No što se dogodi kada kamera zabilježi prvi ulazak, propusti prvi izlazak i drugi ulazak, a zatim zabilježi tek posljednji izlazak?

Za vozača odgovor može biti vrlo neugodan. Sustav zaključi da je automobil na parkiralištu proveo sate, iako je zapravo ondje bio dvaput po nekoliko minuta. Upravo to dogodilo se novinaru britanske potrošačke organizacije Which?, Jamesu Aitchisonu - i ne samo jednom.

Samo je vozio partnericu na stanicu

Aitchison je redovito automobilom vozio partnericu do željezničke stanice. Ulazio bi na parkiralište, ostavio je i otišao, a kasnije se ponovno vraćao.

Problem je u tome što sustav automatskog prepoznavanja registarskih pločica, poznat kao ANPR, nije pravilno registrirao sva četiri događaja.

Za dvije odvojene posjete sustav bi trebao imati četiri zapisa - prvi ulazak, prvi izlazak, drugi ulazak i drugi izlazak.

No ako kamera propusti srednja dva, računalo vidi samo prvi ulazak i posljednji izlazak.

I tada nastaje takozvani 'double dipping'.

Sustav dvije potpuno odvojene posjete spoji u jednu i zaključi da je automobil cijelo vrijeme bio na parkiralištu.

Aitchisonu se upravo to dogodilo dvaput u samo tri mjeseca. Nakon odlazaka na stanicu stigle su mu dvije pogrešne obavijesti o prekoračenju dopuštenog vremena parkiranja.

Morao je dokazivati da nije bio ondje

Još bizarniji dio priče uslijedio je nakon primitka kazni.

Iako je automatizirani sustav tvrdio da je automobil satima bio na parkiralištu, na vozaču je bilo da pronađe dokaze kojima će pokazati da to nije istina.

Aitchison je zato posegnuo za podacima o lokaciji sa svog mobitela. Googleovi podaci pokazivali su da se u vrijeme kada je sustav tvrdio da je automobil još uvijek na parkiralištu nalazio negdje drugdje.

Upotrijebio je i druge vremenski označene dokaze te se žalio na obje kazne.

Uspio je.

Obje su poništene.

No njegov slučaj nije izolirana neobičnost. Which? navodi da je upravo 'double dipping' jedan od češćih problema na parkiralištima koja koriste automatsko očitavanje registarskih pločica.

Kako kamera može napraviti takvu pogrešku?

ANPR kamera zapravo ne zna da je automobil 'parkiran'.

Ona bilježi prolazak registarske oznake pokraj određene točke. Softver zatim pokušava povezati fotografiju ulaska s fotografijom izlaska i izračunati koliko je vremena između njih prošlo.

Ako je svaki prolazak pravilno snimljen, sustav funkcionira vrlo jednostavno.

Problem nastaje ako jedan zapis nedostaje.

Zamislite da u trgovački centar dođete u 9 sati, izađete u 9.30, ponovno se vratite u 16 sati i konačno odete u 16.30.

Stvarno vrijeme provedeno ondje bilo je ukupno jedan sat.

Ali ako sustav ne registrira izlazak u 9.30 i novi ulazak u 16 sati, ostaju samo dvije fotografije - ulazak u 9 i izlazak u 16.30.

Računalo tada može zaključiti da ste ondje bili sedam i pol sati.

A nakon toga može automatski krenuti postupak naplate.

Koliko su kamere zapravo precizne?

Which? upozorava na još jednu zanimljivu brojku.

U svojoj istrazi navodi procjenu bivšeg britanskog povjerenika za biometriju i nadzorne kamere Frasera Sampsona prema kojoj ANPR sustavi mogu imati točnost od oko 97 posto.

Na prvi pogled 97 posto zvuči izvrsno.

Ali kada tehnologija dnevno obrađuje golem broj registarskih oznaka, preostala tri posto mogu predstavljati milijune netočnih očitanja.

Naravno, pogrešno očitana registracija ne znači automatski i pogrešnu kaznu. Sustavi imaju dodatne kontrole, a okolnosti se razlikuju od slučaja do slučaja. No iskustva vozača pokazuju da automatizacija nije nepogrešiva.

Problemi također ne završavaju na dvije spojene posjete.

Which? je pronašao slučajeve pogrešno pročitanih registarskih oznaka, kloniranih tablica, pa čak i automobila koje su kamere registrirale dok su samo prolazili pokraj parkirališta.

Dobijete li takvu kaznu, tražite trag gdje ste stvarno bili

Za vozača koji zna da automobil nije proveo sate na parkiralištu najvažnije je ne pretpostaviti da fotografija automatski znači da je sustav u pravu.

Ako ste istoga dana dvaput posjetili isto parkiralište, vrijedi provjeriti jesu li na obavijesti prikazani samo prvi ulazak i posljednji izlazak.

Dokazi da je automobil između tih vremena bio drugdje mogu biti ključni.

Podaci o lokaciji mobitela, računi s vremenskim oznakama, karte za vlak, snimke drugih kamera ili drugi dokumenti koji potvrđuju gdje ste se nalazili mogu pokazati da jedna navodna višesatna posjeta zapravo nikada nije postojala.

James Aitchison upravo je tako uspio poništiti obje kazne.

Kamera je imala fotografiju njegova automobila kada je ušao.

Imala je i fotografiju kada je posljednji put izašao.

Samo je između njih propustila dvije fotografije koje su potpuno mijenjale priču.