'U tijeku je nova era naoružavanja u Europi', izjavio je početkom godine Armin Papperger, izvršni direktor njemačkog Rheinmetalla. Sudeći prema tržišnim trendovima, investitori se u potpunosti slažu s njim. Od početka godine vrijednost te najveće njemačke obrambene kompanije skočila je s 27 na 78 milijardi eura; čak 90 puta više od godišnje neto dobiti.

Time se približila američkom divu Lockheed Martinu. Sličan rast bilježe i druge velike europske obrambene tvrtke, poput britanskog BAE Systemsa, francuskog Thalesa i talijanskog Leonarda, piše Economist.

Trumpov povratak i europski strah od ovisnosti

Rat u Ukrajini već je uzdrmao sigurnosnu arhitekturu kontinenta, no povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću učvrstio je uvjerenje europskih čelnika da moraju povećati ulaganja u obranu. Samo ove godine europske države izdvojit će više od 180 milijardi dolara za vojne potrebe, dvostruko više nego 2021. godine, i više nego što će potrošiti Sjedinjene Države.

Taj iznos i dalje će rasti – članice NATO-a u lipnju su dogovorile da do 2035. godine povećaju izdvajanja za obranu s dosadašnjih dva na 3,5 posto BDP-a, uz dodatnih 1,5 posto za prateću infrastrukturu.

Europski čelnici u tome vide priliku za oživljavanje svoje obrambene industrije, u koju se desetljećima vrlo malo ulagalo. Oslanjanje na američko oružje pokazalo se rizičnim: između veljače 2022. i rujna 2024. godine trećina europskih nabava oružja dolazila je iz SAD-a. No u slučaju sukoba, primjerice u Južnom kineskom moru, američka bi industrija prioritetno opskrbljivala vlastitu vojsku.

Europska komisija u ožujku je u bijeloj knjizi za europsku obranu, 'Spremnost 2030', zaključila da europske tvrtke nisu sposobne proizvoditi sustave i opremu u količinama i brzinom koju članice zahtijevaju'. U listopadu je predstavljen i 'Plan za očuvanje mira – pripravnost u području obrane do 2030', a on definira obrambene prioritete za idućih pet godina. No ostvarenje tih ciljeva zahtijevat će duboku transformaciju industrije opterećene birokratskim zastojima i manjkom inovativnih novih igrača, kao i rascjepkanošću.

Tromost predstavlja velik problem

Za razliku od američkih konkurenata, europske su kompanije premale i previše razmrvljene. Svaka država i dalje preferira vlastite 'nacionalne šampione', što onemogućuje stvaranje industrije usporedive veličine s američkom. Primjerice, njemački Rheinmetall lani je ostvario 10 milijardi eura prihoda, šest puta manje od američkog Lockheed Martina.

Istraživanje i razvoj također zaostaju: Europa je 2024. godine uložila samo 13 milijardi eura u vojno istraživanje i razvoj, naspram 148 milijardi dolara u SAD-u. Proizvodnja artiljerijskih granata i tenkova raste, ali razvoj naprednih sustava, poput raketnog topništva, dalekometnih projektila i protuzračne obrane, ostaje 'ograničen u najboljem slučaju, a nepostojeći u najgorem', navodi Institut Kiel.

Guillaume Faury, direktor Airbusa, još je u veljači upozorio da je nužno 'više suradnje i konsolidacije'. I doista, Rheinmetall je u rujnu preuzeo brodogradilište Naval Vessels Lürssen, a ukupna vrijednost europskih obrambenih akvizicija u prvoj polovici godine porasla je za više od trećine. Ipak, vlade i dalje oklijevaju prepustiti kontrolu nad strateški važnim tvrtkama pa se velika spajanja teško ostvaruju.

Kao dodatni uteg industriji nameće se trom sustav nabave. Bez čvrstih i dugoročnih narudžbi, proizvođači teško povećavaju kapacitete i ne mogu garantirati isporuku dobavljačima u lancu. 'Nitko ne gradi tvornice na temelju obećanja', kaže John Schmidt iz Accenturea. Zbog toga će američka oprema, s kraćim ciklusima razvoja i većom serijskom proizvodnjom, još dugo biti brža i jeftinija opcija.

Utrka za nove tehnologije

Rat u Ukrajini jasno je pokazao koliko su dronovi, sateliti i digitalni sustavi postali presudni u suvremenom ratovanju. Ako Europa želi samostalnost, mora razviti te tehnologije u vlastitom dvorištu.

U SAD-u su se pojavili novi obrambeni startupovi poput Andurila (proizvođača dronova) i SpaceX-a (mreža satelita Starlink), a u Europi takvih primjera još uvijek manjka. Razlog je i u plitkim kapitalnim tržištima jer je teže doći do rizičnog kapitala i sredstava za širenje. Ipak, pojavila su se tri tzv. obrambena jednoroga: njemački Helsing i Quantum Systems te portugalski Tekever, svi specijalizirani za dronove.

Investitori, nekoć skeptični prema industriji oružja, sada joj se vraćaju s entuzijazmom. 'Banke nam danas same kucaju na vrata', kaže Karl Rosander, direktor nordijskog startupa Nordic Air Defence, koji razvija sustave za presretanje dronova. Njegov poslovni model, poput onog američkog Andurila, temelji se na predviđanju potreba tržišta prije nego što država raspiše natječaj, čime se ubrzava inoviranje i povećava konkurentnost.