Najnovije izvješće Štokholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira (SIPRI) otkriva da je uvoz velikih sustava naoružanja u europske države porastao čak 155 posto u razdobljima 2015.-2019. i 2020.-2024. godine. U istom periodu globalni promet oružja ostao je gotovo nepromijenjen, uz minimalan pad od 0,6 posto.

Pad u svim ostalim regijama praktički je izbrisao rast isporuka prema Europi te u obje Amerike.

Francuska, Njemačka i Italija učvršćuju dominaciju

Europske izvozne sile – Francuska, Njemačka i Italija – sve jače konsolidiraju svoju poziciju na svjetskom tržištu oružja.

Kontinent pritom djeluje u sve nesigurnijem okruženju. Ruska invazija na Ukrajinu, uz rasprave o strateškoj autonomiji u NATO-u i Bruxellesu, snažno je ubrzala trgovinu oružjem, a Europa danas ne samo da šalje, nego i kupuje više oružja nego ikad.

U isto vrijeme europske vlade javno govore o potrebi smirivanja napetosti te iza zatvorenih vrata potpisuju ugovore vrijedne milijarde eura, piše Euractiv.

Tko dominira svjetskim tržištem?

Sjedinjene Države i dalje neprikosnoveno vode s udjelom od 43 posto globalnog izvoza oružja u razdoblju 2020.–2024. godine.

Odmah iza SAD-a nalazi se Francuska s 9,6 posto izvoza, a Njemačka je treća europska sila s udjelom od 5,6 posto. Zapadna Europa i SAD zajedno drže gotovo tri četvrtine svjetskog tržišta.

Najveći europski proizvođači – talijanski Leonardo, francuski Thales Group te njemački Rheinmetall i Airbus Defence & Space – redovito se nalaze u vrhu SIPRI-jeve liste sto najvećih proizvođača oružja. Riječ je o najprofitabilnijim kompanijama izvan SAD-a, a 2023. godine sto najvećih na svijetu ostvarilo je zajedno oko 632 milijarde dolara prihoda.

Njihova godišnja izvješća pokazuju isto: rekordni prihodi, rekordne narudžbe i ugovori koji se protežu duboko u 2030-e.

Gdje završava europsko oružje?

Oružje proizvedeno u Europi odlazi u tri pravca. Prvo – u samu Europu. Ukrajina je, braneći se od ruske invazije, postala najveći svjetski uvoznik oružja u razdoblju 2020.–2024. godine, s udjelom od 8,8 posto globalnog uvoza. Europske članice NATO-a također su ubrzale obnovu svojih arsenala. Posebno je znakovito to da je SAD isporučio 64 posto uvezenog oružja europskim članicama NATO-a, u odnosu na 52 posto u prethodnom petogodišnjem razdoblju.

Drugo veliko tržište su Indija, Katar i zaljevske monarhije, a najvećim dijelom kupuju borbene zrakoplove, ratne brodove i raketne sustave. Iako je ukupna količina uvoza u regiji pala za 20 posto, vrijednost ugovora i dalje je iznimno visoka.

Egipat i Sudan, treće po veličini tržište, pokazuju koliko europsko i savezničko oružje oblikuje nasilne sukobe. Egipat je i dalje osmi najveći uvoznik oružja na svijetu. U posljednjih pet godina čak 65 posto njegova uvoza činili su europski ratni brodovi, unatoč padu ukupnog uvoza za 44 posto.

Sudan je još dramatičniji primjer: Amnesty International dokumentirao je korištenje francuske opreme i oklopnjaka proizvedenih u UAE-u u sukobima tijekom 2023.–2024. godine, a The Washington Post pratio je ulazak dronova i projektila putem regionalnih kanala.

Europska služba za vanjsko djelovanje (EEAS) u svom godišnjem izvješću priznaje da je praćenje krajnjih korisnika oružja 'izrazito teško' zbog složenih lanaca nabave i povjerljivosti.

Zamršena politika iza velikog biznisa

Državne tajne, ugovori o povjerljivosti podataka kompanija i višeslojna mreža podugovora često skrivaju stvarni tok oružja.

Vlade javno naglašavaju predanost ljudskim pravima, a istodobno odobravaju izvoz državama koje teško odgovaraju tim načelima. Najsvježiji primjer toga je Njemačka jer je ukinula zabranu izvoza oružja Izraelu, s primjenom od 24. studenoga.

Industrija je pritom profitabilna, strateški važna i politički osjetljiva. Strah od pada zaposlenosti ili gubitka industrijske prednosti često nadjačava pozive na strože kontrole izvoza, zaključuje Euractiv.