Ugao Zvonimire i Bauerove ulice sjedište je zagrebačkog Kolekcionarta, galerije i kulturnog fenomena koji su u niti dvije godine na noge podigla četvorica prijatelja iz djetinjstva – Filip Mojzeš, Bartol Fabijanić, Toma Trbuljak i Nik Kolveshi Radlović. Njihova je misija javnosti predstaviti cvijet naše mlade likovne scene, pomoći joj da naraste i pridonijeti materijalnoj sigurnosti umjetnika.

Nakon što su se u kratkom roku etablirali u Hrvatskoj, njihova priča prošlog je tjedna dobila međunarodni nastavak: u kombiju natrpanom slikama, s ograničenim budžetom ali velikim ambicijama, trojica od četvorice osnivača krenula su prema Beču na viennacontemporary – najveći sajam suvremene umjetnosti u Srednjoj Europi.

Vrata prema Srednjoj Europi

Sajam već godinama funkcionira kao ključna platforma za promociju regionalne umjetničke scene. Održava se krajem ljeta i tradicionalno okuplja galerije iz zemalja poput Austrije, Slovenije, Mađarske, Češke, Slovačke, Poljske, Rumunjske i Bugarske, pozicionirajući se kao most između zapadnoeuropskog i istočnoeuropskog tržišta umjetnina.

"Ipak je fokusiran na Srednju i Istočnu Europu. Povijesno oni vole uvijek imati pokroviteljsku ulogu i podržavati širu regiju", objašnjava Kolveshi Radlović dok šetamo sajmenim prostorom. Upravo ta geografska i kulturna bliskost čini viennacontemporary prirodnim prvim korakom za hrvatske galerije koje žele međunarodno predstavljanje.

Sajam je strukturiran u nekoliko sekcija – od glavne zone rezervirane za etablirane galerije, do Emerging sekcije namijenjene onima koji tek ulaze na međunarodnu scenu, te kuriranih dijelova u kojima dvije galerije dijele izložbeni prostor. Za nove aktere poput Kolekcionarta, Emerging sekcija predstavlja priliku za ulazak u svijet međunarodnog tržišta uz nešto nižu kotizaciju. Ona ipak iznosi četiri tisuće eura – što je ozbiljna investicija za galerije koje djeluju u hrvatskim okvirima.

Prvi međunarodni korak

"Sve skupa nam je baš veliki learning, i to nam je to bio glavni motiv", objašnjava Kolveshi Radlović. Za Kolekcionart ovaj izlazak na sajam nije tek putovanje, nego i konkretizacija plana zacrtanog još na samom početku. "Krajnji je cilj započeti i međunarodno predstavljanje naših umjetnika – za što su inicijalni razgovori krenuli", rekli su nam u zajedničkom intervjuu početkom godine.

Ove godine viennacontemporary ugošćuje dvije hrvatske galerije – dvostruko više nego prije dvije godine, kada je sudjelovala samo splitsko-zagrebačka Galerija Manuš. "U tom trenutku prisutne su bile tri galerije iz Srbije. Ispalo je da hrvatska scena nema mnogo toga za ponuditi, a zapravo je stvar u tome da se na ovakva, financijski zahtjevna predstavljanja, odlučuju rijetki galerijski entuzijasti", prisjeća se Kolveshi Radlović.

Kustoski pristup između tradicije i suvremenosti

Galerija je prvotno planirala predstaviti četvero umjetnika, no organizatori su predložili sužavanje fokusa na dvoje, kako bi kustoski kocept bio jasniji. Tako je konačni izbor pao na kontrastni par: otkačenog Bartola Galovića (2000.), najmlađeg umjetnika čiji je rad ušao u zbirku Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i tradicionalno orijentiranu Mihaelu Rašica (1997.). Oboje su osobno sudjelovali na sajmu.

"Htjeli smo stvoriti kontrast između umjetnika, svojevrsni dijalog", objašnjava Fabijanić. "Taj pristup odražava širu filozofiju Kolekcionarta – otvorenost za suradnju s umjetnicima različitih stilskih fokusa, ali bez kompromisa u kvaliteti."

Ekonomska realnost mladih galerista

Kotizacija za Emerging galerije na sajmu iznosi već spomenutih četiri tisuće eura, uz dodatne troškove transporta, smještaja i logistike. "Da prodamo tri naša najskuplja kapitalca, ne bismo pokrili svoje troškove", iskren je Kolveshi Radlović. "Znali smo da je nastup investicija u smislu da nećemo vjerojatno ni pokriti troškove, ali sudjelovanje na sajmovima nužan je korak za stvaranje nove publike i dugoročnu afirmaciju umjetnika i galerije."

Za razliku od etabliranih galerija koje angažiraju profesionalne prijevoznike i odsjedaju u hotelima, Kolekcionart je u Beč stigao kombijem iz Zagreba. "To je neka druga priča, ali možda su i svi to prošli u počecima."

Kulise sajma: od kombija do veleposlanstva

Praktična strana njihovog dolaska otkriva mnogo o realnosti mladih galerija. "Beč smo odabrali jer je relativno blizu. Ono, možemo sjesti u kombi, ubaciti sve slike, za pet sati smo tamo. Još ako nađemo nekog frenda kod kojeg možemo spavati...", objašnjava Kolveshi Radlović logistiku daleko od glamura velikih galerija.

Takva improvizacija izazvala je i zanimanje službenika. "Ljudi iz našeg veleposlanstva pitali su što radimo ovdje. Bili su iznenađeni činjenicom da smo sve napravili samoinicijativno", priča Fabijanić. Ta reakcija govori koliko je neočekivano da nova hrvatska galerija sama, bez institucionalne podrške, odluči nastupiti na međunarodnom sajmu. "Tako da na to možemo biti ponosni" dodaje.

Sajam je prije svega prilika – spontano se rađaju nova poznanstva. "Bugari koji organiziraju sajam umjetnina u Sofiji pozvali su nas da dođemo kod njih, jer im se čini da je bugarska publika bliska hrvatskoj, a Emerging galerija iz Milana predložila zajedničku izložbu našeg i njihovog umjetnika", opisuje Fabijanić kako se, mimo službenih kanala, stvaraju regionalne mreže suradnje.

Sistemski izazovi

Razgovor otkriva i dublji problem hrvatske umjetničke scene. "Ako nema privatnih galerija, onda nema tržišta, a onda umjetnici žive od par tisuća eura koje dobiju na natječaju za neku produkciju ili rezidenciju. Ono što bi trebala biti usputna pomoć postaje glavni preduvjet za njihovo djelovanje", ističe Kolveshi Radlović.

Kao suprotan primjer navode Sloveniju, gdje država subvencionira odlaske odabranih galerija na sajmove. Time ne samo da podržava rad galerista, nego i sustavno promovira slovensku suvremenu scenu na međunarodnim tržištima. "Oni u principu dođu tu na sajmove bez financijskog pritiska. Osnovni trošak je pokriven."

Kao odgovor na slične izazove u Hrvatskoj, u Zagrebu se upravo pokreće udruga galerista. "Potrebno je formirati nekakvu organizaciju koja bi zastupala sve privatne galeriste i koja bi putem natječaja osigurala otvaranje linije za subvencioniranje odlazaka na sajmove od strane Ministarstva kulture."

Umrežavanje i budućnost

Sajam je ponudio priliku za umrežavanje koju je Kolekcionart maksimalno iskoristio – uspostavili su kontakte s galerijama iz Milana, Beča i Ljubljane. "Jedan od glavnih benefita sajma upravo je to da se stvore odnosi s drugim galerijama", pojašnjavaju. "Za sajmove je u principu važno da se krene izlagati, trebaš doći dva ili tri puta", kaže Kolveshi Radlović i dodaje: "Zato smo mi relativno brzo, već nakon dvije godine, odlučili: idemo na sajam, kud puklo da puklo!"

Njihova prisutnost na viennacontemporary više je od pukog predstavljanja dvaju umjetnika – to je investicija u budućnost hrvatske suvremene umjetnosti na međunarodnoj sceni. Kolekcionart pokazuje da je moguće premostiti jaz između lokalnog konteksta i globalnog tržišta.

"Na kraju dana, to je zapravo najbolja promocija Hrvatske", zaključuje Kolveshi Radlović. "Da galerije odlaze na strane sajmove, da se vidi naša prisutnost, da stranoj publici pokažemo što se kod nas događa – i da se generira nova vrijednost koju na domaćem tržištu nije moguće stvoriti." Dok Zagreb čeka povratak kombija s prvim međunarodnim iskustvom, Kolekcionart već skicira sljedeće korake.