'Zar zbilja on piše ovo?' jedno je od češćih pitanja ovog tjedna, svaki put kad bi se u javnom prostoru pojavila kakva objava s potpisom ministra gospodarstva Ante Šušnjara. Čovjek se u kratkom roku pretvorio u zvijezdu twiplomacyja, odnosno 'Twitter diplomacije', i to u globalnim okvirima
Pritom treba uzeti u obzir to da se radi o temama, okolnostima i interesima koje barem naizgled slabašna politička pleća Ante Šušnjara teoretski ne bi trebala moći i znati podnositi: kad je preuzimao dužnost, osnovano se sumnjalo ima li kapacitet za upravljanje nevelikim, u svjetskim razmjerima beznačajnim hrvatskim gospodarstvom, a dodatna otežavajuća okolnost jest da za svoju funkciju, autoritet i utjecaj ima zahvaliti Domovinskom pokretu.
Odnosno političkim velikanima poput, recimo, Josipa Dabre.
No Šušnjar u svemu tome ne samo da opstaje, nego i sasvim solidno pliva, barem ako ćemo suditi po njegovoj ovotjednoj javnoj prepisci s nabrušenim i poprilično nediplomatski artikuliranim Mađarima i Slovacima oko (još uvijek nesuđenog) transporta ruske nafte za te dvije zemlje preko Hrvatske i njenog Janafa.
Kada je nakon pune četiri godine rata presušio naftovod kojim su se opskrbljivale energentima iz prijateljske Rusije preko ne baš prijateljske Ukrajine – pri čemu je zapravo nevažno je li prekid nastupio zbog ruskih napada, ukrajinskih kontranapada ili političke sabotaže uoči mađarskih izbora na kojima se ozbiljno klima položaj Viktora Orbana – dvije zemlje okrenule su se jugu, dotad 'ratnoprofiterskoj' Hrvatskoj i njenom 'nepouzdanom' naftovodu 'nedovoljnog kapaciteta'.
Koji je, eto, sada mirakulozno ozdravio.
Zablistao na PR sceni
Na Šušnjarovu službenom profilu na mreži X u tom trenutku krenuli su se nizati odgovori 'dragim kolegama' iz Mađarske i Slovačke, kojima je bez likovanja – ali s vrlo odmjerenim narativom 'jesmo li vam govorili?' – održao lekciju o politici i geopolitici, bogme i o vjerodostojnosti, a bocnuo je čak i Europsku komisiju koja dvjema zemljama sasvim bezrazložno ide niz dlaku, evo već četvrtu godinu.
Na primjedbu da Hrvatska 'politizira i ideologizira energetsku sigurnost' odgovoreno je činjenicama. Na promjenu stava dviju država oko pouzdanosti Janafa uzvratio je efektnom frazom da se 'preko noći infrastruktura ne mijenja, ali narativi ponekad mijenjaju'. Na kuknjavu da će im gorivo poskupjeti doletjela je tablica koja dokazuje da, premda nabavljaju 30 posto jeftiniju rusku naftu, njihovi građani plaćaju više cijene benzina nego u Hrvatskoj i drugim susjednim zemljama.
A sve je to sa Šušnjarova profila začinjeno vrlo inteligentnim citiranjem legendarne televizijske serije 'Da, ministre' –da nikad ne treba vjerovati ničemu dok to nije službeno demantirano i da je puno skuplje kupovati jeftino – što je osim velikog dijela europske političke i stručne javnosti na reakciju nagnalo i slavnog britanskog komičara Johna Cleesea.
Ministar čiji je javni imidž dosad bio obilježen savjetom da oni kojima su pekare postale preskupe uvijek mogu kod kuće ispeći 'pedeset kiflica za sedam eura' – a bogme i porukom da 'nedjelja služi tomu da se svetkuje dan Gospodnji', kada je na tapet došla najava njegovog vlastitog ministarstva da će malim obrtnicima ipak biti dopušteno raditi nedjeljom – zablistao je na PR sceni. Premda se on osobno dakako ne bavi spomenutim objavama na X-u, što je odgovor na pitanje postavljeno na početku ovog teksta, sasvim je jasno da drži kontrolu nad vlastitom komunikacijom jer, za promjenu, i sadržajno i stilski ubojito pogađa metu.
A ona dodatno odskače uzmemo li u obzir okolnosti: od toga da je vlada Andreja Plenkovića po općem sudu godinama imala previše asertivan stav prema Mađarskoj kada je riječ o energetskim trvenjima i njihovom gotovo otvorenom pokušaju da udave Inu, a Hrvatsku energetski potpuno koloniziraju, pa do Šušnjarova vlastitog okruženja u Domovinskom pokretu kao 'suverenističkoj opciji' koja godinama nije ni zucnula o atacima na hrvatski suverenitet.
Zašto je Domovinski pokret šutio?
Oni su se pak kretali od simboličnog, ali znakovitog propagiranja obilježja 'Velike Mađarske' s najviših funkcija u tamošnjoj državi do pokušaja ekonomskog podjarmljivanja, posebno u granicama zamišljene, odnosno nikad prežaljene Ugarske (hint: Nogometni klub Osijek). Zašto je Domovinski pokret cijelo vrijeme šutio o tome, objasnit će valjda sami, premda su politički komentatori još u doba osnivanja te stranke – a posebno do njenog zvučnog raspada neposredno nakon izbora – špekulirali da ona nije imuna na utjecaj upravo mađarskog, a preko njega možda čak i ruskog kapitala.
No to sada ostaje iza nas: Šušnjar je u jednom tjednu promijenio kompletnu paradigmu i na vlastitom koljenu slomio brojne predrasude, pa i prakse. Da parafraziramo DP-ovog nesretnika koji iz perspektive ministra gospodarstva vjerojatno izgleda kao plaćeni provokator i diverzant, poslan da bi rasturio sjajno postavljenu geopolitičku i energetsku šahovsku partiju:
'Šušnjar će na svome X-u pisati ono što mu se piše.'