Kod kupnje rabljenog automobila snaga, oprema i potrošnja često privuku najviše pažnje, ali jedan podatak dugoročno može biti daleko važniji: koliko motor može izdržati prije nego što zatraži ozbiljan i skup zahvat.
Odgovor pritom nije moguće dati nakon godinu ili dvije provedene na tržištu. Prava reputacija motora gradi se tek nakon mnogo godina i stotina tisuća prijeđenih kilometara.
Tehnički savjetnik u HAK-u Marin Morava izdvojio je 11 pogonskih agregata koji su se, prema njegovu iskustvu, dokazali kao posebno izdržljivi.
'Svim motorima na ovom popisu zajednički je nazivnik 300.000 i više prijeđenih kilometara bez potrebe za velikim i skupim zahvatima. Ako je na nekima od njih i došlo do ranijeg kvara, u praksi se pokazalo da je tome gotovo uvijek prethodio teži i dugotrajan ljudski nemar', objašnjava Morava.
Naglašava pritom nešto što se lako zaboravlja: ni najizdržljiviji motor nije oslobođen redovitog održavanja.
Renault 1.5 dCi - mali dizelaš koji je prerastao svoje rane probleme
Renaultov 1.5 dCi jedan je od najraširenijih europskih dizelaša, a posebno se izdvajaju izvedbe od 2004. nadalje.
Nakon prelaska na Siemensov, odnosno Continentalov sustav ubrizgavanja, motor je stekao reputaciju vrlo štedljivog i izdržljivog agregata.
Ugrađivao se u ogroman broj Renaultovih i Dacijinih modela, ali i automobile drugih proizvođača, pa danas na tržištu rabljenih postoji golema količina iskustava s njegovom dugotrajnošću.
Volkswagen 2.0 TDI Common-Rail - dizelaš za velike kilometraže
Kod Volkswagenova 2.0 TDI-ja ključna je generacija.
Izbor pada na Common-Rail verzije koje se pojavljuju od 2008. i 2009. godine, nakon što je VW napustio stariji sustav pumpa-dizna.
Takav 2.0 TDI postao je uglađeniji i tiši, a posebno dobro podnosi velike godišnje kilometraže i duga putovanja autocestom.
Zanimljivo je da se i 2026. još uvijek može pronaći u klasičnim obiteljskim modelima poput Škode Octavije, i to bez obaveznog blagog hibridnog sustava.
PSA 1.6 HDi 8V - jednostavnija verzija pokazala se najboljom
Kod francuskog 1.6 HDi-ja na popis ulaze osmoventilske izvedbe proizvođene otprilike između 2010. i 2018. godine.
Prelaskom na jednostavniju konstrukciju s jednom bregastom osovinom smanjen je broj potencijalno problematičnih elemenata, a upravo se te izvedbe smatraju znatno zahvalnijima za dugotrajnu eksploataciju.
Motor se ugrađivao u velik broj Peugeotova i Citroënovih modela, ali i automobile drugih marki.
PSA 2.0 HDi 90 KS - jednostavnost kao najveća prednost
Još jedan francuski dizelaš na popisu je stari 2.0 HDi sa 66 kW, odnosno 90 KS.
Njegova privlačnost danas nije u performansama nego upravo u konstrukciji.
Ima osam ventila, masivan blok, jednostavnu turbinu fiksne geometrije te klasični zamašnjak. Upravo odsutnost dijela složenijih komponenti koje su kasnije postale uobičajene omogućila mu je reputaciju izrazito izdržljivog motora.
Toyota 1.4 D-4D - dizelska Toyota o kojoj se manje govori
Toyota se posljednjih desetljeća gotovo poistovjetila s benzinskim hibridima, no među njezinim najizdržljivijim motorima svoje mjesto ima i mali dizelaš.
1.4 D-4D proizvodio se gotovo dva desetljeća, od 2001. do 2020. godine.
Riječ je o motoru s aluminijskim blokom i razvodnim lancem, a na najpopularnijim verzijama koristio je Boschov sustav ubrizgavanja.
Njegova velika prednost pokazala se upravo pri vrlo visokim kilometražama.
Volkswagen 2.0 MPI - '2Slow' koji traje
Nisu svi motori na popisu dizelski.
Volkswagenov atmosferski 2.0 8V MPI poznat je među ljubiteljima i pod šaljivim nadimkom '2Slow'. Sa 115 KS nikada nije bio simbol performansi, ali upravo je mala specifična snaga jedna od tajni njegove trajnosti.
Jednostavna glava s osam ventila, atmosfersko punjenje i robusne komponente znače vrlo malo potencijalno skupih iznenađenja.
Za vozača kojem ubrzanje nije prioritet, riječ je o izrazito jednostavnoj konstrukciji.
Ford Sigma - mali atmosferci razvijeni s Yamahom
Fordovi benzinski motori obitelji Sigma u obujmima 1.25, 1.4 i 1.6 litre također su zaslužili mjesto među dugovječnim motorima.
Razvijani su u suradnji s Yamahom, a kombiniraju malu masu, jednostavnu atmosfersku konstrukciju i živahan karakter.
Dobro podnose svakodnevnu gradsku eksploataciju, a pokazali su se zahvalnima i kod ugradnje plina.
Jedna stvar ipak se ne smije zanemariti - zupčasti remen mora se mijenjati u propisanim intervalima.
Fiat FIRE - teško je napraviti jednostavnije
FIRE je jedna od najpoznatijih Fiatovih obitelji motora.
Posebno se ističu benzinske izvedbe 1.1, 1.2 i 1.4 s osam ventila.
Njihova najveća vrlina nije nikakva sofisticirana tehnologija nego upravo suprotno - čista mehanička jednostavnost.
Kod pojedinih osmoventilskih verzija riječ je i o tzv. non-interference konstrukciji, kod koje pucanje zupčastog remena ne mora automatski dovesti do kontakta klipova i ventila te katastrofalnog oštećenja motora.
Honda K24 - puno snage bez turba
Na drugoj strani spektra nalazi se Hondin 2.4-litreni K24.
Riječ je o snažnom atmosferskom benzincu s i-VTEC sustavom i lancem razvoda koji je poznat po tome da bez problema podnosi velike kilometraže.
Za razliku od mnogih modernih motora, koristi klasično neizravno ubrizgavanje goriva, što ga čini pogodnim i za dugotrajnu eksploataciju s LPG sustavom.
K24 je tijekom godina stekao vrlo dobru reputaciju i među vozačima koji od automobila traže više performansi, a ne žele žrtvovati pouzdanost.
Renault 1.2 i 1.4 8V - stvoreni za gradsku torturu
Stari Renaultovi osmoventilski benzinci možda na papiru ne izgledaju posebno uzbudljivo, ali upravo ih je jednostavnost učinila zahvalnima.
Motori 1.2 i 1.4 dobro podnose kratke relacije, česta hladna pokretanja i gradske gužve - upravo režim u kojem mnogi složeniji moderni pogoni najviše pate.
Nemaju velik broj kompliciranih sustava ni visoka specifična opterećenja, što im ide u prilog pri dugotrajnom vlasništvu.
1.0 TCe ECO-G pokazuje da i moderan motor može na popis
Najmlađi predstavnik potpuno je drukčiji.
Renaultov i Dacijin 1.0 TCe ECO-G trocilindrični je turbobenzinac, ali je zadržao klasično neizravno MPI ubrizgavanje.
Posebno je važna tvornička prilagodba LPG-u.
Plinski sustav nije naknadna improvizacija, nego je cijeli pogonski sklop zamišljen za takav način rada, što mu omogućava visoke kilometraže uz vrlo niske troškove goriva.
Zajednički nazivnik nije marka nego jednostavnost
Na popisu su motori iz Francuske, Njemačke, Japana, Italije i SAD-a, dizelaši i benzinci, stari atmosferci i jedan moderan turbomotor.
Ono što ih povezuje je jedan drugi aspekt. Većina je proizvedena u ogromnim serijama, konstrukcijski su dobro poznati serviserima i u pravilu nemaju nepotrebno složenu mehaniku.
Naravno, brojka od 300.000 kilometara nije nikakvo jamstvo. Na trajnost svakog pojedinog primjerka utječu način vožnje, intervali izmjene ulja, kvaliteta servisa, prethodni vlasnici i način na koji je automobil korišten.
No upravo su ti motori tijekom godina pokazali da, uz normalno održavanje, mogu prijeći kilometraže pri kojima su mnogi automobili već promijenili nekoliko vlasnika.
Problem je što je dio takve mehaničke jednostavnosti postao žrtva sve strožih ekoloških normi.
Moderni motori čišći su, učinkovitiji i često snažniji iz manjeg obujma, ali istodobno koriste sve više sustava i komponenti. Zato su neki od motora s ovog popisa danas postali gotovo simbol jednog drugog razdoblja automobilske industrije: vremena u kojem je jednostavnost često bila najbolji recept za dugovječnost.