KOMENTAR SAMIRA VRABECA

Ustavni sud je dotakao dno, ali neće potonuti zbog - politike

Zgrada Ustavnog suda na Markovom trgu

Zgrada Ustavnog suda na Markovom trgu

Izvor: Pixsell / Autor: Patrik Macek

Ako već ne zbog političke kulture društva u kojemu postoji svijest građana i shvaćanja potrebe za postojanjem tijela koje bi trebalo štititi Ustav i vladavinu prava, a samim time i građane od države, i kada ne postoji značajniji pritisak i interes javnosti, civilnog društva i medija, moglo bi se dogoditi da Ustavni sud, doveden do ruba (ne)postojanja, ipak preživi, iz prozaičnog razloga brige za vlastitu kožu političkih stranaka

Od trenutka smrti suca Antonina Scaliae prije tri tjedna, čime je upražnjeno jedno od ukupno devet mjesta u Vrhovnom sudu SAD, američki mediji ne prestaju razmatrati i analizirati implikacije ovog biološkog događaja na budućnost američke unutarnje i vanjske politike. Suce Vrhovnog suda, koje sve komparativne pravne i politološke studije uzimaju za žive simbole sudbene neovisnosti, prema američkom ustavu imenuje Predsjednik uz "savjet i suglasnost" Senata. Premda američki ustavni stručnjaci ne dvoje da je Barack Obama, iako "lame duck president" (u slobodnom prijevodu: predsjednik na odlasku; dosl. šepava patka za odstrijel), ovlašten imenovati suca koji će popuniti mjesto pokojnog suca Scaliae, Senat u kojem većinu imaju republikanci najavio je da neće uzeti niti u razmatranje bilo kojeg predloženog kandidata.

Republikanski senatori ovo obrazlažu Obaminim 'smanjenim' legitimitetom, tj. da bi puni legitimitet za imenovanje imao predsjednik koji će biti izabran u studenom. Ne moram napominjati na pobjedu čijeg predsjedničkog kandidata računaju i zbog toga su spremni blokirati ovo imenovanje, a što bi bio nezabilježeni presedan. Ako bi prošlo Obamino imenovanje suca, ili ako pobjedi demokratski predsjednički(a) kandidat(kinja) koji će imenovati suca, u Vrhovnom sudu SAD bi po prvi put nakon više od dvadeset godina prevladala liberalna struja sudaca.

Pregledate li koje ozbiljnije američke novine ili nacionalnu tv-mrežu, zapazit ćete da na udarnim mjestima vrve vijesti, analize i komentari o pitanju popunjavanja upražnjenog mjesta u Vrhovnom sudu, koje su zasjenjene tek vijestima o predsjedničkim izborima, a koji upravo zbog ovog sudačkog imenovanja dobijaju dodatnu težinu. Pred Vrhovni sud, koji je trenutno u situaciji tzv. 'tie-vote' (neriješeni rezultat glasanja), dolazi niz predmeta u kojima će odlučivati o 'tektonskim' društvenim pitanjima kao što su: Obamacare (sustav zdravstvene zaštite koji bi u određenoj mjeri bio dostupan svim američkim građanima), pitanje regulacije abortusa i reproduktivnih prava u pojedinim saveznim državama, ovlasti saveznih vlasti prema državama članicama u pogledu imigrantske politike, implementacija Pariškog sporazuma Konferencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama iz 2015. god. u američko savezno zakonodavstvo...Premda je američki Vrhovni sud najviši sud zemlje, njegova djelatnost je usporediva s djelovanjem ustavnih sudova u europskim državama.

Hrvatski Ustavni sud - pred raspadom

A sada napravimo blagi prijelaz i potražimo vijesti, analize i komentare u hrvatskom dnevnom tisku i medijima o problemu 3 (tri) upražnjena mjesta sudaca Ustavnog suda RH, 4 (četiri) mjesta koja će postati upražnjena 6. lipnja o.g. u 24:00 i 3 (tri) suca kojima istječe mandat 25. svibnja u 24:00, a ako za ova mjesta ne bude proveden izbor, nakon dodatnih šest mjeseci postat će upražnjena 25. studenog u 24:00. Dakle, do lipnja bi Hrvatski sabor trebao izabrati 10 (deset) sudaca Ustavnog suda.

Uz iznimke pojedinih kolumnista i novinara koji ovo područje sustavno prate i sporadično uspjevaju izboriti prostor za izvještavanje i upozoravanje javnosti o ovom problemu, ova tema nalazi se izvan fokusa javnosti, a definitivno i izvan fokusa političkih "elita". Nakon što je 2010. god. SDP prilikom ustavnih promjena odigrao pozitivnu ulogu kada je na njegovo inzistiranje unešena odredba o izboru ustavnih sudaca 2/3 većinom glasova svih zastupnika Hrvatskog sabora, Vlada Zorana Milanovića je svojim destruktivnim stavom prema Ustavnom sudu tijekom cijeloga mandata, u srpnju 2015. upropastila prvu šansu da se prema spomenutoj ustavnoj odredbi popune dva upražnjena sudačka mjesta.

O fokusu političkih elita u nastavku, ali koji su mogući razlozi izostanka fokusa javnosti?

Upravo oni koji su se možda i u Vašem tijeku misli pojavili u trenutku kada ste u ovom komentaru pročitali pojam Ustavni sud RH.

Ustavni sud je u hrvatskoj javnosti pretežito negativno percipirana institucija između ostalog, uslijed izbora pojedinih sudaca, a čije su stručne i moralne osobine bile upitne, te koje su se kontaminirajuće prelile i stvorile generalnu percepciju, nepravedno zahvaćajući i suce koji su se po svojim kvalitetama zasluženo našli u njegovu sastavu. U pogledu problema kadroviranja na Ustavnom sudu, jedan od vodećih profesora ustavnog prava u Hrvatskoj ovaj problem je opisao na slijedeći način: "Poznajem mnogo vrlo sposobnih i uglednih kolega, vrhunskih pravnika, kojima je ispod časti prijaviti se za ustavne suce. U prvom redu jer je vrlo ponižavajuće da sami sebe prijavljuju, a drugo, pokazalo se da se već unaprijed zna tko prolazi pa se nema smisla ni kandidirati." Negativna selekcija nužno je dovela i do moralno i pravno upitnog ponašanja pojedinih sudaca. O imenima ne želim, "googlajte" i za razliku od vrlo malo afirmativnih vijesti o Ustavnom sudu, pronaći ćete, riječima Meštra iz Velog Mista "puno lipih stvari". Ironija je da instituciju Ustavnog suda, nesumnjivo u dobroj namjeri, danas brane neki koji su ga svojim kadroviranjem doveli na loš glas.

Percepcija javnosti o pojedinim odlukama Ustavnog suda je također negativna.

Sumarno, Ustavni sud se u javnosti i dijelu političkih elita percipira kao suvišna institucija koju je kao takvu moguće i ukinuti bez zamjetnih posljedica za stabilnost hrvatskog ustavnog poretka.

Posebno je pitanje tko je kreator i što je razlog ovakve percepcije javnosti: sâm Ustavni sud, sâma javnost, političke elite, nesposobnost Ustavnog suda da javnosti putem medija prezentira svoj rad, nesposobnost medija da na javnosti razumljiv način prezentira rad Ustavnog suda, unošenje "šuma" u komunikacijski kanal između Ustavnog suda, medija i javnosti od političkih elita...

Važno je naglasiti za one koji ovo žele dobronamjerno iščitati: Ustavni sud u hrvatskom državnom ustrojstvu ima upravo onakav potencijal kakav je predviđen i postoji u državama koje se temelje i ostvaruju vladavinu prava, a koji se uvijek može preispitivati i poboljšavati. Ovaj potencijal valja odijeliti od konkretnih osoba kojima je 'upravljanje' tim potencijalom do sada bilo povjereno. Pogrešno je podleći općem dojmu, pa zaključiti da je u sastavu i djelovanju Ustavnog suda do danas sve bilo negativno i loše.

Vješt strijelac pogađa središte mete. S istim lukom i strijelom loš strijelac promašuje cijelu metu. Treba li zbog toga slomiti luk i strijelu?

Ako se u našoj političkoj zbilji i osvrću na mišljenje javnosti, negativna percepcija javnosti o Ustavnom sudu, nije do sada "tiskala" političke elite na rješavanje pitanja popunjavanja njegova sastava.


Dok ne zasvrbi politiku - ništa

Prošli tjedan mogli smo se informirati da oni koji redovno komuniciraju, po prvi put na konferenciji za medije od novinara saznaju o kandidaturi za ministra branitelja premda je taj položaj upražnjen već oko mjesec dana, zatim da je potrebno sve resetirati ili ići na nove izbore, da bi čelnik najveće stranke unutar Domoljubne koalicije morao lupiti šakom o stol jer zbog Mosta građani vlast doživljavaju neuspješnom, da je Most je problem, jer vole fotelje...

Mediji su počeli otvoreno, opravdano ili ne, spekulirati o mogućnosti novih izbora procjenjujući recentno pozicioniranje predsjednika Vlade Tihomira Oreškovića, predstojeće unutarstranačke izbore u najvećim političkim strankama, držanje pojedinih članova Domoljubne koalicije i strah Mosta od pada popularnosti u anketama.

No, dosadašnja politička zbilja u Hrvatskoj je pokazala da može stvoriti takve varijable koje ne biste izračunali ni uz vrhunsku znalačku primjenu modela teorije igara ili teorije kaosa. Stoga nastavak treba iščitavati u kondicionalu.

Odmah se ograđujem od toga da predviđam ili prizivam potrebu održavanja novih izbora, no postoji nezanemarivi niz analiza i komentara, s obje strane političkog spektra, koji sa većom ili manjom dozom sigurnosti najavljuju njihovu mogućnost.

Kako ta mogućnost bude postajala sve realnija ovdje bi mogla početi i "altruistična" briga naših političkih elita za Ustavni sud.

Prema čl. 129. alineja 9. Ustavni sud nadzire ustavnost i zakonitost izbora i rješava izborne sporove koji nisu u nadležnosti sudova.

Dakle, ne izabere li Hrvatski sabor ustavne suce na upražnjena mjesta do lipnja, a nakon toga nastupe okolnosti koje bi dovele do potrebe održavanja novih izbora, ne bi postojalo tijelo koje bi nadziralo ustavnost i zakonitost izbora, te rješavalo eventualne izborne sporove. Zamislite u takvim okolnostima učinak izjave da je netko oštećen (ili bez rječnika političke korektnosti, pokraden) za pet ili šest zastupničkih mjesta.

Po okončanju eventualnih izbornih sporova, Državno izborno povjerenstvo konačne službene rezultate izbora šalje na verifikaciju Ustavnom sudu koji svojom odlukom daje konačnu ocjenu jesu li izbori ustavnopravno i zakonski valjano provedeni

Dakle, po okončanju izbora, a prije objave konačnih službenih rezultata ne bi postojalo tijelo koje bi dalo konačnu ocjenu legitimiteta održanih izbora, a koje je neovisno i odvojeno od svih tijela državne vlasti. Izborni gubitnik bi stalno mogao potezati ovo pitanje kako bi slabio poziciju izbornog pobjednika u očima javnosti.

Posljednji rezultati anketa o popularnosti stranaka različitih agencija i medija (uz sve poznate napomene o njihovoj pouzdanosti) daju približno podudarajuće rezultate koji ukazuju da u slučaju novih izbora niti jedna politička grupacija nema takvu premoć kojom bi samostalno mogla formirati vladu.

Drugim riječima, u slučaju skorih izbora bilo bi moguće ponavljanje scenarija nakon prošlih parlamentarnih izbora. Budući da se po okončanju prošlih parlamentarnih izbora Ustavni sud suzdržao od davanja tumačenja (premda ustav predviđa da to može učiniti na vlastitu inicijativu), u pogledu određivanja mandatara za sastav Vlade i nedoumica ako se konstituira Hrvatski sabor, a mandatar ne bude mogao biti imenovan, bez Ustavnog suda, preostalo bi nam mišljenje ustavnih stručnjaka koje je okupila predsjednica Republike, a koje nikoga ne obavezuje i nema značaj izvora ustavnog prava.

Naravno, da bi općim suglasjem dvije vodeće političke grupacije mogle ove ovlasti Ustavnog suda u pogledu nadzora izbora i rješavanja izbornih sporova u postupku promjene Ustava povjeriti i nekom drugom tijelu, no to bi bilo dubiozno upuštanje u neistraženo područje, naspram čega se izbor ustavnih sudaca čini krajnje jednostavnim i sigurnim putem.

Izbor novih ustavnih sudaca - nemoguća misija?

Ceterum censeo, ustavne suce zastupnici u Hrvatskom saboru moraju izabrati. Kada gledamo kako se odvija proces oko pregovaranja i ekipiranja kadrova Vlade između Domoljubne koalicije i Mosta, pa kad pomislimo da se u jednadžbu za izbor ustavnih sudaca još moraju uključiti i stranke iz oporbe sve govori da bismo mogli gledati "Mission: Impossible VI"

No, to uopće ne mora biti tako. Pričekajmo da Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav pokrene postupak kandidiranja za suce Ustavnog suda.

Ako ne zbog političke kulture društva u kojemu postoji svijest građana i shvaćanja od strane političkih "elita" potrebe za postojanjem tijela koje bi trebalo štititi Ustav i vladavinu prava, a samim time i građane od države, i kada ne postoji značajniji pritisak i interes javnosti, civilnog društva i medija, ostaje nam za očekivati da će iz gore navedenih razloga brige za vlastitu kožu političkih stranaka, Ustavni sud proći ovaj test u kojem je doveden do ruba (ne)postojanja.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!