Knjiga krvi Kim de l'Horizon, prevela Nataša Medved (OceanMore)

Knjiga krvi je razgranato, hrabro književno djelo koje pomiče granice autobiografskog pisma, rodne tematike i obiteljske kronike. Kim de l'Horizon ispisuje formalno smion roman: odbacivši linearno pripovijedanje i fragmentarno ga izgradivši kroz valove sjećanja, introspekciju i jezični eksperiment. Rezultat je djelo snažne unutarnje dinamike, gustog, senzualnog, karnalnog, često sirovog jezika. Roman govori o rodnom identitetu i tjelesnom iskustvu, o sramu, nasljeđu, siromaštvu, o klasnom usponu i obiteljskim tajnama te o potrebi da se progovori o onome o čemu je generacijama vladala šutnja. Odbijanje rodne binarnosti koje se manifestira u ovom djelu egzistencijalna je potreba – borba za pravo na vlastito tijelo i vlastiti jezik.

Kuća za pisanje Semezdin Mehmedinović (V.B.Z.)

Kratki roman Kuća za pisanje prati protagonista već nam dobro poznatog iz proza Semezdina Mehmedinovića, čineći i ovu knjigu kamenčićem uzbudljivog, još ni približno završenog, opsežnog mozaika koji tvori izniman, spletu istrgnutoga korijenja sličan pripovjedni svijet, čiji je glavni lik jedno vrijeme, koje se od nas udaljava. Taj lik je pisac raspet između iznevjerenog obećanja slobode koje čuči u američkom snu i povratka u rodni kraj koji se u međuvremenu sveo na vlastite puke tragove, pisac koji traži žilu poezije u sebi, ispisujući pritom stranice poput stihova ulančane, tople i žive proze. Zajedno sa svojom otuđenom kćeri, propitujući neprestano vlastiti složeni odnos, on podiže brvnaru u montažnom naselju na Istočnoj obali, i u nju – u proces jednako kao i ishod – polaže svoje nade. Suputnici i sugovornici pritom su mu knjige Patti Smith, Sama Sheparda i Johna Bergera, filmovi Davida Lyncha i svi vi – njegovi kontinentima rasuti čitatelji

Kraljević Marko oslobađa Imotski Ante Tomić (Hena com)

Moglo bi biti da je svako vrijeme isto: u svakom nas čeka neki rat, bivša vlast koja se dodvorava sadašnjoj, a strepi i oprezno čeka buduću, ne bi li joj se, dakako, opet dodvorila i postala njezinom perjanicom. Da, čovjek je kvarna roba, a nacija i religija u tome dosta "pomažu". Ante Tomić pisac je mentaliteta, jedan od najvještijih koje ovaj jezik ima, a najveća je snaga njegovih djela u "slabim" karakterima kojima pripovjedač udiše život, pokazujući raskoš njihove prevrtljivosti i moralne bijede. Istovremeno, nepouzdanost je jedna od najboljih osobina pripovijedanja. Zato je bratija iz Tomićevog Imotskog simpatična na onaj način na koji su to Grupa TNT ili Crni Guja. Kad se jednom bude pisala historija našeg doba, ne bi bilo loše napraviti konzultacije s Tomićevim antiherojskim likovima. (Ahmed Burić, književnik) Novi roman jednog od najpoznatijih domaćih satiričara satira je koja pogađa točno tamo gdje najviše boli. U priči o "oslobađanju" Imotskog, kroz galeriju nezaboravnih likova, ogoljuje mentalitete, mitove i naše dobro poznate slabosti — s razornim humorom koji nasmijava do suza, ali i razbija iluzije.

Periodni sustav Primo Levi, prevela Iva Grgić Maroević (Bodoni)

Ako je Periodni sustav biografija, onda to sigurno nije samo biografija Prima Levija, već i pokušaj pisanja biografije svih ljudi, pa i sveg živog svijeta na zemlji. Za Levija preci nisu samo pradjedovi, nego i simpatični atom ugljika koji je krenuo od stijene vapnenca, a završio u njegovu mozgu, otkuda upravlja njegovom rukom. "Bio sam zapravo romantik, pa me i u kemiji zanimao njen romantični aspekt, nadao sam se (…) doći u posjed ključa svemira, razumjeti krajnji razlog svega. Danas znam da krajnji razlog ne postoji, ili bar tako mislim…" pisao je Levi 1984. prijatelju Tulliju Reggeu, fizičaru. Riječ je, dakle, o stvarima u kozmosu. No ono alkemijsko u pisanju Prima Levija ovom kemijskom nudi i opreku: kozmos u stvarima. Periodni sustav govori nam i o pomirenju homo poeticusa i homo sapiensa, koje združuje zajednička žudnja za nalaženjem reda u kaosu. Oni to čine na dva prividno različita, ali zapravo bliska načina. Svako poglavlje knjige pred homo sapiensa postavlja jedan, uvijek vrlo konkretan problem; do rješenja se, međutim, dolazi tek poznavanjem duše toga kemijskog elementa, njegovih strasti i slabosti, sposobnošću intuitivnog predviđanja njegova ponašanja. Osim toga, pravo razumijevanje danog događaja nastupa poslije, zapravo tek u činu pisanja.

Gromka grmljavina i pčela zuj Riku Onda, prevela Selma Muftić Pustički (Vuković&Runjić)

Nadomak Tokija održava se pijanističko natjecanje za mlade talente. Čudo od djeteta Aya vraća se koncertnom podiju nakon majčine smrti. Tu je i pijanist jedinstvene karizme i Ayin drug iz djetinjstva, Masaru. Umjesto rivalstva, njihov susret iznova ras­plamsava strast prema glazbi koju su zajedno osjetili kao djeca. Pijanistički poziv je okrutan jer zahtijeva apsolutno odricanje, a na vrhu ima mjesta tek za probrane . Je li sve u vrhunskoj tehnici ili urod̄ena muzikalnost može prevagnuti? Jer što je genij ako ne ono što ima Jin, sin pčelara bez formalnoga obrazovanja i vlastita glasovira, ali u posjedu zadivljujuće glazbene intuicije. Tko će odnijeti titulu što otključava vrata slave? Roman Gromka grmljavina i pčela zuj japanske spisateljice Riku Onda u Japanu se prodao u nakladi od milijun primjeraka te osvojio nagrade Naoki i Nagradu japanskih knjižara – i tako postao prvi roman koji je osvojio obje – a ubrzo je prema njemu snimljen i uspješan film.