Nizozemsko osiguravajuće društvo Univé povuklo je potez koji bi mogao izazvati dosta pozornosti među vlasnicima sve brojnijih kineskih automobila u Europi - za dio marki više ne želi nuditi osiguranje.
Razlog nije sigurnost vozila ni njihova pouzdanost, nego nešto mnogo praktičnije i skuplje: prespora opskrba rezervnim dijelovima, dugi rokovi popravka i previsoki troškovi nakon nesreća.
Prema pisanju Caradisaca, Univé je zaključio da su kod određenih proizvođača problemi postali toliko izraženi da je osiguravanje njihovih automobila za kompaniju postalo prevelik financijski rizik.
Na popisu i Leapmotor, Omoda i Jaecoo
Među markama čije automobile Univé više ne želi osiguravati nalaze se kineski Hongqi, Changan, Voyah i MHero, ali i proizvođači koji su već znatno prisutniji na europskom tržištu.
Posebno se izdvajaju Omoda, Jaecoo i Leapmotor.
Leapmotor je zanimljiv jer njegovu europsku distribuciju podržava Stellantis, jedan od najvećih automobilskih koncerna na svijetu. Unatoč tome, nizozemski osiguravatelj ga je svrstao među marke kod kojih procjenjuje da je rizik popravka previsok.
Na popisu se nalaze i vijetnamski VinFast te južnokorejski KGM, nekadašnji SsangYong.
Za neke marke samo osnovno osiguranje
Kod pojedinih drugih proizvođača Univé nije potpuno zatvorio vrata, ali je znatno ograničio pokriće.
Automobile marki Dongfeng, Firefly, Zeekr, Nio i Lucid spreman je osiguravati samo kroz osnovno obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, bez punog kasko pokrića.
Problem, prema osiguravatelju, nastaje nakon nesreće.
Kod nekih novih marki rezervni dijelovi predugo se čekaju, servisna mreža još nije dovoljno razvijena, a popravci mogu trajati tjednima ili mjesecima.
U pojedinim slučajevima automobil se može proglasiti ekonomskom totalnom štetom iako bi ga tehnički bilo moguće popraviti, jednostavno zato što kombinacija cijene dijelova, rada i dugotrajnog čekanja čini popravak neisplativim.
Troškovi popravaka rastu svima
Problem pritom nije ograničen samo na kineske automobile.
Troškovi popravaka posljednjih su godina snažno porasli u cijeloj automobilskoj industriji. Moderni automobili imaju sve više kamera, radara, senzora i kompleksne elektronike, pa i relativno mali udarac može zahtijevati zamjenu skupih komponenti i njihovu naknadnu kalibraciju.
Kod novih proizvođača dodatni problem može biti nedovoljno razvijena logistika rezervnih dijelova i manji broj specijaliziranih servisa.
Upravo zato osiguravatelji sve pažljivije promatraju ne samo koliko automobil vrijedi, nego i koliko ga košta vratiti na cestu nakon nesreće.
Nisu svi kineski proizvođači problematični
Univé pritom naglašava da ne želi kažnjavati kineske proizvođače kao skupinu. Kao primjere marki koje su uspjele poboljšati servisnu mrežu i dostupnost dijelova navodi BYD, MG i Lynk & Co.
Slične probleme imala je i Tesla tijekom prvih godina snažnijeg širenja, ali je s vremenom izgradila znatno bolju mrežu podrške.
Nizozemski osiguravatelj zato ostavlja mogućnost promjene odluke ako proizvođači poboljšaju opskrbu dijelovima, servisnu mrežu i vrijeme potrebno za popravak.
Za kupce je ovo ipak važan podsjetnik. Kod odabira novog automobila više nije dovoljno gledati samo cijenu, opremu, doseg ili jamstvo. Sve važnije pitanje postaje koliko je razvijena servisna mreža, koliko se čeka na dijelove i što se događa kada automobil nakon nesreće završi u radionici.