Kazališna kritika: 'Ideš dalje!'

Pojednostavljena kritika svijeta slave

  • Autor: Igor Ružić
  • Zadnja izmjena 19.01.2012 12:07
  • Objavljeno 19.01.2012 u 11:09
Tportal

Tportal

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Komad austrijskog pisca Holgera Schobera 'Ideš dalje!' bavi se instant slavom kakva se stječe sudjelovanjem u televizijskim natjecanjima talenata i namijenjen je upravo populaciji koju je lako fascinirati, a još lakše razočarati. U ZKM-uz postavio ga je Rene Medvešek, redatelj još uvijek romantično uvjeren da se govorenjem i igranjem nešto može promijeniti

Za slavu je potrebno troje! Slijedom parafraze: oni koji silom žele uspjeti, oni koji pristaju na diktat slave i pripadajuće medijske manipulacije i oni, na koncu, koji na svemu tome zarađuju. Duboko između redaka, i to poručuje nova produkcija Zagrebačkog kazališta mladih, koja svoje reprize neće imati u kazalištu, nego u učionicama zagrebačkih osnovnih i srednjih škola.

Priča komada je donekle jednostavna, jer takva i mora biti s obzirom na to da u trajanje jednog školskog sata treba stati i lice i naličje svijeta brze slave kojim dirigiraju producenti televizijskih kuća, vjerojatno još gori od davno omrznutih takozvanih glazbenih menadžera. Dvije već pomalo izblijedjele zvijezde pjevačkog natjecanja odlaze u razred kako bi snimile dokumentarac o svojem nastupu i uz pomoć njega si ponovno podigli 'rejting'.

Uz niz razočaranja i katastrofa koje im se pritom dogode i niz međusobnih povjeravanja i provjeravanja, zaključuju da im je ipak najvažnije pjevati, pa makar i samo za svoj gušt i za publiku u učionici. Više sladak nego gorak završetak ne nudi neki veliki zaključak, ali polako i sigurno pokušava svojoj publici pokazati o čemu je riječ u glamuroznom svijetu malih ekrana.

Mara Bratoš

Mara Bratoš

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Ispod veselih tonova, a koriste se suvremeni šlageri koji lako ulaze u uho i još lakše izlaze iz njega, tematiku ove predstave može se čitati i nešto pozornije. Iako, paradoksalno, govori o tome koliko je lako slavu izgubiti, ona problematizira i sam koncept slave i sve one koji za njom žude. U ljudskoj je prirodi, možda, postati slavan, ali čini se, ipak, da je ovdje prije riječ o načinu da se jednostavno - zaradi lova.

Jer koja je razlika između igara na sreću i natjecanja talenata? Osim toga, i sama je riječ talent nekad označavala tek mjeru za težinu robe, mjerljivu te stoga i unovčivu. I koliko bi onih koji pobjeđuju na takvim natjecanjima mijenjalo svoju nesigurnu 'poznatost' za anonimnost uz dovoljno težak bankovni račun? Takvim se pitanjima ova predstava ne bavi, možda namjerno, jer ne želi previše zakomplicirati samu sebe, a možda i slučajno, jer ne želi uništiti nade svih budućih 'natjecatelja'.


Zato, a ne samo zbog nepostojeće scenografsko-kostimografske opremljenosti, ova predstava ipak jest light i kao takva je pogodnija za osnovnoškolsku publiku nego za njihove starije kolege. Ostajući samo na površini želje za slavom i uhvaćenosti u stupicu produkcijskog diktata svijeta zabave, ona govori o posljedicama, ali ne i o uzrocima. Pa Ona i On na kraju jesu pozitivci koji bi samo pjevali.

Mara Bratoš

Mara Bratoš

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Ili, ako treba, otvarali usta na playback. Pedagoška vrijednost takvog problematiziranja zato je također polovična, a nadilazi je želja da se dopadne i da zabavi, pa je i sama gluma tako usmjerena.

Iako su Barbara Prpić i Petar Leventić izvrsna podjela, jer njezina energija i njegova eksplozivna ekspresija jesu donekle i zanemareni u sveukupnosti ZKM-ova repertoara, na premijernoj izvedbi im je nedostajalo opuštenosti koju će možda dobiti u interakciji s ciljanom publikom, onom po učionicama. Tada će se vjerojatno otkriti i zašto su upravo njih dvoje svojedobno imali i najzapaženije uloge u jednom od prošlih projekata Renea Medvešeka, predstavi 'Vrata do...'.

Sveukupno, ipak, važno je da je i kazalište odlučilo progovoriti o onome što napada sa svih naslovnica, portala i, naravno, malih ekrana.

Nakon 'Ovo bi mogla biti moja ulica', koja je ipak nešto bolnije, točnije i razornije razotkrila svijet mladih, i ovom predstavom ZKM ponovno misli na populaciju koja više ne ide na predstave o miševima i mačkama, pa makar oni bili i naglavačke. Ta mu je publika, osim toga, i u nazivu, i samo o njemu ovisi ima li taj naziv smisla danas i hoće li ga imati za par godina.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi