Thompson nije stvorio Tomaševića, ali sasvim sigurno bi ga mogao održati na vlasti, pa mu možda u nekom ludom razvoju događaja osigurati i ulogu stvarnog izazivača Andreju Plenkoviću na idućim izborima - kao što je Tomašević, a u to također nema sumnje, pjevaču koji godinama i desetljećima uživa naklonost i potporu svih razina vlasti, odnosno utjelovljuje i katkad usmjerava dominantni ideološki narativ kompletnog društva, dao municiju za još koju godinu boravka na vrhu estradne gomile.

Jer bez barem dojma da je 'progonjena zvijer', bez onih koji ga (navodno) zlostavljaju i tako zatiru i zabranjuju hrvatstvo koje baš on utjelovljuje, bio bi tek solidan glazbenik s režimskim pedigreom - a na taj način Thompson se ne izdvaja i ne može ni funkcionirati, a zapravo niti opstati.

Ako nije cicija, mogao bi i on platiti misu za zdravlje zagrebačkog gradonačelnika.

Zabrana nema… pa ipak ima

Tomislav Tomašević dozvolio je Thompsonu koncert u glavnom gradu - ne samo jedan, onaj povijesni na Hipodromu, nego još jedan neposredno nakon Božića - a onda se navodno prisjetio da bi ovaj mogao izvesti svoje 'Čavoglave' kao što ih izvodi trideset i kusur godina. Pa je organizirao Gradsku skupštinu Zagreba kako bi njegova 'narodna vlast' provela 'narodnu volju', barem kako on to zamišlja. Tomaševićevim riječima:

'Zakonodavna, sudska i izvršna vlast nisu odradile svoj posao. Kada sam ih kritizirao, rekli su: 'To je vaš problem jer ste dozvolili koncert'. Onda više koncerta u Zagrebu neće biti.'

Rekao je to čovjek koji je, ponavljamo, dozvolio i prvi Thompsonov koncert - jer je valjda procijenio da njegovoj ciljanoj publici nikakva, pa ni ovakva zabrana ne bi dobro legla neposredno pred lokalne izbore na kojima je jurišao na novi mandat - a onda za svaki slučaj, da se utvrdi gradivo, još jedan u Areni.

HDZ se izuzeo u ime stabilnosti

Ništa se značajno nije promijenilo od trenutka okupljanja pola milijuna ljudi na Hipodromu do danas, a nikakvi izbori nisu na vidiku još najmanje tri godine, pogotovo otkako je Andrej Plenković jasno dao do znanja da ne namjerava ustupiti HDZ-ovu stranačku infrastrukturu za pokušaj organiziranja rušenja zagrebačke vlasti institucionalnim putem, unaprijed osuđen na propast zbog krutih pravila referenduma postavljenih upravo kako bi se čuvala leđa HDZ-ovim gradonačelnicima i načelnicima diljem zemlje.

Ako znamo išta o Plenkoviću i njegovim afinitetima, znamo da je 'stabilnost' mantra s kojom liježe i ustaje se.

Nije se u proteklih šest mjeseci promijenio društveni poredak u Hrvatskoj, nije došlo do provale radikalizma ili nacifikacije cijele nacije - suprotno začudnoj tvrdnji nekih aktera da to može učiniti jedna pjesma koja se izvodi otkako se nacija formirala u punom smislu te riječi - a nije došlo ni do porasta nasilja i ksenofobije, rasno ili nacionalno uvjetovanih incidenata, zapravo ničega vrijednog spomena u ovom kontekstu.

Pa čak ni do provale 'lijevog' 'jugoslavenskog' ili 'antihrvatskog' sentimenta, kako se s dijela desnice često proglašava svaki disonantan ton ili slabašna kritika s ljevice i iz dijela medija.

Politički ples

Za političku mobilizaciju ključno nije doprijeti do birača s pozitivnim porukama, nego pravilno adresirati njihove strahove od drugoga, od opasnosti koja navire i prijeti ukoliko se 'zdrave snage' - u našem domaćem slučaju 'antifašisti' ili 'domoljubi', svejedno - iz višeg cilja ne ujedine u zajednički front i ne odsjeku glavu 'crnoj' ili 'crvenoj' aždaji. Samo u tom kontekstu može se i treba promatrati Tomaševićev pokušaj preuzimanja posla 'zakonodavne, izvršne i sudske vlasti': zabranom 'Čavoglava', kad već nitko drugi neće, on će stati na branik antifašizma, civiliziranosti i 'ispravnog načina tumačenja domoljublja'.

I upravo to, politički ples kojega je gradonačelnik Zagreba teatralno započeo s trenutno najkomercijalnijim glazbenikom u Hrvatskoj i puno šire, jedina je bitna promjena koja je nastupila od srpanjskog Thompsonovog hipodromskog ukazanja. Tko će ako neće on?

Neće valjda Siniša Hajdaš Dončić, predsjednik SDP-a koji se u rekordno kratkom roku politički potrošio i sada se na površini pokušava održati beznadnim potezima poput pokazivanja tetovaža na golim ramenima ili zazivanja ćaće Zorana Milanovića kojemu očito čuva mjesto, blaženo nesvjestan da time u ambis gura i sebe, i SDP.

Zapravo, svih osim samog Milanovića koji će se uvijek snaći: ako za mu tri godine ne bude raspoloživ SDP, i sebe i svoju retoriku bez problema prilagodit će kakvoj novoj verziji HČSP-a, Ljutih Domoljuba, čega već.

Tomašević stvara podlogu za nastup na izborima

Kad se sve zbroji i oduzme, sasvim je jasno da je zabranom Thompsona Tomislav Tomašević počeo stvarati temelje svog nastupa na parlamentarnim izborima na kojima očito ima ambiciju stati na čelo oporbe, a za to će mu najbolje biti igrati na kartu 'mi ili oni', najjednostavniju i debelo provjerenu u praksi, a usput progutati ostatke ostataka SDP-a.

Nema puno toga drugog u rukavu jer su rezultati upravljanja Zagrebom zasad vrlo mršavi ili barem još uvijek slabo vidljivi, a i pozlata poštenja njegove stranke načeta je s nekoliko afera - prije svega jednom koja se igrom slučaja odvila na vrlo simboličnom poligonu.

'Tomaševićev Hipodrom' krajnje je neugodan, a za društvo - bogme i njega samoga - svakako opasniji od 'Thompsonovog Hipodroma'.

Druga strana u ovoj priči također zbraja i oduzima, za nju je bilanca dosta povoljnija - za jedan koncert manje dobilo se protivnika idealnog u svim dimenzijama.

I dugoročnu poziciju režimskog buntovnika.