Američki ministar obrane Pete Hegseth još je krajem prošle godine upozorio na problem koji se sada u potpunosti razotkrio – preskupo presretanje jeftinih ciljeva. ‘Ne možemo si priuštiti da obaramo jeftine dronove projektilima vrijednima dva milijuna dolara’, poručio je tada.

Milijarde potrošene u prvim danima

Već u prva dva dana rata Sjedinjene Države potrošile su, prema dostupnim procjenama, oko 5,6 milijardi dolara na streljivo. Istodobno, Iran koristi rojeve dronova tipa Shahed, čija se cijena procjenjuje između 20.000 i 50.000 dolara.

Takvi napadi pogodili su vojne baze, turističke lokacije i podatkovne centre koje koriste velike tehnološke kompanije, čime se dodatno naglašava razlika između cijene napada i obrane, navodi CNBC.

Sukob ujedno otvara prostor za razvoj obrambene tehnologije i jačanje suradnje s tehnološkim sektorom. Tvrtke iz Silicijske doline već godinama pokušavaju osigurati veći udio u proračunu Pentagona, kojim tradicionalno dominiraju veliki izvođači poput Lockheeda Martina, RTX-a i Northropa Grummana.

Prema podacima, vrijednost ulaganja u obrambene tehnologije gotovo se udvostručila i dosegnula 49,9 milijardi dolara prošle godine. Ipak, taj sektor i dalje čini manje od jedan posto ukupnih ugovora.

Američki odgovor: vlastiti jeftini dronovi

Sjedinjene Države u Iranu koriste i vlastiti model jeftinog borbenog drona, poznat kao LUCAS (sustav bespilotnog borbenog napada). Procjenjuje se da stoji oko 35.000 dolara po komadu.

Iako Pentagon razmatra povećanje nabave, proizvodnja je zasad ograničena, a većina američkih operacija i dalje se oslanja na klasične borbene zrakoplove i bombardere.

Razvijaju se i sustavi za obranu od dronova. Među njima su laserska rješenja koja bi mogla imati znatno nižu cijenu po djelovanju – pojedini sustavi procjenjuju se na manje od pet dolara po ‘pucnju’.

Na tom području aktivni su i veliki obrambeni izvođači, ali i nove tehnološke tvrtke, uključujući startupe koji ubrzano šire kapacitete.

Unatoč tome, ukupna izdvajanja za takve tehnologije u proračunu za 2026. iznose oko 4,7 milijardi dolara, što je relativno skroman udio.

Utrka za ugovore i proizvodnju

Rat je dodatno povećao potražnju. Tvrtke navode da Pentagon i povezani kupci traže brže povećanje proizvodnje, pa čak i rezervaciju proizvodnih kapaciteta unaprijed.

No poslovni model ostaje izazovan. Mnoge tvrtke oklijevaju širiti proizvodnju bez sigurnih ugovora, jer se radi o skupim sustavima i složenim lancima opskrbe.

Istodobno, dio industrije upozorava da čekanje može značiti propuštenu priliku, jer se tehnološki razvoj odvija vrlo brzo, a pojedina rješenja mogu brzo zastarjeti.

Američka administracija planira značajno povećati ulaganja u vojsku, s ciljem da proračun dosegne 1,5 bilijuna dolara do 2027. godine. Poseban naglasak stavlja se na razvoj novih tehnologija, uključujući proturaketne sustave i bespilotne platforme.

Hegseth je pritom pozvao industriju na masovnu proizvodnju – cilj je stotine tisuća dronova u kratkom roku.

Tehnologija još ne prati ambicije

Unatoč rastu ulaganja i interesa, stručnjaci upozoravaju da većina novih sustava još nije u širokoj uporabi na bojištu. Proizvodni kapaciteti i dalje su ograničeni, a birokratski procesi usporavaju sklapanje ugovora.

Rat u Iranu tako je razotkrio ključnu slabost: jaz između brzine tehnološkog razvoja i sposobnosti vojske da te tehnologije brzo uvede u operativnu uporabu.