Dok brodarska industrija traži način kako postići klimatske ciljeve i izbjeći strože regulacije, ponovno se otvara pitanje – je li vrijeme za povratak brodova na nuklearni pogon
Ideja nije nova. Još 1959. godine, kada je prva dama SAD-a Mamie Eisenhower svečano porinula brod NS Savannah, činilo se da će nuklearna energija postati budućnost pomorskog prijevoza. Brod je godinama obilazio svijet kao demonstracija „miroljubive“ primjene nuklearne energije. No nakon kratkog razdoblja zanosa – industrija se povukla.
Danas tek nekoliko zemalja još uvijek ima 'nuklearne brodove', ponajprije za vojne svrhe – u nosačima zrakoplova zbog goleme snage koja je potrebna za njegove turbine, ali onda i podmornicama gdje im enormna količina energije omogućuje praktično neograničeno ostati ispod površine.
'Nuklearni' teretni, a pogotovo putnički brodovi su nestali bez traga. No neki su uvjereni da je došlo vrijeme da se ponovno vrate.
vezane vijesti
Danas, kad kontejnerski divovi i dalje gutaju tone mazuta i emitiraju CO2 poput cijelog Japana, nuklearna energija ponovno ulazi u ozbiljne rasprave, piše DW.
Brodovi proizvode više ugljičnog dioksida nego cijele države
Oko 80 posto svjetske trgovine odvija se morem, a većina se brodova i dalje kreće zahvaljujući najprljavijem derivatu nafte – mazutu. Prema procjenama, ukupna emisija CO2 iz pomorskog sektora usporediva je s emisijama cijelog Japana.
Međunarodna pomorska organizacija (IMO) postavila je ambiciozan cilj – do 2050. svesti emisije na nulu. Testiraju se baterije, metanol, amonijak, pa čak i moderna jedra, ali nijedna od tehnologija zasad ne može ponuditi trajno rješenje.
Argument za nuklearni pogon: Ogromna autonomija, nula emisija
Norveški profesor strojarstva Jan Emblemsvåg uvjeren je da je nuklearni pogon najlogičniji korak ako se želi ozbiljno dekarbonizirati pomorstvo.
Za razliku od dizelskih motora, nuklearni reaktor ne sagorijeva gorivo – toplina iz fisije pokreće turbine preko pare. Prednost je jasna: golema količina energije stane u malen prostor, pa brod može ploviti godinama bez nadopune goriva.
NS Savannah je mogla oploviti svijet 14 puta s jednim punjenjem. Današnji kontejnerski brodovi na naftu jednim punjenjem to ne mogu ni jednom. Uz nuklearni pogon brodarima bi se otvorila mogućnost brže plovidbe bez dodatne potrošnje – uz uštedu goriva i vremena.
Zašto je Savannah ipak propala?
Unatoč tehnološkoj fascinaciji, projekt je 1970. obustavljen iz vrlo jednostavnog razloga – nije bio isplativ. Brod je bio skup za održavanje, zahtijevao je specijaliziranu posadu, a mnoge luke nisu dopuštale pristajanje zbog straha od nuklearnog pogona. Naknadni pokušaji u Njemačkoj, Japanu i SSSR-u završili su slično.
Današnji entuzijazam temelji se na razvoju tzv. reaktora četvrte generacije. Prema Marku Tippingu iz Lloyd’s Registra, oni bi trebali biti znatno sigurniji: automatizirani sustavi u slučaju kvara automatski gase reaktor bez ljudske intervencije.
Onda je i veliko pitanje, hoće li to biti dovoljno kako bi luke dopustile uplovljavanje brodovima na nuklearni pogon. Norveški konzorcij Emblemsvåga u kojem sudjeluju Norveško sveučilište za znanost i tehnologiju (NTNU) i brodogradilište Vard, proučio je 80 novih planova reaktora i izdvojio tri koja smatra najperspektivnijima za pogon brodova.
Norveški konzorcij NuProShip analizirao je preko 80 koncepata i izdvojio tri kao realna. Prema prvim procjenama, trošak goriva bio bi i do 40 posto niži od mazuta, a reaktori bi se mogli proizvoditi serijski.
No niti jedan od tih reaktora još nije izgrađen, kamoli da se negdje planira proizvodnja u većim količinama.
Sigurnosni izazovi i regulative usporavaju razvoj
IMO je tek ove godine započeo reviziju pravila za civilne nuklearne brodove – posljednja verzija datira iz 1981. Regulativa mora odgovoriti na niz ključnih pitanja: što učiniti u slučaju potonuća? Kako spriječiti zlouporabu? Tko preuzima odgovornost za nuklearni otpad?
Osim toga, klasifikacijska društva, lučke uprave i osiguravatelji morali bi stvoriti potpuno nove pravilnike. To je proces koji se može rastegnuti godinama – i lako usporiti tehnologiju prije nego što uopće dođe do faze izgradnje.
Iako pojedini stručnjaci vjeruju da bi prvi nuklearni teretni brodovi mogli isploviti već početkom sljedećeg desetljeća, trenutačno sve djeluje kao ambiciozan, ali dalek plan. Brodovi na nuklearni pogon tehnički su izvedivi – no pitanje je hoće li ih svijet spremno prihvatiti.
