnovnih vrijednosti Europe. Taj manifest je sastavio francuski filozof Bernard-Henri Lévy i u njemu je pošao od teze da je ideja Europe u opasnosti, no kao što je poznato, naišao je na kritike, ili na ignorantsku šutnju, kao u Hrvatskoj. Uglavnom je ocijenjen od strane europskih konzervativaca kao 'katastrofičan', a s desnice su se mogli čuti i imperativi o pronalaženju izgubljene 'nacionalne duše' i 'izgubljenog identiteta' što je danas očito najvažnija vrijednost.

Adrian Pezdirc

Adrian Pezdirc

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: ZKM/Marko Ercegović

Predstava zapravo kazališnim jezikom i sredstvima upozorava na opasnosti koje prijete od tzv. suvremenih malograđana, dakle, pasivnih građana bez stava i političkog opredjeljenja, ideoloških kameleona i kalkulatora, koji su spremni zbog vlastite koristi zatvoriti oči i ne dići svoj glas protiv nepravde i zla. Također, upozorava na sličnosti između predfašističkog i postsocijalističkog razdoblja te na opasnosti kojima je u tom vremenu bila izložena ideja Europe, jednako kao što je izložena i danas. Zbog toga je projekt Europskog ansambla Olivera Frljića, njegovog umjetničkog voditelja, u kojem su se udružila tri kazališta - ZKM, Nowy Teatr iz Varšave i Schauspiel iz Stuttgarta, iznimno važan, značajan i aktualan, jer na kazališnu scenu donosi nekoliko bitnih pitanja: je li danas (stvaranjem nacionalnih država i Brexitom) ugrožen opstanak Europe, treba li Europa imati zajednički jezik, primjerice engleski (u predstavi se govori hrvatski, njemački, poljski, talijanski, engleski, a nazire se i ruski), te kako biti human i odgovorno riješiti problem ksenofobije i netrpeljivosti prema strancima i imigrantima, koja je bila vidljiva i u Horváthovo doba, kao što je izražena i danas.

Može se reći da predstava postavlja i pitanje o problemu (ne)razumijevanja među ljudima i narodima, dakle, vječna pitanja o dilemama i strahovima ljudi u prijelomnim vremenima, pokazujući time da se u proteklih stotinu godina od nastanka 'Vječnog malograđanina' malo toga promijenilo. Ipak, nadu ulijevaju skupine mladih i neopterećenih ljudi koji nisu zagušeni ideologijama i svjetonazorskim pitanjima poput sukoba ustaša i partizana, koji na dnevni red EU donose bitna pitanja – socijalna, zdravstvena, ekološka, obrazovna, kulturna.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!