Njegov potez doduše ima više paradnu nego stvarnu svrhu – referendum koji će Tomislav Šuta raspisati bit će 'savjetodavnog karaktera' i samim time neobvezujući – no poslužit će da bi on osobno sa sebe skinuo odgovornost za potez koji možda jest težak, ali je evidentno neizbježan.

Prije dva tjedna na istom ovom mjestu pisali smo o tome da su stadionu Poljud u ovom obliku dani odbrojeni te da se samo čeka netko sa zrncem društvene i političke odgovornosti da to naglas izgovori.

No Šuta očito nije taj.

On je, istina, na ovotjednom službenom predstavljanju studije, koja je punih šest mjeseci razmatrala splitsku stadionsku tematiku i dovela do nedvojbenog zaključka koji se već ranije zdravorazumski mogao naslutiti – a to je da naprosto nema druge nego 'stari' Poljud zamijeniti 'novim' – doista izgovorio da je vrijeme za novi stadion u Splitu. Dan kasnije također je bio relativno decidiran, barem za njegove standarde, kazavši:

'Studija izvodljivosti pokazala je da je izgradnja novog stadiona na Poljudu financijski optimalna i proceduralno najbrža opcija. Ako građani podrže tu opciju, Split će najprije dobiti atletski stadion na Brodarici te potom novi nogometni stadion na Poljudu, uz već najavljenu izgradnju kampa u Stobreču.'

Tanka granica između euforije i destrukcije

Ali svejedno, bit će oko toga referenduma 's obzirom na značaj Poljuda i riječ koju sam građanima dao u kampanji'. I to u Splitu, gradu koji se bezbroj puta pokazao sposoban pucati sam sebi u nogu i u kojemu je granica između masovne euforije i kolektivne autodestrukcije tanka, često nevidljiva i uglavnom vrlo fluidna.

A njegov gradonačelnik sada će kukavički pokušati zajahati na oba vala, računajući da nikako ne može izgubiti: podrže li građani na referendumu odluku o gradnji novog stadiona na mjestu današnjeg Poljuda, moći će reći da su pokazali odgovornost i da je, uostalom, i on osobno uvijek bio sklon toj opciji govoreći da 'poštuje mišljenje stručnjaka u svim aspektima, i financijskom i stručnom'.

Doživi li najavljeni referendum fijasko – a već smo rekli da nikada ne treba podcijeniti kapacitet Splita za pucanj u vlastitu nogu – Šuta će mirne duše svaliti krivnju na iste te građane. Ako oni žele nešto nerazumno, neracionalno i neisplativo, pa tko je on da se suprotstavi?

U slučaju Poljuda nebrojeno puta rečeno je da se radi o arhitektonski sjajnom, ali funkcionalno potpuno zastarjelom i pomalo već neupotrebljivom zdanju koje se – a to su neki od ključnih detalja ovog tjedna predstavljene studije – više ne može rekonstruirati nego tek 'trajno sanirati', odnosno krpati da bi ostao jednako zastario i više-manje neupotrebljiv.

Sada se pored toga pokazalo da je čak i u njegovo konzerviranje potrebno ulupati preko 120 milijuna eura, a da se istovremeno od tog stadiona ne može očekivati ništa više od očuvanja imidža grandioznosti, relevantnosti i avangarde, koji prije pola stoljeća jest postojao, no danas je samo opasna iluzija.

U realnosti je splitski stadion danas 'lijep, ali vrlo star i oronuo', kako će ga opisati oni koji ga prvi put posjete, dok je slučajnim prolaznicima vjerojatno sličniji napuštenoj betonskoj megastrukturi. To što se po našoj tipičnoj domaćoj mitomaniji Poljud još uvijek proglašava 'biserom' više govori o onima koji takve frazetine izgovaraju nego o samom Poljudu.

Lavina reakcija

No svi ovi argumenti naprosto moraju ustuknuti pred tvrdom činjenicom da je taj stadion de facto neobnovljiv, što je glavom, bradom i potpisom potvrdio statičar koji je bio jedan od autora njegove originalne konstrukcije, a onda i pred izračunom po kojemu naprosto prostorno, urbanistički, financijski i vremenski nema povoljnije opcije od gradnje novog Poljuda na istom mjestu.

U periodu koji služi za zagrijavanje pred najavljeni Šutin referendum dobili smo presjek javnih reakcija na moguće rušenje Poljuda i gradnju novog stadiona na njegovu mjestu, odnosno onoga što bismo mogli slušati u idućim tjednima: gradska oporba predvođena Marijanom Puljak i Bojanom Ivoševićem, recimo, mrtva ozbiljna zalaže se za gradnju još jednog velikog stadiona u Splitu, a Poljud bi valjda ostao na svom mjestu samo da bi ga se u budućnosti moglo fotografirati.

Arhitekt i akademik Nikola Bašić uznemireno tvrdi da je Poljud 'nadišao svoju utilitarnu funkciju' – što možda i jest, samo što je zaboravio reći da je on ujedno prestao biti utilitaran – dok njegov kolega Nenad Fabijanić kaže da 'nije znatiželjan i nije mu potrebno ni vidjeti studiju'.

On svoje mišljenje ima i ono je zapravo logično, barem za njega, jer je po obiteljskoj povezanosti naslijedio autorska prava na današnji stadion i time logično ima i svoj čisto materijalni interes. Fabijanić je upravo nedavno imenovan u žiri koji će ocjenjivati izgled budućeg, ganc novog Maksimira, pa je tako uspio vrlo plastično demonstrirati kakav je zapravo njegov trenutni djelokrug u javnom prostoru.

Zagrepčanima će pomoći da dobiju stadion iz 2029. godine, a Splićane na svaki mogući način ograničiti da ostanu na onome iz 1979. godine.

Tu je i stanovita arhitektica Mariana Bucat, a ona je 'odustala od slušanja prezentacije studije jer joj je postalo besmisleno i od te besmislenosti ju je zaboljela glava', pa cijeli niz više ili manje javnih osoba koje poput nje imaju vrlo čvrste stavove, a istovremeno vrlo oskudno barataju provjerljivim činjenicama i brojkama kada je o ovoj temi riječ.

Promućurna logika

Gradonačelnik Šuta upravo je takvima otvorio golem prostor da se razmašu, pa utječu na rezultate referenduma i time barem posredno i na konačnu odluku o stadionu, a ona valjda nigdje u svijetu nije donesena uz konzultacije s krugom ljudi širim od navijača, članova i stvarnih konzumenata njegovih sadržaja.

Stoga ćemo gradonačelnikovu promućurnu logiku koja je dovela do izvjesnog raspisivanja 'stadionskog referenduma', odnosno izbjegavanja preuzimanja odgovornosti, malo preokrenuti: ako Split donese razumnu i racionalnu odluku, bit će to usprkos Šuti.

A ako grad odluči sam sebi – a usput i svome klubu – oko vrata čvrsto zavezati uteg današnjeg Poljuda, koji će ga dugoročno osakatiti te osuditi na financijsko, rezultatsko i reputacijsko potonuće, za to neće biti kriv nitko drugi osim današnjeg gradonačelnika.